Predstava Zetskog doma „Dokle pogled seže“ na Barskom ljetopisu

 

 

 

Bar, 06. avgust 2017. godine

 

Produkcija Kraljevskog pozorišta Zetski dom, predstava „Dokle pogled seže“, koju je režirao Arpad Šiling biće odigrana na Barskom ljetopisu u ponedjeljak 07. avgusta u Starom Baru, sa početkom u 21:30h. U predstavi, za koju je dramaturgiju uradio Bence Biro, igraju: Varja Đukić, Dejan Đonović, Aleksandar Gavranić, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Jelena Simić, Zoran Vujović Nada Vukčević.

 

 

O predstavi:

„Ovo nije specifično crnogorska priča. Iako se služimo toponimima, ne možemo je povezati ni isključivo sa Balkanom. Koristeći se iskustvima i ličnim doživljajima glumaca, kao i mojim iskustvima iz Mađarske i Evrope, pričamo priču o nekoj vrsti istočno-evropljanstva, kao generalnom životnom osjećaju. Predstava je rezultat zajedničkog autorskog rada. Ponudio sam situacije i karaktere, a glumci su improvizovali na zadate teme. Te improvizacije smo zapisivali, prerađivali, štrihovali i na kraju postavljali na scenu. Glumce sam ohrabrivao da se umjesto na svoje glumačke instinkte koncentrišu na konkretne situacije, da umjesto pozorišnih opštih mjesta grade situacije iz sebe i doživljavaju lične unutrašnje priče. Glumci u predstavi koriste lična imena, mada je očigledno da ih ne možemo poistovjetiti ni sa jednim od likova. Njih osmoro igraju 25 različitih karaktera, od radnika do ministra. Svi do jednog su kompleksni likovi, ispunjeni nadama i strahovima. Oni sanjare i kroje planove, iako nijesu sposobni da procijene što je realnost. Ne mogu da stanu na svoje noge i zbog toga svi očekuju nešto od drugoga, pomoć ili rješenje, ali na kraju ipak ostaju sami sa svojim patnjama. Izuzetno jako mogu i da se smiju i da plaču, samo što djelujući ne čine ništa: nijesu u stanju da donesu prave odluke. Govor postaje sredstvo samoopravdavanja. Sve više i više se udaljavaju od realnosti – i baš to ih čini tako realnim. Kao u nekoj drami Čehova. Određeni motivi mogu nas podsjetiti na njegov Višnjik ili na Liliom  Ferenca Molnara.
Tokom zajedničkog rada sve vrijeme smo se fokusirali na ljudsku ranjivost, u nadi da autorefleksija može da nas učini jačim. Lično smatram najvažnijim da poslije predstave pokrenemo razgovore o temama koje smo obrađivali na sceni“, Arpad Šiling, reditelj.

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


twenty + 13 =