Vladimir Lajović – Sv. Petar Cetinjski: Ako učiniš koliko možeš učinio si što treba


Više puta sam u životu stajao pred izazivom, kada treba uraditi ono što je očigledno, a ljudi oko tebe ti govore da je nemoguće. To krizno mjesto je “planina izgovora”. Planina pred kojem su mnogi prije zastali i obeshrabreni počeli da smišljaju izgovore umjesto da pronalaze pukotine mogućnosti i nastave da čine male korake.
Te planine su one priče kako nema ljudi, kako nema para, kako nema političke volje za to, da se to već pokušalo prije 20 godina i da se nije uspjelo, da to neće podržati taj i taj itd..

Treba začepiti uši za sve, i odbaciti to kao laž, jer nije isto. Postoji jedna bitna razlika. Razlika je u vjeri i viziji. Vjera i vizija čini svoje, ona pomjera planine, ali pod jednim uslovom. Taj uslov je objašnjen u onoj izreci svetog Petra Cetinjskog “ako učiniš koliko možeš, učinio si što treba”.

Da bih je pojasnio, prepričaću jednu priču o mladiću koji je došao na farmu da sebi nađe posao, smještaj i hranu. Farmer mu reče da nema baš potrebe za radnom snagom, ali ga upita šta umije? Mladić reče: „umijem da spavam za vrijeme olujnih noći“. Framer se zaprepasti, ali mu se sviđe ovaj „čudni“ momak, pa mu reče: „Ako ti ne smeta da spavaš u ambaru, jer nemam prostora u kući, onda si dobio posao“.
Farmer je bio vrlo zadovoljan sa radom ovoga momka bio je vrlo vrijedan i temeljit. Ali jedne noći, dok je farmer išao da spava, čuo je momka kako i dalje radi oko ambara i kuće. I usred noći, podigla se silna oluja, koja je znala u tim krajevima da dođe i da napravi štetu, digne krovove kuća, obori ambare i sl.
Trebalo je ustati i zamandaliti svaki prozor i vrata. Ustade da probudi momka da uradi taj posao. Dođe do vrata, zvao ga je, lupao, ali je ovaj i dalje čvrsto spavao. Farmer pobjesne, na mladića, koji se tako neodgovorno ponese, i črvsto odluči da ga sjutra otpusti sa posla, u sebi ponovi kroz zube: „uistinu ovaj zna da spava za vrijeme olujnih noći“. Čim svanu farmer izađe da vidi koliku je štetu napravila oluja. Kad se iznenadi, sve je bilo cakum-pakum, svi prozori su bili zatvoreni, vrata obezbjeđena i ostalo je bilo obezbjeđeno. Onda shvati, da je momak do kasno radio, obezbjeđujuci u potpunosti objekat, URADIO JE SVE ŠTO SE MOGLO URADITI, i onda je čvrsto spavao, i za vrijeme olujnih noći.

Možemo izvući pouku, da kada činiš ono što možeš na plemenitom zadatku, a što je u tvojoj vlasti i nivou odgovornosti da učiniš, to je ona “dobra, ugodna i savršena” Božja volja za tebe. Jer sveti Petar Cetinjski, ovim očinskim savjetom opominje ali i tješi. Želi reći, ne gledaj na resurse koje nemaš, ne gladaj na podršku koju nemaš, ne gledaj na ljude i novce koji ti trebaju a koje nemaš, samo učini ono sto je do tebe. To je dovoljna i potrebna mjera svemu, to je ono “zrno gorušice” o kome govori Isus, koje pomjera planine. To je ono što uvodi u mir, sto uspokojava našu savjest kad nas optužuju i koja hrabri. Samo u tom stavu “učinio sam što je do mene” mi možemo kao onaj mladić sa početka, spokojno leći i počivati u sred oluje. A Gospod “milome svome u snu daje.”

Piše: vladika Vladimir Lajović

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


six − two =