Predstavljanje azerbejdžanskih književnika u Crnoj Gori – Faik Balabejli


Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista



Faik Balabejli (Balabəyli Faiq Ağaş oğlu) rođen je 1964 u selu Sabirabad Džalilabadskog rejona. Završio je Pomorsku akademiju“ Gafur Mammadov“  u Bakuu. Bio je kapetan u Kaspijskoj pomorskoj naftnoj floti. Završio je drugi fakultet, žurnalistiku, i od1996 do  2006  radio u ” Književnim novinama”. Glavni je urednik novina Glas nacije i kapetan broda u  Specijalnoj kaspijskoj naftnoj floti. Autor je sedam zbirki poezije. Član Azerbajdžanskog društva književnika od 1996. Dobitnik književnih nagrada u Azerbajdžanu i u Turskoj.

Faik Balabejli


Poezija Faik Balabejli-a

Prevod sa azerbajdžanskog na ruski – Nilufer Šihli
Prevod sa ruskog na crnogorski –  Lena Ruth Stefanović


Jesen mog života konja mamuže …

Jesen mog života konja mamuže
Svi putevi k zimi vode, ja proljeća
Željan.
Ova žena čajem napojiće mene
Kao da bljesnu sijeda kosa u nježnosti
Njenoj.

Nebom se pokrij – lakše ćeš hodati
Mlado lišće u svoju dušu
upleti!
Pticu sreće ulovi, i nedaj joj odljeteti
Na stazama sudbe, što ne mogu se uvijek
vidjeti

Nek tvoj put u mraku vijuga, kao međ’
obmanama,
Ipak k tebi put prtim sred magle
i smetova,
Evo i zurne, balabana – zvuka
pobjede
Čak i saz Zelimhana* čuje se sve
glasnije.

[1] Zurna – najstariji, najznačajniji i najčešće korišćen duvački instrument u Azerbajdžanu, nalik na obou; proizvodi veoma prodoran zvuk. Svira se na otvorenom prostoru zajedno sa velikim bubnjem davulom i na raznim svetkovinama može da zameni cijeli orkestar.
[2] Balaban – duvački instrument naročito popularan u Azerbajdžanu
[3]Saz- instrument iz porodice tambura čiji korijeni sežu u centralnu Aziju
[4] Zelihman Jagub (1950-2016) – narodni pjesnik Azerbajdžana, ašik ( aşıq), izvođač tradicionalne performans poezije, a takođe poslanik u parlamentu Azerbajdžaba I i II saziva, nosilac ordena „Slava“ Azerbajdžana i ordens „Časti“ Gruzije
2009 godine na četvrtoj sjednici Komiteta za zaštitu nematerijalnog nasljeđa UNESCO u Abudabiju (UAE), umjetnost azerbajdžanskih ašika bila je uključena u reprezentativni spisak Nematerijalnog kulturnog nasljeđa UNESCO.

Kao neočekivan telefonski poziv …
Kao neočekivan telefonski poziv, kao uragan
Ovaj je pljusak što banu u noći
Rastvoriše se u njemu i gnijev i dosada
Ali kasno je, i nema pomoći.

Duh, poput pupoljka kad procvjeta,
Krije u sebi sadnicu što raste k svjetlu.
Za druga sam vrata svog srca zatvorio
I opet sám ostao.

No, spira tugu i bol
Kiša, koja je počela u sred noći, odjednom…


Razdvajanje kao ćutanje…


Razdvajanje kao ćutanje –
Život nepodnošljiv je,
Kad tebe nema…
Pamtiš li one, koji izgubiše tvoje
poštovanje?
A oni, s kojima više ne znaš šta bi,
Da li su vredniji bili od drugih, tvoje
milosti lišenih?
Da mi je da se presamitiš i podigneš …
О, kako mi je loše samom u ovoj
gluvoj noći!
Svjetlucanje mojih zjenica koje plamte
od otkucaja srca
Poput mraka pod uličnim
lampama …
Nesanica me poput siromaštva
muči,
No, nastavljam da sjećam te se,
sebe i svoj bol zaboravivši…


Ne osjećaju noge moje
Težinu bola srca mog,
Nose sav bol zajedno sa mnom,
Ali kuda?

Kao voda sa dlana otiče
moj život slomljeni –
Teško će biti osušiti ga…
Suze klize niz moj obraz u tri
potoka,
No, što će to u mom usudu promjeniti ?
Maleni, pa ti znaš da
tražiti hljeb nasušni
Od sitih bogataša posao je zaludni,
zašto trčiš k njima?
Pružaš ruke ka nebu: onaj, ko ne
daje hljeba
S nebesa
Poslaće ti kišu i snijeg…
A čovjek, koji neće
da pljune na zemlju,
Traži lice da pljune na njega,
odmakni se…
Odmakni se, nek i tvoja tuga legne
kao teški teret na srce meni!
Dok noge još jake su i nose mene
zajedno sa bolom mojim…

Balabeyli Faig Agash oglu (February 23, 1964, Sabirabad, Astrakhanbazar district) – Azerbaijani poet, member of the Writers’ Union of Azerbaijan (1996).

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


15 − 13 =