Vladimir Kuljača – Kako je potopljen, Titanik!?

 

Poštovani posjetioci, portal Montenegrina ekskluzivno objavljuje upravo završeni scenario za dokumentarni film “Kako je potopljen “Titanik”, autora Vladimira Kuljače”.

 
 

Vladimir Kuljača

KAKO JE POTOPLJEN, TITANIK!?

 

(Poljoprivredno dobro „Njegoš“, iz Lovćenca, nekada najmoćnije dobro u Vojvodini, pa i šire – propalo je u izuzetno loše izvedenoj privatizaciji, a Lovćenac je na rubu egzistencije i sa neizvjesnom budućnošću…)

 

PJESMA O TITANIKU – pjeva Celme Dion (4:30 – ide 4×1’ – dok film traje – www.youtube.com)

 

  • IZ ARHIVE TELEVIZIJE CRNA GORA – KOLONISTI U LOVĆENCU I VOJVODINI  – 2’ 05’’ – RTV1 – montenegrina.net

(MUZIKA I PJESMA O TITANIKU)

Lovćenac, je prostrano i lijepo uređeno bačko selo koje leži na pola puta između Novog Sada i Subotice

(Kraći insert – Titanik  plovi. Autom se obilaze nekadašnji Njegoševi atari).

PJESMA O TITANIKU (1’ – glasnije, pa tiše – prati spikera)

SPIKER:  U sudaru  broda s ledenim brijegom – ledene dubine Atlanatika progurtale su te noći – 14. na 15. april 1912.g. 1517 života. Bio je to, i ostao, najpoznatiji potop u istoriji čovječanstva, a budžet za film sa Leonardom di Kapriom i Kejt Vinslet bio je veći od budžeta za izgradnju stvarnog broda.  Orkestar svira dok brod tone Legenda koja živi  pune 103 godine…

(S mora se selimo i ide se NJEGOŠEVIM, bivšim, atarima (muzika prvo tiha, a onda pojačava)

 

SPIKER: Bila je to jesen 1945. godina. Rat se završio, žrtve još nijesu izbrojane, a dio jednog ponosnog naroda pripremao se za seobu – pripremao se za još jedan veliki podvig.

Jesen 1945.

Deset hiljada porodica iz Crne Gore priprema se za seobu u Vojvodinu.  Koja je ovo po redu seoba Crnogoraca – pitala se čeljad dok se ukrcavala u Zeleniku. Duga kolona od deset hiljada porodica – kolona kolonsta, u ušima lelek za 15.000 palih boraca, za 7.000 žrtava fašizma, za umrlim od gladi, za napaćenim u logorima Evrope… (muzika tiho, jača – željezničke stanice)

(Insert 3:02 – Vlak bez voznog reda – Jadrolinija VIR – www.youtube.com)

Deset hiljada kolonista korača  u bolju budućnost, a neko je to nazvao VLAK BEZ VOZNOG REDA  međutim taj voz je znao svoj put a kolona je izvirala iz jednog naroda i uvirala u drugi – ne gubeći svoje ime i osobine – ne prekidajući vezu sa svojim izvorom… (muzika)…

Dio te duge kolone, njih 1027 porodica, a to je bilo 5200 duša u oktobru i novembru mjesecu 1945. –  iz cetinjskog i barskog sreza, prije 70 godina  – stigao je u Sekić – današnji  Lovćenac.

SCENARISTA:  Najviše ćemo govoriti o Zadruzi (osnovanoj 1948.) NJEGOŠ, a potom Poljoprivrednom dobru „Njegoš“ (od 1966 sa preko 5000 hektara obradive zemlje).  I njegovom potonuću 2010 – u izuzetno loše izvedenoj privatizaciji – poslije 62 godine veoma uspješnog rada – Danas je Lovćnac, jer poljoprivredno dobro ne možemo odvojiti od Lovćenca, na rubu egzistentnog minimuma i neizvjesnom budućnošću – već je u to vrijeme rečeno kako nema Lovćenca bez NJEGOŠA.

UČESNICI: 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10…

SPIKER: Do godine 1948. u Lovćencu je bilo  pet zadruga: 13 jul, Cetinje, Udarnik, 1.maj i Lovćen, a svaka je brojila od 180 do 200 porodica. Bilo je to preveliki trošak – knjigovodstvo i sve ostalo – puta 5…

 

UČESNIK: Svih 5 zadruga se spajaju i dobijamo jednu najmoćnju zadrugu u ondašnjoj FNRJ, pa i šire, a to je zadruga NJEGOŠ –  dobila je to zvučno ime iz velike  ljubavi prema crnogorskom filozofu, vladiki, pjesniku i državniku … U zadrugu je ušlo 885 domaćinstava, sa ukupno 4.496 članova – bilo je to najveće, svjetsko, selo – zadruga.  Zadruga ima 8.456 katastarskih jutara obradive zemlje.

SPIKER: Sada je, gotovo, čitavi Lovćenac bio  u zadruzi (90%) Njegoš – koji je postao okosnica cjelokupnog lovćenačkog života, znači  NJEGOŠ  je bio  glavni oslonac Lovćenca.

