Otvorena izložba „Befriending the Abyss“ Jovane Vujović


U poneđeljak, 24. maja 2021. godine, u ULUCG u Podgorici otvorena je izložba konceptualne umjetnice, Jovane Vujović pod nazivom „Befriending the Abyss” (Sprijateljiti se sa ponorom). Ovom izložbom umjetnica je predstvaila umjetnički pristup koga karakteriše višemedijska produkcija: koncept, performans, instalacija, objekti, skulpture. Izložba je nastala kao rezultat ozbiljnog naučnog i umjetničkog istraživanja na master studijama na Univerzitatu umjetnosti u Poljskoj, odsjek vajarstvo.

Izložbu je otvorila mr Maša Vlaović, kustoskinja izložbe i istoričarka umjetnosti koja potpisuje uvodni tekst kataloga. Vlaović je istakla: „Istražujući granice našeg tijela, istražujemo granice našeg ja. Površina kože odvaja nas i štiti od spoljašnjeg svijeta. Mi zaboravljamo, tijelo pamti. Mi donosimo odluke, tijelo ipak odlučuje. Mi potiskujemo, tijelo se odupire. Tijelo komunicira, šalje poruke, sakuplja utiske, osjeća. Filozofske rasprave i promišljanja o tijelu nalazimo još kod Aristotela. Odnos između umjetnosti i tijela jedna je od najvažnijih problematika ne samo unutar istorije umjetnosti, već i unutar same kulture (…) Izložba Befriending the Abyss se odnosi na skrivene i nevidljive aspekte ljudskog iskustva, sa akcentom na tijelo i um. Postavka predstavlja dnevnik lične emocionalne borbe usmjeren na sve faze kreativnog procesa kroz koje je umjetnica prošla, a praćene su snažnim unutrašnjim preživljavanjima. Svaki proces rada je povezan sa tijelom, a zatim ogoljen, transparentan i dostupan posmatraču, ili kako bi to istakao Bodrijar ,,imamo potpuno ogoljeno tijelo, bez rasprave, bez metafore, bez ičega”. Nelagoda, šok, kontrola emocija, odnos tijela i tehnologije, psihološki ekperiment su glavni alati koje Jovana Vujović upotrebljava u svom radu koji je prožet dobrim idejama, teorijama i ličnim životom.

Koncept izložbe Befriending with Abyss je vid umjetničkog eksperimenta i odvajanja od klasičnih formi, gdje putem procesa intervencija na svom tijelu, umjetnica `čisti` vidno polje posmatrača od svih recidiva mimetičke forme. Izložba se sastoji od četiri ključna segmenta: Prazno tijelo, Tvoje tijelo se mora čuti, Ako dugo gledate u ponor, ponor gleda u Vas i Utopijsko tijelo.” Vlaović je dodala da tijelo u Jovaninom radu nužno postaje depersonalizovano, kako bi moglo da prihvati različite karaktere i da bude smješteno u različite situacije, jer njena tijela imaju granice koje su na nov način propusne i za vizuelizaciju i za intervenciju. Umjetnica se osvrnula na svoj umjetnički izraz kroz citat koji je uključen kao dio postvake u kome navodi: ,,Iako je ovo stanje ljudskog uma vjerovatno staro koliko i prva samosvjesna ljudska bića, termin je prvi put upotrebljen u 16.vijeku i korišćen je najčešće od strane religioznih mistika kako bi opisali stanje u kojem se pojedinac može naći, a koje karakteriše razarajući osećaj gubitka svrhe i značaja u životu. Ono uzdrmava cijelo biće, dezintegrise koncepciju na kojoj je pojedinac gradio svoj život do tada i obesmišljava sve što je nekada bilo bitno i značajno. Ovo žestoko uznemirujuće stanje depresije ima moć da potpuno slomi osobu i njenu dušu. Istovremeno, to je stanje koje nosi u sebi izuzetnu moć transformacije i kada se pojedinac suoči sa svojim mrakom, ono može da povede ka sasvim novom početku. Ono u šta ja verujem je da većina, ako ne i svi, ljudi tokom života mogu (i možda treba) da se nađu u takvom stanju, kako bi mogli porasti i napredovati.”

Takođe, Jovanina profesorica na Univerzitetu Umjetnosti u Poznanu u Poljskoj, Dr Diana Fidler u svom osvrtu na Jovanin rad nastao tokom studija istakla je: ,,Djelo Jovane Vujović izvedeno je iz sopstvenih intimnih i traumatičnih iskustava. Stalno mjeri iskustvo i stanje svog bića. U svom teorijskom radu citira, između ostalih umjetnika i mislilaca, i Brusa Naumana. Lako je povući paralele između njihovih djela. Stalno prisutna napetost, koja fizički i mentalno manipuliše posmatračem. Tema tijela u performansu, tijela koje neumorno mjeri samo sebe, i mjerenja koje se koristi kako bi se uticalo na sopstveno stanje. Tijelo, koje je prožeto kroz sva djela Jelene Vujović, egzistencijalna je i fizička mjera. Izrađuje i razmišlja kroz svoje tijelo. Nju rad i djelo više zanima kao proces, negoli kao nešto riješeno ili konačno.”

Jovana Vujovic rođena je na Cetinju, 1987. Maturirala je u srednjoj umjetničkoj školi “Santa Fe Preparatory School”,Novi Meksiko, USA. Stekla je stepen specijaliste arhitekture (Spec.Sci) na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, Univerzitet Crne Gore. Magistarirala je na Univerziteta Umjetnosti u Poznanu, Poljska (UAP/ University of Arts Poznan,) odsjek skulptura. Učestvovala je na više kolektivnih izložbi.

Dobitnica je nagrade “Milunovic, Stijovic, Lubarda” za skulpturu “Sa Sobom” na Tradicijalnoj kolektivnoj izlozbi ULUCG-a 2016 godine. Takođe, dobitnica je “Zlatne” nagrade Univerziteta u Poljskoj za najbolji magistarski rad i tezu.

Tokom trajanja izložbe biće upriličen i razgovor sa umjetnicom.

Izložba će biti otvorena za posjetioce do 5. juna. 

 (Foto: Milica Nedeljković, Duško Miljanić,)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


fifteen − two =