Premijera predstave „Tri sestre“ u Kraljevskom pozorištu Zetski dom

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom  predstava „Tri sestre“ prvi put biće izvedena u neđelju 15. decembra 2019. godine, a  potom, zbog velikog interesovanja i ograničenog broja mjesta, biće odigrane još tri ravnopravne premijere- 18, 20. i 21. decembra. Mali broj preostalih karata za sva izvođenja svjedoči  tome da se publika uželjela istaknutog crnogorskog reditelja Branislava Mićunovića, koji se nakon godina odsustva vraća pozorištu sa Čehovom. Raditi dramu začetnika psihološkog realizma, ruski klasik koji obuhvata nepromijenjenog čovjeka i njegove snove tačno i nepogrješivo, zahtijeva talenat, znanje o onome što jeste teatar, ali i znanje o tome ko je čovjek. Zahtijeva životno iskustvo. Ovoga puta, čini se da će pozorišni rad obuhvititi baš to- opravdanost i preciznost, uzvišenost i katarzu, pun krug. Čehov u ovoj predstavi govori o nevolji, ali ono što se jasno čita jeste i  to da ljudi nisu našli svoj put. Da, čovjeka koče okolnosti, izbora je sve manje, ali ako se, baš kao Čehovljevi junaci, on preda malodušnosti, proći će trenutak, proći će mu život.

„Odazvao sam se pozivu Zetskog doma zato što mislim da poslednjih godina vrijedno i lijepo rade, da su valjano prisutni na međunarodnoj sceni, da su u dobrim koprodukcijama i da je Zetski dom ozbiljno internacionalizovao svoju poziciju.

U godinama u kojima nisam bio u teatru, radio sam na mojim projektima i jedan od njih je Tri sestre, Antona Pavloviča Čehova. Nekoliko godina me progoni jedna rediteljska ideja-  da čovjek danas ima sve manje izbora. Tako sam i došao do idealnog komada koji razmatra tu temu- Tri sestre“,  kazao je reditelj Branislav Mićunović.

Ova predstava govori o ljudskim ličnim agonijama. Baš kako kaže Stela Mišković, dramaturškinja u predstavi- „Sve je lično. Sve je iz nutrine bića. Što je to propuštena životna prilika? Slika stvarnosti. Istina bez uljepšavanja. Sve ono što boli“. Tok misli, razgovor sa samim sobom, ono je zbog čega je Čehov tako veliki. Tok misli svakog čovjeka je najsurovija i najistinitija priča.  

„Govorimo o ljudima koji su u ovakvom svijetu i ovakvom društvu jednostavno lišeni izbora i neminovnost, kakva god ona bila, jedino je što im preostaje. Ti ljudi su pravi Čehovljevi junaci koji se guše u sopstvenom beznađu. U tom smislu, slijedeći naš, odnosno rediteljski put Branislava Mićunovića, od četiri čina napravila sam jedan i interno smo ga nazvali Poslednja noć. Kod nas se sve dešava u toj jednoj noći od sumraka do svitanja, i u njoj je sve moguće, odnosno u njoj je jedino moguće da se nešto desi, a to nešto, kada su naši likovi u pitanju, mora biti sve i odmah. Ono što je važno, to je da smo i pored velike dramaturške intervencije ostali vjerni Čehovu, od prve do poslednje scene, zahvaljujući odličnoj režiji i sjajnim glumcima, kao i cijelom timu ove kuće“, rekla je dramaturškinja Stela Mišković.

Podjelu čine: Pavle Prelević, Nada Vukčević, Julija Milačić Petrović Njegoš, Ana Vučković, Jelena Laban, Aleksandar Radulović, Srđan Grahovac, Omar Bajramspahić, Vule Marković, Dejan Ivanić i Stevan Vuković. Glumačka ekipa saglasna je u tome da rad na ovoj predstavi predstavlja jednu od onih prilika koje mijenjaju glumca, mijenjaju ga lično i direktno i kao čovjeka. Isto tako, uvjereni su da su težak i odgovoran zadatak uspjeli proživjeti i donijeti na scenu valjano zahvaljujući vještom reditelju. Takođe, sigurni su i u to- ovo nije predstava koja budi ravnodušnost.

Predstava „Tri sesetre“ autorski je projekat Branislava Mićunovića, a saradnici su: Stela Mišković (dramaturgija),  Marko Petrović Njegoš (scena), Lina Leković (kostim), Dubravka Drakić (govor), Vjera Nikolić (muzika) i Mile Buturović (svijetlo). Predstava se realizuje u okviru interregionalnog projekta ADNICH (IPA CBC Italija-Albanija-Montenegro).

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


fifteen + four =