Gordan Stojović – Porodica Gojković iz Puerto Rika

 

Gordan Stojović
Porodica Gojković iz Puerto Rika

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Gordan Stojović

 

Tekst Gordana Stojovića – Porodica Gojković iz Puerto Rika prethodno je objavljen u časopisu Dijaspora.

 

Porodica Gojković  iz Puerto Rika

 

Dugo vremena istražujući tragove naših prvih iseljenika u zemljama Latinske Amerike nakon što sam pronašao podatak o prvim porodicama iz okoline Herceg Novog u Limi tokom kolonijalnog vremena sam predpostavljao  da su to ujedno bili i prvi iseljenici iz naših krajeva koji su se trajno naselili na taj kontinent.

Nekako u svim dosadašnjim podacima i svoj dosta šturoj literaturi jedva da se i pominje poneki od naših iseljenika u zemljama Centralne Amerike. Zna se za porodice u Meksiku, Gvatemali, Panami, Kubi, ali polako vremenom došao sam do saznanja da je Puerto Riko ustvario bio glavna stanica naših prvih iseljenika.

I ne samo to, očito da je ta država Velikih Kariba bila ujedno i mjesto gdje se možda trajno  naselio i prvi čovjek sa naših prostora. Bio je to u španskoj interpretaciji imena Gerónimo Goicovich (Gojković) rođen  1764 godine u Herceg Novom.

Sa nekog od brodova  koji su tada bili u Boki Kotorskoj  ili Dubrovniku otisnuo se u svijet i negdje oko 1798 godine skupa sa još nekoliko emigranata iz naših krajeva, kao i Rusa i Austrijanaca nasukao se negdje na području između mjesta Kaba Roha i Majageza na obalama Puerto Rika.

Nakon dolaska u Puerto Riko, počeo se baviti trgovinom, pošto mu je trgovina dobro išla ubrzo je u novoj zemlji  postao imućan čovjek i  vremenom je uspjeo napraviti nekoliko haciendi: “Sabanetas”, “La Dolores” i “Boquilla” u okolini gradića Anjasko (Añasco).

Nekoliko godina kasnije  oženio se sa  Dolores Cebollero, koja je bila porijeklom iz Aragona u Španiji  inače sestrom španskog kaptana José Antonio Cebollera  koji je vojnim zaslugama zadobio grofovsku titulu.

Dolores i Geronimo (najvjerovatnije Jovan) mali su ukupno devetoro djece: Felipe Goicovich Cebollero, Pedro Gerónimo Goicovich Cebollero, Justo de el Pilar Goicovich Cebollero, José Goicovich Cebollero, Ramón Goicovich Cebollero, Jorge Goicovich Cebollero, Enrique Goicovich Cebollero, Horocia Goicovich Cebollero i Dolores Goicovich Cebollero.

U međuvremenu kao što je to često bivalo, prezime Gojković je hispanizovano radi lakše evidencije i izgovora tako da svi potomci Geronima (predpostavljam Jovana) Gojkovića postaju Goyco i od  njegovog iskrcavanja na obale Puerto Rika u 18 vijeku do danas postaju veoma uticajna porodica u društvu, politici, ekonomiji ove prelijepe karibske zemlje.

Jedan od Geronimovih sinova  Pedro Geronimo Goyco Cabellero  rođen 28 juna 1808 godine, postao je jedna od istorijski najznačajnijih ličnosti u istoriji Puerto Rika. Tok njegovog burnog i plodonosnog života opisan je od strane mnogo istoričara koji se bave istorijom Kariba.

 

 

Bio je jedan od prvih rođenih Puertorikanaca koji su se fakultetski obrazovali, otac ga je još sa 15 godina poslao u Dominikansku Republiku zbog školovanja. Za njegovo putovanje od Puerto Rika do Dominikane vezana je i značajna anegdota koja sama po sebi dovoljno govori o uticaju i autoritetu njegovog oca Geronima u to vrijeme.

Naime, brod sa kojim je putovao prema Dominikani bio je zarobljen od strane poznatog pirata Roberta Confesia,  koji nakon  saznanja da je  mlađani Pedro, ustvari sin  Geronima Goicovich-a  potpuno bezbjednog ga iskrcava na obale Dominikane u znak poštovanja prema njegovom ocu kojeg  iako  nije poznavao lično znao ga je  iz priča o poštenju i pomoći mnogim ljudima u nevolji.

 


Pedro Gojković

 

Nakon završenih studija u Dominikanskoj republici odlazi u Francusku gdje 1834 godine na Sorboni specijalizira hirurgiju i ujedno postaje prvi Portorikanac koji je školovan na ovom prestižnom univerzitetu. Nekoliko godina nakon završetka studija proveo je u Španiji gdje  za svoje zasluge u liječenju od strane kraljice dobija prestižni orden: Real Orden de Isabel la Catolica.

Nakon povratka u rodni Puerto Riko posebno se ističe u svom humanizmu i požrtvovanju tokom velike epidemije kolere koja je u to vrijeme desetkovala Puerto Riko.

 


Portret Pedra Gojkovića u zgradi Osnovne škole

 

U kasnijim godinama se sve više posvećuje političkom djelovanju, skupa sa svim tada zapaženim intelektualcima u Puerto Riku započinje političku borbu za nezavsnost od Španije.  Kako su se odnosi sve više zaoštravali i njegovo djelovanje postajalo sve opasnije po kolonijalne vlasti, tadašnji kolonijalni guverner Puerto Rika  Jose Maria Marchesi  naređuje da se  9. jula 1867 godine dr Pedro Goyco skupa sa grupom najviđenijih intelektualaca istjeraju iz zemlje  pod optužbom za političko djelovanja koje je bilo u suprotnosti sa Španskom politikom prema Puerto Riku i ostalim kolonijama u to vrijeme. U vrijeme egzila najviše je boravio u Venecueli i San Tomasu.

Nakon što su sve optužbe pale i što su Španci morali popustiti da bi spriječili širenje nezadovoljstva među građanstvom  1868. godine dr Pedro Goyco  se vraća u Puerto Riko skupa sa ostalim disidentima, a već 1870 godine osniva prvu političku partiju u istoriji Puerto Rika,  Liberalno reformističku partiju (Partido Liberal Reformista). Tokom svoje političke borbe postao je prepoznatljiv kao borac za ukidanje ropstva. U istoriji je između ostalog  ostao zapamćen i kao nevjerovatno dobar govornik.

 


Osnovna škola Pedro Goyco (Gojković)

 

Umro je 1890 godine u San Juanu i iza sebe ostavio istorijski značajna djela, eseje i političke ideje koje su kasnije imale veoma značajan uticaj na dalji razvoj zemlje.

Mnogobrojni potomci Geronima Gojkovića su tokom 19 i 20 vijeka postali istorijski značajne ličnosti u Puerto Riku. Danas najveći broj njih živi i dalje u Puerto Riku, ali ima ih širom SAD-a, u Dominikanskoj Republici i drugdje.

Neki od njih su posljednjih nekolio gdina posjetili i Crnu Goru u potrazi za rodbinom i mjestom rođenja svog slavnog pretka. Istražujući istoriju ove veoma značajne porodice našeg porijekla posebnu pomoć mi je pružio gospodin Edgardo Garcia Goyco  ugledni građanim Puero Rika, direktni potomak jednog od naišh prvih iseljenika, a njegovu već najavljenu posjetu Crnoj Gori očekujem uskoro.