Njegoš naš nasušni – Beśede povodom 170 godina „Gorskog vijenca”


Poštovani pośetioci, objavljujemo knjigu Njegoš naš nasušni – Beśede povodom 170 godina „Gorskog vijenca”. Knjigu su priredili dr sc. Goran Sekulović i Marijan Mašo Miljić, a izdata je u organizaciji Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine (DOB). Zahvaljujemo se gospodi Sekuloviću i Miljiću koji su omogućili da knjigu integralno objavimo.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.




IZ UVODA

Povodom 170 godina od pojavljivanja Njegoševog „Gorskog vijenca”, „Društvo za očuvanje crnogorske duhovne baštine” ili „DOB”, u saradnji sa KIC-om „Budo Tomović” iz Podgorice, organizovalo je ciklus predavanja „Njegoš naš nasušni”. O povodu, tj. tom značajnom jubileju i samom Njegošu, ovđe samo nekoliko rečenica. Može se reći da Njegoš nije samo razmatrao najsuštastvenija i najsupstancijalnija pitanja bića ili bitka kao takvog, već je, osim što je bio jedan iz plejade najumnijih svjetskih glava koji su se zanimali tim fenomenom, snagom svoje filozofske, pjesničke, dramske, književne (poznato je da se vrlo teško može odrediti njegovo spisateljstvo po nekom tradicionalnom žanru), snagom svoje ukupne umjetničke i stvaralačke ekspresije, pokazao da svojim djelom je ravnopravan upravo tom biću ili bitku. Dakle, svrstao se među onim najumnijim svjetskim glavama koje su istakle ono što je najsupstancijalnije u svjetskom biću/ bitku i gotovo da ima snagu onih najdrevnijih, najarhaičnijih, a ujedno i najsavremenijih, najelementarnijih stvari po kojima mi to biće od jednog Talesa do dana današnjeg raspoznajemo.
A što se tiče Crne Gore, dovoljno je samo reći, mislim da se tu svi slažemo, da je on sinonim, etnonim i identitet crnogorskog naroda i Crne Gore. On je besmrtnik koji je Crnu Goru učinio besmrtnom i vječnom, prepoznatljivom u čitavom svijetu. Dokle je god Njegoša biće i Crne Gore i obratno. A biće ih uvijek, za vazda, jer su jedno drugo porodili iz jednog jedinstvenog jaja/Feniksa: višemilenijumska prošla Crna Gora i njen isto toliko star ljudski i etnički korijenski baštinik i višemilenijumski budućnosnik Njegoš/Crna Gora koji su vječno pred nama, ali i vječno iza nas i vječno u nama.

Jubilej Njegoševog „Gorskog vijenca” se poklopio sa dvadesetogodišnjim postojanjem i djelovanjem „Društva za očuvanje crnogorske duhovne baštine”. A Društvo smo osnovali u času kada je bio veliki crnogorski jubilej, naime tri vijeka od ustanovljenja dinastije Petrović Njegoš. Ima neke simbolike, a i pravde, možda i one kosmičke, o kojoj je Njegoš prije svega govorio, da smo povodom tog jubileja upravo mi iz „DOB”-a održali prvu – i tada nažalost i jedinu u crnogorskom društvu – javnu manifestaciju u znak śećanja na njega. To najbolje zna i śedoči Marijan Mašo Miljić, jer smo zajedno osnovali DOB. Prije 20 godina, dakle, održali smo u Perjaničkom domu dvorca Petrović Njegoš na Kruševcu Umjetničko veče sa beśedom pok. akademika prof. dr Branka Pavićevića o dinastiji Petrović Njegoš. Tada je pokojni akademik Pavićević beśedio na temu: Tri vijeka od dolaska vladike Danila, odnosno dinastije Petrović Njegoš na svjetovni i duhovni prijesto Crne Gore. Ta manifestacija je bila prvi javni čin, angažman, prvo javno okupljanje u okviru „DOB”-a. Nažalost, te godina crnogorska država iz raznih objektivnih i subjektivnih okolnosti nije mogla, ili nije smogla snage, da taj veliki jubilej obilježi, ali mi smo tada to jedini uradili.

Dr. sc. Goran Sekulović

KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE MOŽETE VIĐETI
AKO KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 × 3 =