Uz šapat Morače, uz rame Visećem, Kapadžića, Blažovom, Vezirovom, Krivom, bivstvuje i jedan MOST na suvom, galerija, gdje su mnogi davali sebe na uvid, razgolićavali se, sa tog mjesta počinjali, prsili se, i sticali slavu.
Ne možemo se otrgnuti sjećanu, da su u MOST-u, velikani umjetničke scene ovijeh prostora doživljavali minute slave; Dado Đurić, Dimitrije Popović, Miloš Vušković, Aleksandar Prijić, Uroš Tošković, Milutin Obradović, svakako poslije pominjanja ovih imena očekujemo; tajac.
A da on, ne bih dugo trajao, pomenućemo zapise iz izdavaštva ove kuće, poput humoreski; Pavla Đonovića, likovnih kritika; Olge Perović, te kritika; Milana Coka Marovića, slikarskih bajki; Nikole Vujoševića.
Festivala, koji ostavljaju bez daha, počevši od SLIKE MOJIH PRIJATELJA, davne 1988.g .u Biljardi sa 156 radova, preteči MOSTA,.
Preko PODIJUMA ZA MLADE MUZIČARE, gdje su se upriličili prvi nastupi velikog muzičkog miljea u CG.
PRVE SAMOSTALNE IZLOŽBE, svršenih studenata Crnogorske likovne akademije.
Do impozantne manifestacije, VILUŠKO KULTURNO LJETO, koja je zaživljela davne 1994. godine, počevši sa POTONJOM UROM NJEGOŠEVOM, uz naracije Sloba Marunovića i režiju Blagote Erakovića.
Možda će mnogo toga biti jasnije pri pomenu jednog od najčuvenijih fotoreportera tog vremena Johana Melcia iz Berlina, Paula Stope iz Italije, hrvata Ante Potočnjaka, Vida Slivnakera iz Slovenije, te Kum Nam Bosja iz Koreje.
Možda blijede sjećanja, ali tragovi su uvijek vidljivi, što na zidovima, što na licu staroga meštra, Branka Kovačevića.
Be the first to comment