U nadi da će ove pjesme pronaći put do dječijih srca, ali i probuditi najljepše uspomene kod odraslih, autor predstavlja izbor od dvadeset pjesama nastalih iz ljubavi prema djetinjstvu, igri, prirodi i svijetu mašte. Neka svaki stih bude mali korak kroz čudesni ćilim snova kojim zajedno putuju djeca i oni koji su sačuvali dijete u sebi.
SEDAM MALIH HASKIJA
Sedam malih haskija oštenila Lisa,
a sedmo je spasiteljka naša Beatrisa,
kučići su lijepi, slatki i medeni,
kakve samo Lisa može da ošteni.
Sedam malih haskija, odvažih i smjelih,
sedam njuški vlažnih i očnjaka bijelih,
oko Lise skaču, cvile umiljato,
dok ih majka hrani, čuva kao zlato.
Niko kao haski ne može da voli
i sa njim se čovjek prosto razgovori,
pomaziš ga malo i odgovor stiže
kad ti ruke dugim jezikom oliže.
I Sabo je srećan, odvažan se pravi,
ko zna što se mota po njegovoj glavi,
gleda svoje male, kao da se pita:
otkud ova mala skitačka elita.
Sad Sabo i Lisa kako stvari stoje,
još uvijek ne znaju dobro da izbroje,
da l’ ih ima sedam, jedno više – manje,
da u knjige rođenih ubilježe stanje.
Sedam malih hasija kevću se i smiješe,
kao tu su oni da probleme riješe,
nije važno brojati, u paket su stali,
a Lisa će znati ako koje fali.
ATOMI U TVOME TIJELU
U čaši vode koju sad piješ
možda je kap nekog reptila,
možda je dinosaur, golemi div,
tu istu vodu popio živ.
U tvojoj kosi, u prstu, ruci,
žive atomi iz pradavne šume,
sasvim sigurno bili su nekad:
u tijelu lava, slona il’ pume.
Atomi lete, atomi kruže
pri svakom dahu, u svakom skoku,
u tvojim kostima stijene su stare,
plešu svjetovi u tvome oku.
Ti si od zvijezda, zrnaca pijeska,
ti si i rijeka, zeleni lug,
planeta kruži i sve se vraća,
od davnina samo je krug.
Ti si i znanje što raste s tobom,
čudesno biće, svjetlosti cvijet,
u ovoj pjesmi nauči sada:
atomi grade tebe i svijet!
ŽABAC FREDI
Jednom davno tu u bari
gdje boravi žabac stari,
desila se prava zgoda,
a na radost žabljeg roda,
po predanju i besjedi
rodio se žabac Fredi.
Fredi bješe dobar plivač,
u borbama izazivač,
sve mu išlo ko po loju,
mjenjao često boju
da se lakše prilagodi ,
gdje god bio u prirodi.
Voljeli su žapca mnogo
divili se kako skače
ali dođe školsko doba
i da Fredi bude đače.
Časili nijesu trena
kupiše mu brdo knjiga,
sad u školi ko u bari
vijenac plete od podviga.
Fredi često demonstrira
kako da se kamuflira,
u društvu je sa damama
zbija šale sa zmijama,
preskače ih ko od šale
sve dok ne bi odustale.
Prolazila mnoga ljeta
Fedi prođe pola svijeta,
postao je slavan pjevač,
ispriča mi pripovjedač.
Bješe ponos cijele bare,
majke stare, starog oca,
vratio se kući svojoj
zaradivši mnogo novca.
Za sebičnost nije znao,
sve žabe je pomagao,
dijelio im šakom, kapom,
a zmijama samo štapom.
Nakon što mi sve ispriča
stari žabac sklopi oči ,
a pjesma će kroz vremena
da o njemu posvjedoči.
ŽABLJA BUNA
Koraka žabljih odzvanja bat.
Šuška se okolo da idu u rat:
da kožu neće prodati džabe,
makar ne bilo ni jedne žabe.
Digoše žabe veliku bunu!
