Na Cetinju održan omaž Rajner Marija Rilkeu


U utorak, 11. februara 2020. godine, na Cetinju je u organizaciji JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš” i ambasade Austrije u Crnoj Gori održan omaž -poetsko veče posvećeno jednom od najvećih austro-njemačkih pisaca Rajner Marija Rilkeu. O životu i stvaralaštvu jednog od najvećih Evropskih pjesnika govorili su: Njena Ekselencija Ute Friessner konzulka Austrije u Crnoj Gori i zamjenica šefa dipomatske misije, književnik i publicista Božidar Proroćić i profesor književnosti Veljko Đukanović.

Njena Ekselenicja Ute Friessner je rekla sljedeće: ,,Da je život i poezija Rilkea bila inspiracija za brojne, umjetnike, glumce, slikare sportiste. Da i danas posle toliko godina njegova poetska zvijezda blista na plavom nebu Evrope.” Posebno je istakla da joj je posebno zadovoljstvo što najstarija biblioteka u Crnoj Gori je napravila tako divan omaž Rilkeu.

Božidar Proročić književnik i publicista je rekao sljedeće: ,,Svoj život Rilke je poistovjetio sa pjesništvom. Za njega je pjesma svijet, a zadatak pjesnika je da uranja i stapa se sa svijetom. Na taj način Rilke pravi identifikaciju između pjesme i postojana.

U “Sonetima Orfeju” kaže: “Pjesma je postojanje”. Za njega je poezija zaista i bila jedini oblik postojanja, neprekidno je pisao i objavljivao, počev od svoje petnaeste godine.  Za drugu vrstu rada nije znao. Sa ovakvim odnosom prema poeziji ne moramo se složiti, ali Rilke živi svoje poimanje umjetnosti i u tom kontekstu nema potrebe išta mu zamijerati.  Stičući sve veća životna iskustva, njegova poezija će se razvijati.”

Profesor književnosti Veljko Đukanović je istakao sljedeće: ,,Svijet koji Rilke opisuje nije onakav kakav izleda i kakav jeste u stvarnosti, nego onakav kako ga pojedinac doživljava. Pojedinac je ogledalo svijeta, pa otuda ne čudi što pjesnik u svijetu vidi patnju, trpljenje i gnjev jer su to pratioci njegovog lirskog subjekta. U X elegiji pjesnik odgovara na pitanje što se obično može naći kod ljudi: „Kod ljudi ćeš ponekad / naći komad brušene iskonske patnje, ili / i starog vulkana, u zguru skamenjen gnjev“… „Bisere / patnje i tanane velove trpljenja“. Ovo su bili njegovi stihovi a sara ću pročitati odlomak iz Rilkeovog pisma mladom pjesniku u kojem govori o svijetu i životu: „Svoj život moramozamišljati i primati široko, kojiko god možemo; sve, pa i nečuveno, mora u njemu da bude moguće. To je u osnovi jedina hrabrost koja se od nas traži; biti hrabar zabnajneobičnije, najčudnije što nas može zadesiti na našem životnom putu. Nemamo razloge da gajimo nepovjerenje prema našem svijetu, jer taj svijet nije protiv nas. Ako u njemu ima užasa, to je naš užas, ako ima ponora, ti ponori pripadaju nama,ako ima opasnosti, onda moramo pokušati da ih zavolimo“. Pa i samu sreću nemožemo tražiti van sebe, možemo je jedino naći onda kad je u sebi preobrazimo. ”

Prelijepu noć posvećenu Rilkeu upotpunili su đaci osnovne škole Lovćenski partitanski odred i to: recitator Vasilije Đukanovi, na violini Iva Vučković i gitarska pratnja Aleksa Pravilović. Učenice osnovne škole ,,Njegoš” Elena Ratković i Anastasija Marković su recitovale Rilkeove stihove. A posebnu lijepu notu noći upotpunilo je poetsko izvođenje akademika i prevodioaca za njemački jezik Sretena Vujovića koji je govorio stihove velikog Nobelovca Njemačke Hesea što je dalo posebnu draž ovoj noći.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


ten − eight =