Predstava “Sveti i prokleti” gostuje na śeveru Crne Gore

 

 

Predstava “Sveti i prokleti” u narednim danima biće izvedena u sljedećim gradovima na śeveru Crne Gore:

Pljevlja – 24. maj (srijeda 20h)

Bijelo Polje – 25. maj (četvrtak 20h)

Berane – 26. maj (petak 20h)

Andrijevica – 26. maj (subota 20h)

 

Pokrovitelj nastupa u navedenim gradovima je Ministarstvo kulture Crne Gore.

 

SVETI I PROKLETI, tragedija inspirisana legendom o Vladimiru i Kosari

Produkcija: “Barski ljetopis” 2016.g.

Tekst i režija: Obrad Nenezić; igraju: Jovan Dabović, Branka Stanić, Filip Đuretić, Vukan Pejović, Dragiša Simović, Miro Nikolić i Vladimir Cerović; scenografija: Darko Musić; kostim: Anastazija Miranović, scenski govor: dr Dijana Marojević, izbor muzike: Ivan Zirojević; dizajn plakata: Milovan Kadović…       

 

 

Obrad Nenezić o predstavi:

Ne postoji viši motiv za umjetnika od jubileja 1000 godina, i to kakav jubilej, od smrti jedne velike ljubavi, najpoznatije na Balkanu, između dukljanskog kneza Vladimira i bugarske princeze Kosare. I to gdje, u Baru, kojem je Sveti Vladimir zaštitnik. Na Maloj sceni Starog Bara gdje još lutaju duhovi gusara i njihovih potomaka. Gdje svaki kamen krije jednu legendu možda nepoznatiju od Vladimira i Kosare, ali možda bolniju i dramatičniju.

Takođe, ne postoji dramski umjetnik koji nije poželio da obradi temu kojoj ni Šekspir nije odolio (ako je vjerovati nekim istraživačima), kao ni mnoge južnoslovenske književnosti i teatri. To je motiv više. A obaveza nebrojeno puta veća. No, kad sam pristao da radim ovu priču, zaboravio sam sve što sam znao i pročitao, uplovio sam u prošlost kao u neko nepregledno more koje me vuklo na dno gdje sam našao prošlost, gotovo nedirnutu i očuvanu u soli. Kao kad nađete antičke brodove i blago. I potpuno uplovite u vrijeme prije jednog milenijuma. Onda me povukao stih… Nijesam razmišljao da budem drugačiji. Orginalniji. Noviji… A ispalo je dobro. Napisao sam dramu u stihu. Slobodnom. Kako obično pišem. Onda sam inverzijom dao antičke i elizabetanske atmospfere, i vjerujem da će gledaoci pored poetike koju nosi drama, naći dio prošlosti koja se uzdiže nad Barom, kao što se uzdiže mit Vladimira i Kosare.

Nije tajna da sam ja od onih stvaralaca, ali i gledalaca, koji su zasićeni “neformalnim” teatrom. Umorni od pokušaja i plagijata. Zgrožen gaženjem divne antične, klasične i moderne književnosti i umjetnosti, zarad pet minuta slave. Kako nam mogu dosaditi trojica antičkih velikana ili Šekspir, Rasin, Kornej, Ibzen itd… kad ih nikad ili gotovo nikad nijesmo gledali na crnogorskim scenama. Pljuvamo deklamovanje klasike, a u današnjim pozorištima ima više deklamovanja nego u parlamentima. Ako mikrofon jednog glumca čini izuzetno savremenim ili modernim, onda ja ne želim da gledam takvo pozorište. Moje pozorište je odnos. Glumac nije marioneta niti mučenik koji se folira na sceni kao u Brehtovom epskom teatru. Itd.

 Onda sam u slavu jubileja želio da napravim jedno posebno djelo, u mojim mogućnostima, koje će moći da se čita, ali i gleda, koje korespondira sa današnjim vremenom, a izlazi iz srednjeg vijeka. A koje će biti razumljivo i pitko. I što je najvažnije da je u skladu sa mogućnostima koje nam pruža produkcija. 

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


18 − ten =