Neće više u bari da trunu,
da se zmije sa njima slade…
Od sad će znati što će da rade.
Na sjednici žabljih poglavara
već dugo se ozbiljno pregovara.
Na kraju, kreketom- kao što valja,
žabe izabraše novoga kralja.
Debeli, buljooki, zadrigli kralj
udari šakom- teško ko malj:
„Nećemo zmijama biti hrana!
U rat idemo! Bog je sa nama!
Tražim- u šumi, kraj svakog graba-
zasjedu zmiji da napravi žaba;
da je s leđa hrabro zaskoči
i da krvniku oslijepi oči!”
Nakon dugih i ljutih borbi,
zmije završiše u žabljoj čorbi,
a svaka žaba glasno pozdravlja:
„Tri puta ura za našeg kralja!!!”
SLIKE DJETINJSTVA
Kao prva lasta što krišom doleti
ja se sjetim davnih skokova na Zeti,
i ožive tako uspomene stare,
dozovem ko laste sve moje drugare.
Povedu me tako vragolije muške,
do komšijske trešnje, jabuke i kruške,
sjetim se i kazni, zabrana i rada,
trebalo se tako a bješe nekada.
Slušali smo stare, učili se svemu,
u školi pred ispit imali smo tremu,
a na kraju školske letjele bi knjige,
i nijesmo znali što su prave brige.
Igrali se loptom svuda gdje smo stigli,
dok komšije ne bi na noge se digli,
za bježanje uvijek bio bi nam pozor
kad bi lopta greškom pogodila prozor.
I bili smo tako k’o hajduci pravi,
sanjali o sreći, bogatstvu i slavi,
uvijek vrlo rado misli mi odlete,
u oazu sreće kad sam bio dijete.
Zato draga djeco upamtite ovo:
da život pred vama ljudskost je i slovo,
djetinjstvo je ptica što brzo proleti,
zdravije odrastaj – djetinjstva se sjeti.
RADOSNA PJESMA
Napisaću pjesmu radosnu i milu
da je djeca rado napamet nauče ,
najljepše se sanja u majčinom krilu,
kad se brižna ruka pod glavu podvuče.
Zatim vrlo brzo ide školsko doba,
samostalnost veća, torba puna knjiga,
radoznala duša sve bi da isproba,
ali nek se pazi, bolje s manje briga.
Vrlo brzo djeca izrastu u ljude ,
pune snage, volje, ambicija, želja,
koji vrijedno rade i svojski se trude,
a na radost svojih dragih roditelja.
Djetinjstvo je bašta i u njoj fontana
sa najljepšom vodom koju popijete,
s ljubavlju se sjećam najranijih dana,
jer i ja sam nekad bio malo dijete.
HAJDE DA SE IGRAMO
Hajde da se igramo što si tako ljut
i stalno mi govoriš drugi ćemo put.
Hajde da se igramo kao što smo prije,
meni moji nijesu rekli da ne smijem.
To što tvoji sada s mojima ne zbore,
a vodiše nekad lijepe razgovore,
što im srećni dani postadoše sivi,
mi im zato nijesmo ni najmanje krivi.
Na izlete išli, kafu skupa pili,
u slozi i sreći jedni s drugim bili,
imali su lijepo i čarobno carstvo,
a sada nam brane igru i drugarstvo.
Hajde da se igramo kao što smo prije,
djeci da se brani to niko ne smije,
hajde da se družimo i imamo volje,
kad nas vide sretne možda bude bolje.
OSMIJEH
Osmijeh nosi bilo kuda
i vidjećeš mnoga čuda,
kad je širok zlata vrijedi,
zašto onda da se štedi.
Osmijeh ne košta ništa,
zato nek dugo traje,
osmijeh pokloni svima,
vidjećeš da mnogo daje.
Kad vidiš tužnog čovjeka
da nema osmijeh svoj,
stvarno ne košta ništa,
da mu pokloniš tvoj.
Osmijeh je poliglota
veselim licem što šeta,
govori sasvim tečno
sve jezike svijeta.
