KRIV SI RISTO
Kada se usud primakne
za baksuza, ruke raširene nađe,
te prigrli ćemer i jade.
Onda sve stane u onih par riječi
što Slobo na odru ti reče;
,,Alal ti vera, Risto”.
Za sve si kriv,
zato što nijesi umro
na nekoj klupi u našem parku
i zato što uopšte nijesi umirao,
kriv si Risto
Kriv si, ali ti hvala
što pjesmu niti jednu
zaključao nijesi
pa ja sada mogu
dodati neku misao, ili bar tačku.
“Poezijo sram te bilo”
često si krikom davao do znanja,
jer nije bilo dovoljno riječi
da njima opišeš koliko boli.
I ja ću stati
sa stihom do pola,
samo mi reci, kako je to;
kada čovjeka prevari vrijeme.
Risto.
Be the first to comment