Slobodan B. Medojević – Naseljavanje Crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu u drugoj polovici XVIII vijeka

 

 

 

 

Slobodan B. Medojević

Naseljavanje Crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu
u drugoj polovici XVIII vijeka 

 

 

Proučavajući naseljavanja naročito primorskog dijela Hrvatske, Ivan Erceg, čuveni hrvatski naučnik objavio je rad pod nazivom ‘’Pokušaj naseljavanja crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu: (u drugoj polovici XVIII stoljeća). Ovaj rad je objavljen u Časopisu ‘’Starine’’ (kao separat) u broju 55, u Zagrebu, u izdanju: Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1971 godine, na stranama: 305-331.

Sam naslov rada nam je privukao pažnju iz razloga što je ova migracija, odnosno, kako se u radu navodi -njeno planiranje, ostalo  potpuno nepoznato crnogorskoj naučnoj javnosti!

Ovaj rad Ivana Ercega sastoji se iz opširnijeg uvoda -koji ćemo ovdje prezentirati samo sa nužnim eksplikacijama i velikog broja raznih dokumenata na više stranih jezika koji su nastali u periodu od 1780-1781. godine i koji eksplicitno govore o planiranju kolonizacije Crnogiraca u Kraljevicu.

U radu se nigdje konkretno ne govori o preseljenju Crnogoraca već se autor u radu bavi isključivo pripremama kolonizacije. Nije poznato da li je kolonizacija Crnogoraca zaista sprovedena, a nama se na osnovu svega navedenog u radu nameće zaključak da je jedan broj porodica vjerovatno njih najmanje četrdesetak ipak preseljen iz Crne Gore u Kraljevicu jer su objektivne potrebe za kolonizacijom toga kraja bile vrlo izražene i vrlo velike kako kod vlasti, tako i kod zainteresovanih crnogorskih kolonista

 

Ivan Erceg na slijedeći način elaborira Pokušaj naseljavanja crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu: (u drugoj polovici XVIII stoljeća): ‘’Čitav niz činilaca i okolnosti uvjetovao je manje-više stalno gibanje pučanstva u našim zemljama. To je gibanje puka intenzivirano tokom XVIII stoljeća. U to vrijeme neki naši krajevi dobili su posve drugačiju sliku; nastale su naime promjene u etničkoj strukturi stanovništva s dalekosežnim posljedicama.

KraljevicaU taj okvir gibanja, naseljavanja, preseljavanja i raseljavanja puka ide i pokušaj naseljavanja Crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu koncem 80-tih godina XVIII stoljeća. O tom pokušaju naseljavanja Crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu donosimo na ovom mjestu dokumente na čiji se sadržaj ukratko osvrćemo.

Od vremena konfiskacije Zrinsko-Frankopanskih imanja (1670) te pogubljenja (1671) Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana pojačan je interes Bečkog dvora i njegovih organa za Vinodol i Gorski kotar. Ogleda se to u nastojanju nadlježnih faktora oko naseljavanja vanjskog, stranog elementa u Hrvatsko primorje i Gorski kotar tokom čitavog XVIII stoljeća. Tako dolazi (1780-1781), prema našim dokumentima, i pokušaj naseljavanja Crnogoraca u Kraljevicu i uz Karolinu. U tom pogledu naši su dokumenti vrlo zanimljivi, a njihovi podaci dragocjeni, iako nisu sasvim potpuni.

Vjerojatno prve ideje i prvi poticaji za naseljavanje Crnogoraca u Kraljevicu i Gorski kotar padaju nešto ranije negoli je to registrirano u našim dokumentima. Pa ipak suština se pitanja iz njih jasno razabire. U svakom slučaju bio je to promišljen pokušaj (pothvat), od kojeg su zainteresirane strane očekivale krupne koristi. To naseljavanje bilo je predmet razmatranja kako tadašnjih mjesnih, tako i najviših centralnih organa vlasti, a to govori svakako o važnosti koja se tom predmetu tada davala.

Dva crnogorska kapetana (Natal ili Nadal –prim aut) Kamenarović (vjerovatno potomak crnogorskih Kamenarovića iz Dobrote ili Mua –prim aut) i (conte Nikola –prim aut.) Marković (čije je porijeklo vjerujemo vezano za prostor Boke –prim aut) nudili su i bili pripravni da pod izvjesnim uvjetima nasele više desetina obitelji, odnosno nekoliko stotina žitelja u Kraljevicu i u neka mjesta Gorskog kotara. prvenstveno uz Karolinu. Međutim, naseljavanju je bila namijenjena krupna uloga, pa prema tome, ono je uz sebe vezalo i otvaralo niz pitanja, mjera i izdataka.