Otvara gvozdena vrata
čim se na njih pokuca,
osmjeh je radost bića,
osmijeh je ljubav srca.
EKOLOGIJA
Čuvaj svoju okolinu
jer šume su tvoja pluća,
ne zagađuj oko sebe,
priroda je tvoja kuća.
Ne zagađuj izvor vodu
koju i ti moraš piti,
ako toga budeš svjestan
zdraviji ćeš sjutra biti.
Smeće bacaj u kontejner
da nam čista bude staza,
da čuvamo svoje zdravlje
od bolesti i zaraza.
Živi zdravo, ekološki,
posveti se tome snažno,
čuvaj svoju okolinu
jer zdravlje je vrlo važno.
KJARA I ŠARLOTA
Jednog popodneva u rano proljeće
Kjarina Šarlota prateći trag njuhom,
tek što bjehu stigli na gostinjski posjed,
niz ulicu pođe svojim psećim sluhom.
Ali kako Kjara, recite mi ljudi,
da ostavi svoga ponajboljeg druga,
bez Šarlote svoje u toplome domu,
bila bi i žalost i do neba tuga.
Sustigla je Kjara svoje drago kuče,
sve nogu pred nogu, katkad skakućući,
ali vrlo brzo spustila se veče,
nijesu znali kako da se vrate kući.
Digle su se službe, spasioci mnogi,
dok je vrijeme teklo sporo kao vječnost,
Šarlota je Kjari k’o u svakoj priči,
na djetinju ljubav uzvratila vjernost.
U prohladnoj noći iskopala rupu,
i legla na Kjaru površinom cijelom,
dala joj toplinu kao da je majka l,
lizala joj ruke, zagrijala tijelo.
Tek sjutra popodne pronašli su Kjaru,
o slavljen si Bože na svojoj dobroti,
hvala svim ljudima, dobrom spasiocu,
Hvala i pjesniku, hvala i Šarloti.
LAJKIN DUH
Za let u svemir sa živim bićem
otkuc’o bješe poslednji čas,
kunem se svojim pjesničkim perom,
prvi je tamo stigao pas.
Htjeli su znati šta zvijezde rade,
kuda to leti nebeski glas,
baš zato Lajku poslaše prvu –
da sve ispita umjesto nas.
Sve je ispitala, hrabra i tiha,
svemirski vjetar i ledeni glas,
al’ njeno srce, od puta slabo,
nije se vratilo nazad do nas.
Što li to Moskvom u ponoć cvili,
da li ste čuli što i ja čuh,
neki pas skitnica po snijegu luta,
da li je, možda, to Lajkin duh.
Dugo se pričalo da su je viđali
tu pored Kremlja kad mine dan,
kako brzo poleti k’ nebu
da čuva zvijezde i dječiji san!
IZA DUGE
Zakuni se Ivana,
svih ti lutki, četki, šnala i mašnica,
drugarstva ti našeg,
da ćemo narednog puta
trčati od gazele brže,
da ćemo biti brži od matice
nabujale rijeke,
pa kad grane sunce poslije kiše,
projuriti zajedno ispod šarene duge,
s rukom u ruci,
i vidjeti naše najmilije
koji se od nas sakriše u nebo.
DJEČIJA SUZA
Ništa ne boli kao dječja suza
što se kotrlja i obraz kvasi
pred njom zanijeme okeani,
sve vode svijeta i talasi.
Dječija suza boli do neba
djetetu najljepše daješ i spremaš
i nemoj nikad djetetu reći
da nećeš, ne možeš ili da nemaš.
ZETA
Dok vijuga kroz ravnicu
mirno teče rijeka Zeta,
u meni se sanjar budi,
malo pjesnik i esteta.
Svako ljeto pored Zete,
nađem sebi malo mira,
ansambl se od slavuja
pripremio da zasvira.
Na lokvanju ko i uvijek
stoji spreman žabac Fredi,
takav vokal ne pamti se,
a osmjeh mu zlata vrijedi.
