O globalizaciji je, manje-više sve rečeno. Napisano je tone knjiga a ogroman broj autora je pokušao da na svoj način interpretira svjetske procese. Tako su nastale hiljade globalnih teorija, onih koje objašnjavaju današnje uređenje svijeta. Ali, koliko god nam globalizacija bila bliska, poznata, vidljiva u svakom trenutku našeg života, ona je i dalje tako nejasna i neuhvatljiva. Ni jedan od tih hiljada teoretičara nije, i neće uspjeti da putem globalnih medija, svima nama objasni što se to dešava u današnjem svijetu, i kuda smo zapravo krenuli. Vjerujem da to niko zaista i ne zna, čak ni oni koji spadaju u najmoćnije na ovoj planeti.
U posljednje vrijeme ponavljam ljudima oko sebe, kako je ovo možda najljepši trenutak za preživljavanje. Čovječanstvo je od postanka do danas uglavnom išlo nekom uzlaznom putanjom i ovih je godina čini se, doseglo vrhunac. Živimo okruženi najnovijim tehnologijama, putujemo brzo svuda po svijetu, zabavljamo se najbizarnijim stvarima, spektakl je svuda oko nas, a naučni napredak omogućava liječenje bolesti koje su ranije olako uništavali ljudske živote. Sve je to izgledalo sjajno do prije nekoliko mjeseci. Naravno, mnogi pokušavaju da nas ubijede kako svijet i dalje napreduje, ali, ko još u to vjeruje… Prva globalna ekonomska kriza, započeta prije par mjeseci (to jest par godina), nezaustavljivo se širi. Iako na samom početku, njeni efekti su već katastrofalni. Mnogi od nas još ne shvataju u kakvom se stanju nalaze milioni Amerikanaca koji su prvi osjetili ovaj udar. Toliki broj ljudi ostao je bez posla, milioni su izgubili krov nad glavom zbog dugova, a stotine hiljada radnika je ostalo bez svoje životne ušteđevine, od koje je trebalo živjeti penzionerske dane. Kada u jednom društvu nastane takav haos, to svakako znači i dovođenje u pitanje svega što te ljude okružuje. Shvatanje pravde, postojećeg sistema vrijednosti, državnog uređenja, pa čak i slobode, ne mogu više ostati isti.
I ako je čovječanstvo zaista krenulo silaznom putanjom, zar to ne znači da se nešto treba mijenjati? Kao da je odjednom gomila pomenutih teoretičara globalizacije i sama počela širiti priče kako nam je potreban novi kapitalizam pošto potojeća forma nije ispunila očekivanja. Takva formulacija je eufemizam za totalni finansijski krah, izazvan ljudskom pohlepom i jednim vidom silazne putanje u čovjekovom razvitku. Pročitao sam izvanrednu paralelu koja odlično opisuje današnje stanje stvari. Na osnovu nje, izvlačim sljedeći zaključak:
Ljudi napreduju od vremena kada je čovjek počeo da gubi životinjske karakteristike i da koristi intelekt kako bi sebi ljepše uredio život. Vrhunac je naravno dosegnut idejama humanizma, pravde i slobode, koje su opšte prihvaćene. Regres nastupa kao posljedica pretjerivanja u gotovo svim sferama čovjekovog života. Ljudi se potpuno odvajaju od prirode do mjere da postaju gotovo neprirodni, a osim ovog, u post-modernom svijetu gotovo da se gubi i sam kontakt među ljudima, te oni postaju dehumanizovani. Tako se ljudi polako vraćaju animalizaciji, odakle su i počeli. Međuljudski odnosi su izmijenjeni, čovjek je otuđen i osjeća se često izgubljenim, njegova želja za novim saznanjima je otupjela, osjećanja se svode na naučena zadovoljstva a svaki vid dodira sa nečim novim i drugačijim, uliva strah u modernom čovjeku. Borba za lični opstanak, napredovanje, novac, status ili druge oblike moći, u potpunosti je zamijenio borbu za slobodu, pravdu, demokratiju… Zato se veliki dio čovječantsva nalazi u stanju apatije, koji odlikuje izreka “ja sam nemoćan da išta promijenim, zato je bolje da budem poslušan i da se izborim za svoj opstanak”. Sa takvim obezglavljenim ljudima lako se upravlja. Da tragedija bude još veća, oni humani ideali i dalje imaju svoju moć, pa se zbog toga koriste kao izgovori za mnogobrojne nemoralne radnje, što nas sve zajedno dovodi u još veću apatiju i gubitak nade.
Da li ovakvo čovječanstvo ima želje i volje za promjenama? Amerikanci su pokazali da su ljudi ponekad u stanju da se saberu i podrže kandidata koji nudi nove ideje za bolji svijet. No, mnogi već shvataju da je Obama samo kozmetička promjena, pa se ponovo pitaju, da li zaista i dalje postoji čovjek? Čovjek koji je spreman da se bori za humane ciljeve, a ne da ih koristi kao sredstvo za manipulaciju ljudima.
Možda i ova kriza bude imala pozitivan efekat, i natjera ljude da ponovo razmisle o univerzalinim vrijednostima i ciljevima kojima težimo kao čovječanstvo. Dakle, dostigli smo zenit, a sada se odlučuje da li polako nastavljamo silaznom putanjom. Ili pak krećemo uzlazno, ka stvaranju boljeg i pravednijeg globalnog poretka. I dok čekamo svjetske promjene, treba uživati u blagodetima globalizacije, a istovremeno se boriti protiv njenih negativnih posljedica. Koliko god to zvučalo kontradiktorno, moguće je! Jer sada je, možda, najljepši trenutak za život na ovoj planeti.
Autor je diplomirani politikolog i posmatrač
globalizacije i postmodernog društva