Valjalo je doseljenicima osigurati pitku vodu; slobodu religije i mogućnost gradnje crkve; podijeliti prikladno zemljište za podizanje kuća i za obradu; dopustiti sječu drveta u Komorskim Šumama, i to za svakodnevnu upotrebu i za gradnju kuća i brodova, te za paljenje ugljena. Trebalo je nadalje osloboditi doseljenike daća (barem za 6 godina); omogućiti im slobodnu trgovinu i plovidbu; osigurati im slobodnu kupoprodaju soli; omogućiti im podizanje manufakture; razvijanje agrikulture; moralo im se zatim podijeliti 200.000 forinti kao predujam itd.

KarolinaNaravno nije bilo spora o potrebi da se dotična mjesta (prvenstveno Kraljevica) opskrbe pitkom vodom, jer je ona tvorila preduvjet da se neko mjesto naseli i da se u njemu naseljenici održe. Sloboda vjere i mogućnost gradnje pravoslavne crkve bijahu također, kako nas iskustvo uči iz Trsta (a donekle i iz Rijeke) toga vremena, važne komponente u životu naseljenika, jer su vjera i crkva razvijale kod njih sigurnost, pa prema tome i volju da se stalno nastane. Tražilo se prikladno zemljšte, kako za podizanje kuća, tako i za obradu. Čini se da se za podizanje kuća moglo naći takvog zemljišta, ali dovoljno zemlje nije bilo za obra- du, stoga se preporučavalo da se ona namakne krčenjem. To je već bio teži i dugotrajniji put. Doseljenici su željeli imati na raspolaganju dovoljne količine drveta iz Komorskih Šuma. Polagali su velike nade u drvo. Prvenstveno su trebali drvo za svakodnevnu upotrebu, zatim za gradnju kuća, za izradu oruđa, te za brodogradnju i sl. Njihova je, napokon, jedna od glavnih zadaća bila razvijanje brodogradnje u Kraljevici, stoga je prikladno drvo trebalo igrati krupnu ulogu. Međutim, podaci koji se odnose na to ne govore o izdašnim šumskim arealima kao ni o velikom izboru drveta. Zahtjev da se doseljenici oslobode podavanja (tereta) tiče se prvenstveno oslobađanje od klasičnih zemljišnih podavanja (‘’Census terrestralis ad sex circiter annos non exigatur’’). Pri tom se išlo i dalje, pa se tražilo da se oni u prvo vrijeme oslobode svih nameta. Bila je nadalje namijenjena zadaća naseljenicima da tjeraju i razvijaju trgovinu i plovidbu. Kraljevica je imala postati ne samo glavni brodogradilišni centar već i trgovačko-pomorski. Zbog toga se status KraIjevice imao izjednačiti s položajem Rijeke i Trsta. Očito se u tome ogleda donekle ideja i namjera Karla VI (1711-1740), koji je nastojao od Kraljevice izgraditi luku prvog reda. Zanimljiv je zahtjev kojim se traži da se doseljenicima dopusti slobodno tjeranje trgovine sa solju kao što ima Bakar i Senj, odnosno njihovi stanovnici. Trgovina solju bila je sigurno unosan posao, a to, kako saznajemo iz naših dokumenata, nije izmaklo kapetanima Kamenaroviću i Markoviću. Istaknuta je i potreba Podizanja manufaktura, jer se bez njih, čini se nisu mogli ostvariti ni ostali planovi i pothvati. Uz gore navedeno valjalo je još doseljenicima podijeliti predujam (neka vrsta kredita) od 200.000 forinti. S gledišta budućih doseljenika bila je to svota koja je osiguravala pokrivanje prvih potreba, zatim omogućavala zasnivanje gospodarskog života. Ako se uzme da se ta svota imala podijeliti između četrdesetak (možda nešto i više) obitelji, onda je količina novca, koja je otpadala na svaku obitelj, tvorila solidnu osnovu za zasnivanje i ostvarivanje različitih poslovnih djelatnosti. Međutim, bila je to krupna svota za državnu blagajnu i jedva se moglo očekivati da bi država dala tu svotu, pa bilo to uz povrat, jer je blagajna Bečkog dvora bila gotovo stalno poluprazna. Uz samo naseljavanje bio je vezan i izvjestan rizik, pa se prema tome preporučivao drugi put i drugačiji način naseljavanja.

U svemu uzevši bio je čitav pothvat smješten u tadašnje racionalne okvire i on je u neku ruku otvarao perspektive, kako za pojedine grane narodnog gospodarstva, tako i za samu Kraljevicu, pa i za neka druga mjesta.

 

Objavljeno u listu „Crnogorski glasnik“, XIII/2012, 78, 34-36, 

Fotografije preuzete iz istog broja Crnogorskog glasnika