“Crnoj Gori je životno načelo Crnogorstvo. Bez toga Crna Gora ne bi mogla živjeti, tj ne bi mogla biti Crna Gora. Izgubivši to ona ne bi morala materijalno propasti, u njoj bi ostale ove iste stijene i krši, možda još zaodjenute šumom i zelenilom, ona bi se mogla još i proširiti, u njoj bi moglo biti više naroda, bogatijeg i prosvijetljenijeg, – ali to više ne bi bila Crna Gora kad u njoj ne bi bilo Crnogorstva.” Glas Crnogorca, br. 5, 29.I 1884 god Eto tako je pisao Glas Crnogorca. Međutim, ovi prirodni izlivi nacionalnih osjećanja “nemilo odjeknuše u srpskom novinarstvu”, piše Matavulj. “Crna Gora, kroza svoj službeni organ, odricala se svoje istorijske misije.” Knjaz Nikola je shvatio da isticanjem crnogorstva ne moze računati da postane kralj Crne Gore, Srbije i Bugarske, u čemu je sve do 1903 god uživao podršku Rusije, pa je svoje dinastičke interese stavio ispred interesa svoje države. I na kraju je, sasvim logično, izgubio i jedno i drugo! |
Be the first to comment