The New York Times – Crnogorski kralj polaže nadu u saveznike

 

Zahvaljujemo se gospodinu Goranu Krivokapiću, posjetiocu portala, koji je našao originalni tekst, preveo ga i poslao Montenegrini na objavljivanje.

 

The New York Times, Objavljeno: 29 januara, 1919.

 

Crnogorski kralj polaže nadu u saveznike

 

Oslanja se na mirovnu konferenciju da spriječi aneksiju njegove zemlje od strane Srbije

 

Osuđuje vladavinu terora

 

Tvrdi da Srbi ubijaju njegove pristalice bez suđenja

 

 

London, 27 januara – The Daily Chronicle je objavio intervju sa Kraljem Nikolom, koji je u Parizu napravio Hebert Vivial, poznati novinar. Nikola je počeo intervju sa telegramom u ruci i riječima:

“Možda će vas ovo zanimati. Ovo je od kraljice Aleksandre, koja me informiše da su udovica carica Rusije i njena kćer bezbjedni na Krimu.”

Kralj Nikola nastavlja:

“Malo sam vijesti dobio iz moje zemlje. Jedine izvještaje su prokrijumčarili moji prijatelji, rizikujući živote.”

 “Čini se da zaista postoji vladavina terora. Muškarce, žene i đecu ubijaju bez suđenja. Bombe se bacaju na kuće mojih sljedbenika. Ne štede novac da moju đecu odviknu od vjernosti.”

Osuđuje lažnu skupštinu

“Nema sumnje da ste čuli za moje svrgavanje i aneksiju moje zemlje od strane Srbije. Da, to je izglasao lažni parlament kojeg su oni zvali Velika Skupština-ime koje ne postoji u našem Ustavu. Ako je niko nije izglasao, izabrana je od razbojničkih bandi koji rade za interese Srbije.”

“Trenutno, ne mogu sazvat regularnu skupštinu, jer se većini nasih vojnika ne dozvoljava povratak iz zarobljeničkog kampa u Mađarskoj. Ali kada se vrate, siguran sam u ishod. Oni se ne žele odreć svojeg poretka i nezavisnosti, koje su održavali šest vijekova protiv svih agresora. Konfederacija sa ostalim Južnim Slovenima, svakako, ali kao slobodni ljudi, ne podređeni drugoj državi.”

“Gospodin Pašić, srbijanski političar, je želio da aneksira Crnu Goru jedanaest godina, ali se nije približio cilju, jer ja ne želim vjerovat da će saveznici odustat od principa samoopredjeljenja za koji su se borili, ili da će dozvoliti da jedna od najmanjih nacija bude žrtvovana ambicijama  jednog susjeda”.

Osuđuje srbijansku nezahvalnost

“Ono na što se žalim jeste nezahvalnost. Ja sam ratovao tri rata za istu Srbiju. Ja sam ih spasio jedne katastrofe i omogućio im da ponovo zauzmu Beograd. Uzimao sam hljeb iz usta svoje đece da im pomognem.  Sjetite se da sam ja bio prvi koji im je pritekao u pomoć nakon austrijskog ultimatuma, iako me ni jedan ugovor nije obavezao da to učinim, niti je iko tad znao oće li velike sile intervenisat.”

“I kako su me nagradili? Ovom bratoubilačkom invazijom na slobodu mog naroda.”

“Očekujemo pravdu od mirovnog kongresa, i oslanjamo se na obećanja velikih sila. Računamo na prilaz moru, jer naša egzistencija zavisi od uvoza.”

“Moramo imati Skadar. Tri puta smo ga osvajali našim mačevima i svaki put nam je otet da bi se zadovoljila osjetljiva Austrija, koja je sad prestala da postoji. Skadar je nas etnološki, istorijski i geografski.”

“Još da kažem, mi moramo posjedovati Boku Kotorsku, koja je prva prirodna avenija moje zemlje. Bosna i Hercegovina je takođe tradicionalno crnogorska.”

 

ORIGINALNI TEKST KOJI JE OBJAVIO 
THE NEW YORK TIMES,  29 januara, 1919.

 

Montenegrin king