Predstavljanje azerbejdžanskih književnika u Crnoj Gori – MAGSAD NUR


Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista


Povodom završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili: Božidar Proročić, Seyran Mirzazada i Dijana Tiganj. Azerbejdžanske književnike predstavljamo u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u Azerbejdžanu. Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je naparavljen uz pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu.


Magsad Nur (azerbejdž. Məqsəd Nur), prozaista, jedan od predstavnika „nove azerbejdžanske proze“ i „novog novinarstva“ nakon osamostaljenja. Od 1989. do 1993. radio je kao novinar na aktuelnim temama. Autor knjige „Kako sreća“ (2005.) i „Gradonačelnik“ (2011.) Roman Gradonačelnik“ dobitnik je „Nacionalne nagrade za knjigu“ (2011).  Prestavljamo vam priču ,,Ogledalo“ iz istoimenog ciklusa.


                                               OGLEDALO

                                         (Iz ciklusa „Ogledalo“)

… Poručnik je čekao svog nećaka da uđe na kapiju. Naredio je da nasred dvorišta stave stolicu, sjeo je sam na nju, otkopčavši vojničku košulju kratkih rukava do pojasa, brišući znoj sa čela peškirom za kupatilo bačenim nekoliko puta na rame, češući sijedu kosu na grudima dok se ne umori i potpuno se ne uravnoteži… Morao je da kaže posljednju riječ djetetu čim je ušao, poslednji put na uvo i pljune mu u lice, razbaruši njegovu frizuru položenu gelom (ako je potrebno, ošiša mu svu kosu mašinom za kosu) i, ne dozvolivši mu da se oprosti ni sa kim iz porodice, pošalje ga direktno na front – tamo gdje je služio, da izvršava svoje dužnosti u vojnom skladištu.

                                                ***

Dječak je ušao. A u njegovim rukama – buket ruža. Poručnik je bio toliko ljut da je pozvao svoju suprugu – a istovremeno i svoju sestru: – Hej, dvostruka tetka ovog djeteta! A tetka, prolazeći pored poručnika, priđe dejčaku, prošapta par fraza, a njegova žena zagrli dječaka za vrat. A on joj dade cvijeće, pa čak i kutiju čokolade, nekako sakrivenu iza njenog pazuha, stavi buket u ženske ruke i poljubi tetku u obraz. Približivši se, želio je da se pozdravi sa poručnikom, ali ga je dvostruka tetka trgla:

– Pazi, kakvo pamćenje ima, nisi zaboravio na moj rođendan … ne vrijeđaj ga za ime Alaha, on je siroče … – rekla je, ušavši u kuću.

– Samo četrdeset sedam bodova … dobro se sjećaš rođendana žena, a pitanja na testu ti se čine kao neka škrabotina … – rekao je poručnik, ustajući i približavajući se svom nećaku.

– Odakle ti novac? pitao je iznenada.

Rođak je bio toliko usredsređen da su svi odgovori bili spremni, jedan za drugim, kao na nekoj traci. Sve dok ga poručnik ne prebije, u suprotnom će se nit prekidati, reči će letjeti u različitim pravcima, a u doslovnom smislu te riječi biće primorane da se pokore neposlušnom magarcu.

– … za mali dio novca koji ste mi poslali, unajmio sam čajdžinicu. Obezbjedio dom za mamu, uzeo telefon zasebe, svu vrstu nove odjeće i tako dalje …

Kći poručnika, sa stolicom u jednoj ruci i plitkom velikom tacnom u drugoj, htjela je d spusti stolicu na zemlju, a zatim na nju čaj i šećer, ali nećak je poput ptice grabljivice ugrabio ovu tacnu iz ruku njegove rođake, a zatim stolicu i u tren oka je stavio ispred poručnika …

                                             ***

Da bar ne postoji ova frizura i pitanje služenja vojske … Služba će proći, odvešće ga k sebi. Ali poručnik je ipak želio da pronađe ime frizure ovog djeteta. – Vaš otac i djedovi su bili pankeri ili nešto slično, ali ne nečasni – vikao je iznenada na svog nećaka.

                                             ***

… Kupite tu čajdžinicu pa je proširite, pa oženite  njegovu ćerku, pa povećajte profit iz vojnog skladišta, povećajte, ojačajte, pa … izađite i povucite se … Ovo je njegov plan. .. Ko će imati koristi, ko će ubrati korist? Naravno, oni koji su položili test odnosa krvi i mlijeka … – Ovo je takođe test! Tako stvari funkcionišu duboko u mozgu, razumiješ li, nećače? – rekao je poručnik, nježno tapšući dječaka po licu.

                                             ***

Stežući kaiš, poručnik je otišao da izvršava svoje dužnosti u vojnom skladištu.

Baku,
mart – avgust 2010.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


19 − 18 =