 (KADA SE OBILJEŽAVA 70 GODINA OD DOSELJAVANJA CARNOGORACA U Vojvodinu – NJEGOŠA VIŠE NEMA – TUGA PREGOLEMA…)

  • Sudbina nas i naše djece bila je vezana za NJEGOŠ – bio je garancija i uzdanica…

  • Prolazile su godine, a iza nas su ostajali sve bolji radni rezultati…prođe i 6 decenija…izgrađivali smo sebe u političkom, kulturnom i tehničkom smislu…

  • NJEGOŠ nam je bio od životnog značaja – posebno za mladu generaciju…

 

Ulazi u čitanke i bukvare, kao čudo neviđeno – kao izuzetno uzoran kolektiv, koji je rušio vojvođanske i jugoslovenske rekorde.

 NJEGOŠ je  imao svoju mljekaru, rijedak primjer da poljoprivredno dobro ima sopstvenu mljekaru, i čuveni sir koji se iznosio na novosadsko i beogradsko tržište.

 

Od 1958. godine, pa tri godine uzastopno osvajaju zlatne medalje i diplome. Nije bio rijedak slučaj  da su velike jugoslovenske prerađivačke kuće (klaonice) tovnu junad znatno više plaćale – zbog kvaliteta, a od 1968. NJEGOŠ se smatrao  vodećom organizacijom u Vojvodini – za proizvodnju tovnih svinja.

 (Pjesma o Titaniku – 1’)

 

Kulturno – umjetnička djelatnost:

Od samog početka (1945.) tu je bio KUD (i pozorište) „Jovan Tomašević“, onda Budo Tomović“ i konačno KUD Njegoš – koje je  danas vrijedno posebne pažnje – eto barem je  to preteklo od nekadašnjeg kolosa od recimo 25 ratarskih brigada, 5 baštovanskih brigada, mašinskog parka, nekoliko stočarskih brigada, odmarališta u Budvi, preko 5000 hektara obradive zemlje…

 (Pjesma o Titaniku – 1’)

Između ostalog, imali su i najveće prinose u Jugoslaviji po jedinici  površine – pod suncokretom i ječmom, a bili su i značajan proizvođač sirovina i siguran partner prehrambene i mlinske industrije iz Bačke Topole, fabrike ulja i šećera iz Vrbasa, Centra za doradu sjemena iz Bačke Topole, a svinjogojstvo je usko i veoma dobro sarađivalo sa vrbaškim Carnexom.

Lovćenac, je poznat i po akcijašima – od Triglava do Đevđelije – nekadašnje Jugoslavije, a nasljednici valjanih akcijaša, svojih očeva, stričeva i đedova imali su briljantnu radnu akciju  Deliblatski pijesak 78, bila je to ORB Veljko Vlahović čuveni buldožeri – imali su veličanstveni doček – cijelo selo je izašlo da dočeka pobjednike.

Govore učesnici, sada već starije osobe…

NJEGOŠ se širio i bio sve jači, tako da je izgrađeno i odmaralište u Budvi – gdje je nekoliko stotina radnika sa porodicama provodilo odmor, otvorena je šivara LOVĆENČANKA i zaposlila 120 ženske čeljadi, počela je s radom  pržionica kafe – čuveni PAK CENTAR, a kafa se prodavala širom ondašnje Države.

SCENARISTA: O NJEGOŠU se govorilo na sve strane, dolazile su delegacija iz mnogih zemalja svijeta i sa svih kontinenata – oko 100 delagacija.

(MUZIKA)

SPIKER: Ravnica ih je dočekala, prije 70 godina, raširenih ruku, nađen je mir u vojvođanskom domu – kada je i počela priča puna zanosa i ponosa, a NJEGOŠ je istorija  mukotrpnog, izuzetno velikog, rada i veoma dobrog i lijepog života. Njegoš će još dugo živjeti u sjećanju stanovnika Lovćenca, a prošao je miran san i osjećaj  sigurnosti i sreće.

( Radnici traže otpremnine – 0:30 – B-92)

Posrnula privreda(Potonuće TITANIKA – nepun minut, a onda se vidi OLUPINA NJEGOŠA – nema više velike mješaone stočne hrane (PARNI MLIN), travom obrasla nekadašnja moćna kooperacija, mašinski park je pokriven nekom žitaricom, PAK Centar… (sve prati muzika s Titanika i pjesma o Titaniku)

Negdje 1998. Obrću kola niza stranu,  direktori se smjenjuju kao na tekućoj vrpci. Dugovi su rasli i neko je naredio da kolos ode (2010.) na bubanj – u programirani stečaj. (Potonuće  Titanika 0:53, a potom radnici traže otpremnine 0:30 – pjesma o Titaniku – 1’ – www.youtube.com

*k r a j*

Učesnici:

Direktori – bivši:

Radivoje Lale Kosović

Mirko Popović

Dragiša Vujović

Martinović Dragan – Bajica

Mrvaljević Draga

(NE ZNA SE KO ĆE OD NJIH PRISTATI DA GOVORI)

GRADONAČELNICI LOVĆENCA – BIVŠI I SADAŠNJI:

Rako Nikolić

Milan Sanković

Milorad Gilo Pejović

Radovan Markišić – sadašnji gradonačelnik

(NE ZNA SE KO ĆE OD NJIH PRISTATI…)

Boro Drakulović – bivši opštinar

Marko Rovčanin – predsjednik opštine Mali Išoš

Radnici:

Vaso Kaluđerović

Radun

Veko

Jošo

Maraš

Mišo Mudreša

Stanka Latković

Olga Ivanović

Slobodan Pejović

Pavle Perazić

Vulović Jovica

Mišo Vulević

*K r a j *