Miraš Martinović – Traktat o duši

 
 

Pjesmu “Traktat o duši”, Miraš Martinović je napisao na vijest o smrti Mirka Kovača.

 
 

TRAKTAT O DUŠI

 
 

Prezentacija u Zagrebu - Miras i Mirko

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

U sumrak, dana 19-toga avgusta, Jevrem mi saopšti vijest…

 

Prvo bih da te pitam: Živi li duša poslije?

To ne znavaše ni onaj mudrac drevni
Što prije pet hiljada godina razgovaraše sa svojom dušom
U Egiptu.

U to ne bijaše siguran ni Platon
Iako je govorio svojim učenicima:
Na kraju ipak ostaje duša.

Al to je slaba utjeha.

To ne znavaše ni Pustinjak cetinjski
Iako o duši mnogo pjevaše
I vjerovaše u besmrtnu iskru njenu.

A u pismu dr Marinkoviću, negdje uoči smrti, napisa:
Ja sam dušu čovečesku predstavljao za
Neki tajanstveni fokus, koja, kako se razdvaja
Od tijela, sine hitrom zračicom i zapali
Besmrtni plamen našega vječnoga života
I blaženstva na nebesima.

Ti bi sada trebalo
Da nam kažeš o duši nešto izvjesnije.
Živi li ili ne. Šta se dešava sa njom kad se
Od tijela odvoji…?…

Sada već možeš govitiri iz sopstvenog iskustva
Kako bi upotpunili ovaj maleni traktat
O duši, kojemu si ti povod.

Dok čekam tvoj odgovor
Htio bih da ti saopšim nešto sa ovoga svijeta,
Neku malu sitinicu makar.

Nijesam baš siguran da će do tebe doći,
Kao što nijesanm siguran ni da će mi od tebe što doći
Odgovor koji tražim. Sada, kada je, možda,
Suvišan svaki odgovor.

Dva svijeta, koji nas razdvajaju,
Ne dodiruju se nigdje i ne razumiju se.

Pa, ipak, neki datalj sa ovog svijeta
Iz današnjeg dana:

U brdima su danas tutnjeli gromovi.
Munje su šarale nebom
Ispsujući veličanstveni rukopis

Al ne pade kiše.

Zemlja je i dalje žedna kao
Ona Elitova Pusta zemlja.

Ljeto ide svome kraju
I ovo ljeto.

Sa njim i ti ode. Ne znajući do posljednjeg trena
Da će biti poslednje tvoje ljeto,
Kao što ni mi nijesmo znali.

Vrijeme koje se sve više udaljava
Zastalo je
Na trenutak.

Sada nam je jedino preostalo
Čitanje knjige sa tim naslovom.
I to je sve!… Što ostaje!…

Ipak, istina je ono što Plinije Stariji zapisa
U djelu Naturalis hitoria:
Ali od čega se zapravo sastoji duša? Od kog materjala?
Gdje je njena svijest? Kako ona može da vidi,
Čuje i osjeća? Za šta ona treba da
Koristi čula i šta ima
Da ponudi mimo njih? I gdje onda obitavaju
Sve te stotinama godina
Stare duše ili sjeni i
Koliko ih je? To su slaboumne,
Djetinjaste laži smrtnika
Koje pohlepno žele da nikad
Ne umru.

Eto, šta kaže Plinije Stariji.

A ti, čim i dalje šutiš
Znači, da se slažeš sa njim

I da je ono tvoje
Ruganje s dušom
Opravdano.

 
Kralje, 19. avgust 2013.