Program za posljednji dan 7. internacionalnog sajma knjiga Podgorica 2021.


Završnica 7. internacionalnog sajma knjiga Podgorica 2021. biće u znaku razgovora o koreolaciji proze i prevodilaštva.

Prateći program je jedno od prepoznatljivih obilježja sajma, pa će tako biti i u neđelju, 10.oktobra kada će o prozi i prevodilaštvu od 12 sati razgovarati Maša Dabić i Jelena Knežević.

U nastavku programa od 13 sati biće predstavljena knjiga beogradskog sociologa Jova Bakića “Evropska krajnja desnica” koja predstavlja analizu desničarskih partija i pokreta u Evropi nakon drugog svjetskog rata.Učesnici uz autora će biti Zoran Hamović i Janko Ljumović.

Nedavno objavljen roman “Greta”Faruka Šehića koji je svojevrsna književna rekonstrukcija svijeta nestalog u vremenu biće promovisan od 14 sati, a razgovor sa autorom vodiće Dragana Erjavšek.

Od 17 sati o poeziji Marka Pogačara sa autorom će razgovarati Dragana Tripković.

Za sam kraj u 18 sati, planirana je promocija monografije posvećene Iliji Šoškiću na kojoj će pored urednica Dragice Čakić i Nele Gligorović, učestvovati sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Ana Medigović i umjetnik Ilija Šoškić.

Maša Dabić rođena je u Sarajevu 1981. godine, a u Austriju je s porodicom došla 1992. godine. Studirala je prevodilačke studije (engleski i ruski) i političke nauke. Od 2010. bila je novinarka na daStandard.at. Radi kao tumač za azilante i na konferencijama te predaje na univerzitetima u  Insbruku i Beču. Članica je Udruženja za prevodioce od 2015. Prevela je na njemački tekstove Barbi Marković, Vladana Matijevića, Svetislava Basare, Srđana Valjarevića, Jelene Mijović, Jelene Lengold, Marije Knežević i drugih. U svom debitantskom romanu Gubici trenjem (Treći trg, 2020), priča o životu tumača koji radi u udruženju za psihoterapiju izbjeglica. Ovom knjigom nominovana je za nagradu Franz Tumler. Dabić je tim romanom bila zastupljena u užem izboru za austrijsku književnu nagradu.

Jelena Knežević rođena je 1977. u Novom Sadu. Doktorirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, radom na temu Koncept ljepote u njemačkoj baladi. Magistarski rad na temu Recepcija njemačke književnosti u Crnoj Gori do 1945. godine odbranila na istom fakultetu, gdje je 2001. završila i osnovne studije na grupi Opšta književnost i teorija književnosti. Od 2003. zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Od 2015. prodekan je za nauku i međunarodnu saradnju Filološkog fakulteta. Od 2012. rukovodilac je Studijskog programa za njemački jezik i književnost. Bavi se i književnim prevođenjem.

Zoran Hamović  osnivač je, direktor i glavni urednik Izdavačkog preduzeća CLIO i predsjednik Udruženja profesionalnih izdavača Srbije. Sa grupom kolega osnovao je nevladinu organizaciju Biblioteka Plus, koja ima za cilj da pomogne razvoj instrumenata kulturne politike i profesionalnog usavršavanja u oblasti izdavaštva i bibliotekarstva. Umjetnički direktor Beogradskog međunardnog sajma knjiga bio je od 2003 do 2007. godine; specijalni savjetnik ministra kulture od 2001 do 2003 i od 2008 do 2011. godine; član Vijeća za kulturu grada Beograda 2012 i 2013.godine. Član je Radne grupe za medijsku pismenost.

Janko Ljumović pozorišni producent i vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta Crne Gore. Diplomirao je pozorišnu i radio produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2000. godine. Na istom fakultetu je magistrirao produkciju u oblasti dramskih umjetnosti. Član je Odbora za pozorišnu i filmsku umjetnost Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Savjeta Leksikografskog centra i Instituta za jezik i književnost „Petar II Petrović-Njegoš“. Autor je knjige eseja Kultura page (2007) i knjige Produkcija značenja (2011). Urednik zbornika radova Moć kulture – Multikulturalizam i savremene umjetničke prakse (2019), kourednik zbornika radova Crnogorske studije culture i identiteta (2016), monografije Crnogorsko narodno pozorište 1953-2013. (2013), Start-Up Creative Podgorica (2005), knjige Representation of Gender minority Groups in Media: Serbia, Montenegro and Macedonia (2015) i publikacije Platforma za novo djelovanje kulture (2004).

Faruk Šehić je pisac, kolumnista i ribar, te postapokaliptični građanin. Bivši vojnik i oficir, jedanput teško ranjen. Književni kritičari ga smatraju glasom tzv. pregažene generacije pisaca rođenih sedamdesetih godina. Roman Knjiga o Uni(2011.), u kojem su središnje teme rat, priroda i rekonstrukcija nestalog svijeta, preveden je na 14 jezika i objavljen u brojnim izdanjima. Književni časopis Calvert Journal ovaj roman je uvrstio na listu 100 books to read iz istočne Evrope i centralne Azije objavljenih na engleskom jeziku. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih je najznačajnija EUPL 2013. za Knjigu o Uni i XXXI Premio Letterario Camaiore Francesco Belluomini – Premio Internazionale 2019. za dvojezičan izbor pjesama Ritorno alla natura/Povratak prirodi.Živi u Sarajevu.

Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Piše poeziju, esejistiku, prozu i književnu kritiku. Priredio je antologije Hrvatska mlada lirika 2014. (HDP, 2014.) i The Edge of a Page: Young Poetry in Croatia (HDP, 2019.). Nagrađivan je hrvatskim i međunarodnim nagradama i priznanjima za poeziju, prozu i esejistiku.  Samostalne knjige prevedene su mu na desetak, a pojedinačni tekstovi na više od trideset jezika. Objavio je sljedeće knjige: Pijavice nad Santa Cruzom, pjesme (AGM, Zagreb 2006.); Poslanice običnim ljudima, pjesme (Algoritam, Zagreb 2007.); Predmeti, pjesme (Algoritam, Zagreb 2009.); Atlas glasova, eseji (V.B.Z, Zagreb 2011.); Jer mi smo mnogi, publicistika (Algoritam, Zagreb 2011.); Bog neće pomoći, priče (Algoritam, Zagreb 2012.); Crna pokrajina, pjesme (Algoritam, Zagreb 2013.); Jugoton gori!, eseji (Sandorf, Zagreb 2013.); Slijepa karta, putopisna proza (Fraktura, Zaprešić 2016.); Zemlja Zemlja, poezija (Fraktura, Zaprešić 2017.); Pobuna čuvara / Čitati noću, eseji (KCNS, Novi Sad 2018.)

Dragana Tripković (Cetinje, 1984) završila je studij dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Stevana Koprivice. Jedna je od osnivača i direktorica Alternativne teatarske aktivne kompanije – ATAK. Radila je kao dramaturg u Crnogorskom narodnom pozorištu. Objavljene su joj i izvedene drame “Biljke za kraj” i “Smjena“. Objavila je zbirke poezije “Prevarena duša” (2000.), “Ljubav je kad odeš” (2005.), drugo izdanje (2006.), “Pjesme” (2008.), “Stihovi od pijeska” (2014.). Pjesme su joj prevođene na engleski, ruski, poljski, njemački, talijanski, letonski i albanski jezik. Dobitnica je dvije nagrade fondacije “Anna Lindh” za kratku priču 2012. i 2013. godine. Poeziju objavljuje u časopisu za književnost, kulturu i društvena pitanja “Ars”, časopisima za kulturu “Plima Plus”, “Quest” i “Sarajevskim sveskama” i drugim. Poezija Dragane Tripković dio je brojnih antologija suvremenog crnogorskog i evropskog pjesništva.

Nela Gligorović diplomirala na katedri za istoriju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.Radi kao koordinatorka za kulturu u Sekretarijatu za kulturu i sport Glavnog grada.Pored iskustva u javnoj upravi, aktivna je na polju nezavisne kulturne scene. Teorijski angažman realizovala kroz projekte  mapiranja ženskih predstava u crnogorskoj istoriji umjetnosti  XX vijeka i teorijski rad sa studentkinjama-umjetnicama kroz  autorski koncept Žartvizam. Kao nezavisna kustoskinja, jedna je od koordinatorki međunarodnog  projekta Uspon žena u kulturi Zapadnog Balkana, platforme za promišljanje savremenih umjetničkih praksi vizuelnih umjetnica, kustoskinja i radnica u kulturi.  Ostali autorski koncepti multidisciplinarnih projekata,  kao ogledi  savremene umjetničke scene bave se društveno-ideološkim strategijama  vremena u kom živimo.  Poseban fokus istraživanja jeste scena konceptualne umjetnosti druge polovine XX vijeka, pa je autorka i urednica retrospektive Mikrokozmi Ilije Šoškića i monografije Ilija Šoškić, jednog od pioniora jugoslovenskih konceptualnih praksi.

Ilija Šoškić jedan od pionira video i performans umjetnosti, čija se umjetnička ekspresija između posljednjih ’60-ih i prvih ’70-ih godina reflektovala formiranje umjetničkih ponašanja. Iako je 1969 otišao u Italiju nastavlja uticati na struje proširenih medija sljedećih generacija umjetnika na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Od prvih ’70-ih započinje njegov interesantni odnos s Italijom, gdje je protagonist u prijelomnim projektima, u galerijama i prostorima centralnosti umjetnosti (Museo Diamanti Ferrara, Galleria GAP Roma, Galleria L’Attico Roma, Palazzo delle Esposizioni Roma, Biennale di Venezia, Biennale di scultura Gubbio, Museo Pecci Milano, VeniceInternatinal Performance Art Week, Museo MAXXI Roma…). Slijedeći vlastitu hipersenzibilnu viziju svijeta Ilija Šoškić odbacuje kulturne modele i nastavlja istraživati/djelovati van uobičajenih koordinata. Sa praksom metamatematike i analitičke filozofije, proizvodi mentali dnevnik, koji postaje njegovo konstantno i neprekidno svjedočenje specifične kritičke pozicije, apsolutno nekompatibilne s “luna parkom” savremene  umjetnosti. Ilija Šoškić, 1935, rođen je u crnogorskoj porodici u Metohiji (Zetskoj banovini). Pohađao je Umjetničku školu u Herceg Novom i Peći, Akademiju lijepih umjetnosti u Beogradu i Bolonji. Živi i radi u Splitu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 + 18 =