MIT festival – Odigrana Visoška hronika



Četvrtu veče MIT festivala obilježila je predstava o velikoj ljubavi. Publika je imala priliku uživati slovenačkoj „Visoškoj hronici“, reditelja Jerneja Lorencija, čiji je autorski tim i ansambl nakon trosatne  izvedbe nagradila aplauzom i sa više poziva da se vrate na scenu.  

Drama Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani je svoju jubilarnu 150. sezonu 2017/2018. u cjelosti posvetila slovenačkoj dramskoj književnosti, a Jernej Lorenci je u okviru estetskog plana postavio istorijski roman “Visoška kronika”, Ivana Tavčara. Ovaj roman je objavljen 1919. godine u nastavcima u časopisu Ljubljanski zvon. U cjelini je štampan 1921. godine, a smatra se kanonom slovenske književnosti. Radnja je smještena u 17. vijek, a u njenom središtu je porodica iz dvorca Visoko kraj Škofje Loke u doba Tridesetogodišnjeg rata i progona vještica. Boreći se protiv netrpeljivosti i socijalne zaostalosti Tavčar veliča patriotizam i ljubav pojedinca prema svojoj zemlji. Ono što povezuje to davno vrijeme sa današnjim jeste zapravo čovjekova nepromijenjena suština, bila ona dobra ili loša. Uspjeh predstave svakako treba povezati i sa činjenicom da svaka nova generacija ovu  priču prepoznaje kao svoju, onda kada se okrenemo i u trenu doživimo ljubav, što je u predstavi maestralno dočarala glumica Tamara Avguštin, ili onda kada prepoznamo da u našem vremenu itekako još uvijek živi  lov na vještice.

„Svi nosimo neki teret, znamo što znači grižnja savjesti i svi čeznemo za ljubavlju.To što nas sputava na putu prema ljubavi to je ta grižnja savjesti, to su ti mali zločini, tako da mislim da to iskustvo imamo, nažalost, svi. Ja, na prvom mjestu, znam tačno što znači grižnja savjesti i ljubav kojoj ne mogu dati prostora zato što sam premali i neljudski“, rekao je reditelj Jernej Lorenci.

„Visošku hroniku u Sloveniji svi poznajemo, još iz doba srednje škole. Znamo da se bavi progonom vještica i danas vidimo u medijima da postoji i dalje lov na vještice. Lik Isidora vidim kao značajan jer je riječ o čovjeku koji ima mogućnost da donese odluku i on donosi pogrešnu. To svi radimo, u svakom vremenu, tako da je čovjek isti u 17. vijeku i sad, i to je vrlo snažno jer može da dođe do publike. Kada igramo u  Ljubljani imamo interakciju, razgovaramo sa publikom, ona se smije. Ovo je savršeno djelo, iako je predstava duga, kada dođu srednjoškolci oni uživaju, ima nečega u njoj. I danas smo imali odličnu publiku, zahvaljujem se na tome“, kazao je glumac Klemen Janežič.

U predstavi koja sasvim sigurno ne pripada dominantnim pozorišnim, šire –čak i televizijskim trendovima koji forsiraju spektakl i iluziju, Lorenci vraća teatru imaginaciju koja je njegova suština. U predstavi u kojoj protagonisti  publici direktno prepričavaju roman, kao i iskustva sopstvenog čitanja, potrebno je mnogo glumačke energije. Premda je tekst obiman i arhaičan, reditelj Jernej Lorenci svojim načinom rada glumcima gradi prostor u kome se osjećaju dobro.

„Pozorište je za mene samo susret među ljudima. Unutrašnji doživljaj je jedini važan.  Dam glumcima zadatke, imrovizacije, oni donose materijal, pratim ih i kada nešto zamiriše, onda se bavimo tim potencijalom. Nikako ne ulazim sa konceptom. Imam okvir, ali više je to osjećaj. Cilj pozorišta je u tome da se nešto dogodi, a svjestan sam da se može nešto dogoditi samo tada kad sam ja što otvoreniji da prihvatim glumce kao ljude sa kojima čekam da se nešto dogodi, za nas, lično. Onda to može postati zanimljivo i za publiku. Bez toga, sumnjam da se može nešto pokrenuti”,  kazao je Lorenci.

„Puno smo radili na suštini, materijal je na taj način sam ulazio u nas. Nije sve to predstavljalo problem jer je kod Jerneja Lorencija uvijek tako da prethodno pripremi autorsku ekipu i glumce. Tavčar kada je pisao djelo vratio se još unazad u odnosu na svoje vrijeme, u srednji vijek, koristeći  jezik koji se čini arhaičnim, ali je zapravo veoma ritmičan“,  istakla je glumica Nina Ivanišin.

Pored Janežiča i Ivanišin u predstavi igraju Tamara Avguštin, Aljaž Jovanović i Janez Škof. Predstava je učestovala na 53. teatarskom festivalu u Mariboru „Borštnikovo srečanje” gdje je osvojila Nagradu za ulogu (Aljaž Jovanović), Nagradu za mladog glumca (Tamara Avguštin), Nagradu za dramaturgiju (Matic Starina) i Nagradu za najbolju originalnu kompoziciju (Branko Rožman). Scenograf u predstavi je Branko Hojnik, a kostimograf Belinda Radulović. Dizajn svjetla potpisuje Pascal Merat, a koreografiju Gregor Luštek.

Slovensko narodno gledališče iz Ljubljane na ovogodišnjem MIT-u predstaviće se i predstavom “Prokleti pušači” , koju je prema tekstu Svetlane Makarovič režirao Tin Grabnar, a koja je na repertoaru večeras u 19.30.

Nastavak MIT festivala

MIT festival biće potom nastavljen izvođenjem predstava: „Odbačen“ ( Prime Cut production, Belfast, Sjeverna Irska, režija: Emma Jordan);  „Katalonac“, (TEATAR&TD Zagreb, Hrvatska, režija: Ivan Penović);  „Krvave svadbe“ (Grad teatar Budva, Crna Gora i Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, Srbija, režija:  Igor Vuk Torbica). Nakon prikazivanja predstava organizuju se okrugli stolovi kojima moderira profesor Janko Ljumović, a u bifeu Zetskog doma publika ima priliku za nastavak teatarskog druženja na MIT žurkama. Ovogodišnji MIT festival trajaće do 17.maja kada će biti izveden koncert violiniste Stefana Milenkovića i Crnogorskog simfonijskog orkestra.  Na kraju Festivala biće dodijeljena  „Balkanska carica“, nagrada za najbolju predstavu. Žiri ove godine čine: Radmila Vojvodić- pozorišna rediteljka, dramska spisateljica i profesorka pozorišne režije iz Crne Gore, Nikola Ristanovski- glumac iz Makedonije i  Željko Hubač- dramski pisac iz Srbije.

Foto: Duško Miljanić