Ovaj pogled na ljepote
tajanstvene nade budi,
pa mu duša za notama
puna nekog žara žudi.
Nećeš čuti ljepšu pjesmu,
ni soliste ni duete,
zato nemoj propustiti
da se spustiš pored Zete.
DA RATA NE BUDE
Dala bih svoj cvjetni kutak,
i sve lutke za trenutak,
da u svijetu nema rata,
iz vojske se vrati tata.
Šta će bombe i topništvo
bez da gine stanovništvo,
avioni iznad grada
da se mlađi brat prepada.
Bilo bi po dječjoj volji
da su ljudi malo bolji
i povedu pregovore,
mir i ljubav da nam stvore.
Mogle bi te lude glave
što pobjede ratne slave
malo više da se ljube
jer u ratu baš svi gube.
IZ KAMENA SAN
U hladu tvome šušti vjetar stari,
kao da šapuće priče iz davnina,
ti stojiš mirna, vječna među žegom,
ko najljepša Gospodnja umjetnina.
Korijen ti pije iz kamena san,
par hiljada ljeta u tkivu tvom živi.
Gledala si rat i prvi slobode dan,
i kako se grana puna ploda krivi.
Maslino Stara, nevjesto stijena,
u tvojoj kori šare su sudbine.
Znaš što ne zna nijedna knjiga
i kako opstati kad sve drugo mine.
Kažu da su vile pod tobom plele
čipku od soli i zlatnoga lista,
da bi nam bila lijepa i zdrava,
plod da ti zreo u noći zablista.
Granama miluješ Bar pod suncem,
ko majka što dijete snom pokriva,
bez tebe nema ni pomirenja-
ostaj nam dugo zdrava i živa!
TEUTINA MASLINA
Mlada Teuta posadila sjeme
koje do danas sačuva vrijeme.
„Rasti, maslino, čuvaj moj san,
budi mi vječni zeleni stan.“
I grana poraste, krošnja se širi,
pod njom se pjeva, voli i miri.
U Baru stoji, stamena, stara,
maslina što pamti kraljicu mornara.
Pamti je samo u ovom epu
hrabru i mudru, vilinski lijepu.
SUNČEV SISTEM
Draga djeco treba znati
da je svemir veličanstven,
divi mu se svaki čovjek
bio laik ili znanstven.
Da krenemo od dvorišta:
Sunčev sistem naša kuća,
sićušan je kao atom
što se kreće kroz bespuća.
Merkur, Venera, Zemlja, Mars,
terestičke su planete,
znači da su čvrsta tijela,
mora znati svako dijete.
Jupiter, Saturn, Uran, Neptun,
džinovi su gasoviti,
ko god na njih baci pogled
moraju ga zadiviti.
Oko Sunca stalno kruže,
i drži ih sila teže,
da ni jedna iz kružnice
oko Sunca ne pobježe.
Sunce daje energiju
ono je ko svjetionik,
bez njega ni biljke ne bi
proizvele kiseonik.
A sad dalje u bespuća
gdje se jata zvijezda kriju,
upoznajmo kroz stihove
našu spiralnu galaksiju.
GALAKSIJA ( MLJEČNI PUT )
Kad bi čitav Sunčev sistem
bio poput medaljona,
Galaksija tad bi bila
duža no do Velingtona.
Oko dvjesta milijardi
zvijezda broji ova niska,
što se vrti spiralama
oko centra Mlječnog diska.
Tu se roje mlade zvijezde
iz maglina punih gasa,
i sve traje tako sporo,
a nekad se zatalasa.
Eksplozija supernove
energiju oslobodi
vatrometom kad obasja
neutronsku zvijezdu rodi.
Zvijezde kao svjećice na jelki
svijetle da ne bude tama,
a prostor se mjeri samo
sa svjetlosnim godinama.
Ogroman je Mlječni put,
lokalni je dio garde
njemu sličnih galaksija
kakvih ima milijarde.
