Ređo Kalabrija – Nagrada za Mirjanu A. Rajković

10.12.2018.

Prije neđelju dana, u italijanskom gradu Ređo Kalabrija održana je svečanost završne večeri jednog od najvećih svjetskih festivala poezije.
Svečanost se održala u Nacionalnom muzeju Magna Grecia, u prisustvu veliko broja građana. 

Svečanosti je prisustvovala Mirjana A. Rajković, pjesnikinja sa Cetinja, kojoj je tom prilikom uručena nagrada za pjesmu „Ti slobodno plači“.

Ovo je treći put da Mirjana A. Rajković dobija neku od nagrada na njihovom konkursu koji bude objavljen u sklopu festivala, a koji je ovog puta započeo 13. februara 2017. god. na Kubi, a završio se svečanom ceremonijom u Kalabriji 30. novembra 2018. godine.

Povodom dodjele nagrade Mirjana je izjavila:
„Prelijepo je kad čovjek doživi maksimalno poštovanje i iskreno divljenje za svoj rad, kako od strane stručnih lica tako i od publike, pa ga onda ispuni osjećaj svrsishodnosti u ovom životu, i sve to bude krunusano snažnom emocijom ispunjenosti i punoćom življenja. E upravo tako sam se ja osjećala prilikom dobijanja ovog priznanja za poeziju u Nacionalnom muzeju u Ređo Kalabriji, od strane uvaženog Organizacionog odbora NOSSIDE XXXIII. Hvala im od srca. Bilo je recitala i instrumentalnog izvođenja kompozicija, sala prepuna.. Itaijani su prosto sposobni da uživaju u poeziji. Sve u svemu, ovo je bio doživljaj zaista za pamćenje, a čovjek ide dalje kroz život upravo sa svojim sjećanjem i zapisima koje nosi u duši, zato je vrijedno doživjeti ovakve i slične događaje.”

Evo i nagrađene pjesme:

Ti slobodno plači

Osvijetli staze koje te vode i vole
kao dijete svoje,
a kod kamenja na putu
dodatne napore daj,
shvati početak iskušenja
i idi do kraja – istraj
II
kad god ti se plače
ti slobodno plači
ali košulju svoju razgrni
da mogu u plućima i osmjesi stati
i sve tvoje suze
raspoređene po grudima
jer i suze su ti,
pa ih pusti da slobodno teku,
neka ih svjetlost okupa
i pretvori u drago kamenje
a mjesečina zanjiše
kao što vjetar njiše grane drveća
ili kao što majka ljulja kolijevku,
i neka se rijeka tvojih suza
pretvori u kapljice,
da kao rosa panu
na latice cvijetnih dojki
koje su žedne a možda i umorne,
III
ne plači u sebi nego pusti suze
da ih zvijezde plavetno oboje
a sunce ljubičasti ton da,
pa ih vinom pospi neka se opiju
i pretvore u dragulj vrijedan sjećanja.