Predstava „Tre sorelle“ na sceni barskog Doma kulture



Predstava “Tre sorelle”, u produkciji Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje (FDU) i Centra za kulturu Tivat, biće premijerno odigrana u Baru u četvrtak, 13. decembra 2018. godineu sali Doma kulture kao dio decembarskog repertoara Zimske scene “Barskog ljetopisa”.

Komad, koji je po tekstu Stevana Koprivice, našeg poznatog dramaturga, režirao Zoran Rakočević bavi se pitanjima ljubavi, strasti, lažnog morala i sputavanja sopstvenih htijenja i potreba.

„Pitanje slobode, dogme, tradicije, religije, erotskih kodova, pobune, mediteranske mimikrije koja iza nežnih klapskih sazvučja krije užase “umidece” koja čeka buru da je osuši i pokrene sve iznova… Demoni koje olako nazivamo sudbinom, a u stvari ih gajimo i predajemo im se kada emocija i eros u ime života nadjačaju racio i regule… Recimo da je ovaj komad o tome.“, rekao je Koprivica.

Ova predstava nastala je kao završni ispitni projekat studenata glume i produkcije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju uz podršku profesora Branislava Mićunovića, Janka Ljumovića i docenta mr Branka Ilića.

Uloge tumače: Marija Đurić, Jelena Đukić, Marija Labudović, Omar Bajramspahić, Mak Čengić i Pavle Popović.
Karte za predstavu su u prodaji svakog dana u Dvorcu kralja Nikole, u periodu od 17h do 20h, dok se na dan igranja predstave, u istom terminu, mogu kupiti na biletarnici Doma kulture. Iste se mogu rezervisati pozivom na broj 068/ 278-760. Cijena karte iznosi 5 eura.

Riječ reditelja:
„Čovjek je veličanstvena sila ovog svijeta. Ma koliko bio sičušan i nemoćan u poređenju sa kosmosom, čovjek je ipak uvijek brodio morima, pisao poeziju i muziku, tražio savršenstvo, raspaljivao vatru fantazije i strasti, praveći jedan novi svijet. Čovječije požude, ljudske vatre, instikti, nepregledne slobode duha, seksualna priroda svake žarke utrobe, vidici i horizonti, postali su tama u koju čovjek, pod pritiskom društva i crkve, nije smio da zaviri. Palanka, norme, ulica, društveni konteksti od vremena kada su ljudi počeli da crtaju plijen na zidovima pećina i prizivaju kišu, napravili su od čovjeka- đavola. Đavo je u čovjeku, a svaka duhovnost i sloboda, otvorila je novi oganj na nebu na kojem treba peći ljudsko živo meso. Vraga je stvorio otpor, žudnja za dolaskom do ponora svijeta na kojem izviru arije, mirisi djetinjih heruvima, rajsko voće, gdje se iz pepela ptice rađaju. Đavo je sve što čovjek hoće, bog je sve što je čovjeku zabranjeno. Nečastivi je svjetlo, a častivi je zapravo mrak. Nepomenik je prelijepo ljudsko tijelo, pomenik je zapatana ljudska duša puna straha i malodušnosti.”
Zoran Rakočević