Vratimo se sad na Zemlju
s ovog čudnog putovanja,
korake nek sreća prati
dok širimo naša znanja.
PLAVI KLIKER
Planeta vrti još jedan krug,
budi joj prijatelj, budi joj drug,
ako je prljaš blijedi joj sjaj,
ako je čuvaš – biće ti raj.
Čuvajmo vodu, planine, zrak,
gledajmo zvijezde kada je mrak,
priroda diše – i ti si njom,
ona je kolijevka i topli dom.
Svemirom plovi ko dragulj tih-
taj plavi kliker ljepši od svih,
ako ga čuvaš sve će ti reći :
safirni kamen od Sunca treći!
BIOGRAFIJA
Goran Popović Duks rođen je 18. septembra 1972. godine u Podgorici. Školovao se u Danilovgradu i Podgorici. Radi u Upravi policije, u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata, a sa porodicom živi i stvara u Ćuriocu kod Danilovgrada.
Do sada je objavio jedanaest zapaženih zbirki poezije.
Poezija za odrasle: Gordijev čvor (2009), Brojanica (2012), Iz kamena vidici (2014), Neke pjesme ćute (2019) i Budi kao Sunce (2024).
Poezija za djecu: Igra bez igračaka (2017), Zlatni spomenar (2020), Ćup blaga na kraju duge (2022), Čarobni kaleidoskop (2023) Tajna čarobnjakove kule (2024) Ćilim od snova (2025)
Knjiga Ćup blaga na kraju duge proglašena je najboljom knjigom za djecu do 9 godina, a priznanje mu je dodijelilo Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade.
Objavio je i zajedničku knjigu rodoljubive poezije “Crna Gora u pjesmama” a bio je urednik i organizator zbornika “Podgorica u pjesmama” i zbornika poezije “Glas ohrabrenja” namijenjenog ( ostavljenoj djeci, djeci bez roditelja, žrtvama rata, djeci sa posebnim potrebama i djeci žrtvama nasilja).
Jedan je od suorganizatora dječje pjesničke štafete, a aktivno je učestvovao u pripremi i promociji brojnih pjesničkih zbornika, kao i u manifestacijama Podgorički pjesnički susreti i Lješkopoljski pjesničko-muzički susreti. U književnom klubu Zenit vodio je tribinu “Aleksandar Leso Ivanović”.
Premda je ostvareni lirik, sa dosta uspjeha piše i dječiju poeziju, aforizme, kratke priče, književne kritike, recenzije i analitičke preglede zbirki. Njegove pjesme su zastupljene u brojnim zbornicima i antologijama, a uvrštene su i u Salon svjetske književnosti i umjetnosti.
Mnoge međunarodne književne asocijacije imenovale su ga za ambasadora književnosti i kulture. Dobitnik je velikog broja diploma, povelja i zahvalnica. Njegova pjesma Pozlatimo slova nagrađena je specijalnom nagradom na Evropskom šampionatu poezije u Bukureštu i uvrštena u projekat „Šaljemo dječiju maštu u svemir“, čime je postala prva pjesma iz Crne Gore poslata u kosmos.
Međunarodna nevladina humanitarna organizacija ,,Every Child Lifeline”, registrovana kao Universitas Personarum preko Nigerijske komisije za korporativne poslove, imenovala ga je za vladajućeg kralja dječje poezije sa preporukom književnika, osnivača i izvršnog direktora fondacije ,,Every Child Lifeline”, profesora Collins Osinachi Emeghara, da sve njegove pjesme budu prevedene na sve jezike svijeta. Od iste fondacije dobitnik je nagrada Zlatno dijete i Viljem Šekspir.
Član je Književne zajednice Vladimir Mijušković iz Nikšića, Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade (UCPDM) i počasni član Svjetske književne akademije.
U pripremi je nekoliko novih rukopisa, a njegov književni rad svjedoči o nastojanju da poezija bude most između generacija, mjesto susreta mašte i sjećanja, ljubavi i rodoljublja.
Be the first to comment