Gost Śednika četvrtkom Matice crnogorske hrvatski naučnik i politikolog Dragutin Lalović

24.11.2023.

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori bila je do skoro država iznad države, ali je „preuzimanjem vlasti“ 2020. godine taj status izgubila, a odlaskom mitropolita Amfilofija bitno oslabila, smatra naučnik i politikolog Dragutin Lalović, koji je juče bio gost Matice crnogorske i njenog serijala Śednik četvrtkom.

– Mitropolit Amfilohije nije imao gospodara ni u Srbiji ni u Crnoj Gori i bez njega to više nije ista crkva. Ona sada nije država iznad države i bitno je slabija. Više nije samostalna u odnosu na beogradski centar, a i preuzela je vlast. Ništa nije isto, jer se pravila igre mijenjaju – ocijenio je Lalović.

Bivšeg mitropolita SPC je okarakterisao kao „najvećeg neprijatelja Crne Gore u proteklih 30 godina“, ali i osobu sa zaslugama u vraćanju državnog suvereniteta i očuvanju građanskog mira. 

– I Amfilohijevo je nasljeđe crnogorska samostalnost i to što u Crnoj Gori nije bilo građanskog rata. Đukanović je preživio zahvaljujući Amfilohijevoj podršci. Beogradski sporazum je najveći potez koji je Milo Đukanović odigrao i za to je imao Amfilohijevu podršku. Niko od njegovih nasljednika nije dorastao da stane u njegove čizme. Amfilohije Radović je, kao i Milo Đukanović, istorijska ličnost, a iza istorijskih ličnosti obično su patuljci – rekao je Lalović.

Dodaje i kako je pokojni poglavar SPC u Crnoj Gori jedina osoba kojoj je pošlo za rukom da one koji su se izborili za vlast iz iste te vlasti eliminiše.

– Zašto je Amfilohije tražio da Demokratski front ne bude dio vlasti? Zato što nisu njegovi. Ta Vlada (Zdravka Krivokapića) je formirana na pritisku Zapada da DF ne može u nju, ali to da oni koji su većina ne budu dio vlasti nije mogao napraviti niko osim Amfilofije Radović – rekao je Lalović.

Lalović smatra da je usvajanje Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama bila greška i da taj pravni akt nije trebalo donositi, a da je Temeljni ugovor pravno-ništavan i da će „kad tada biti poništen“.

– Potpisivanje Temeljnog ugovora nije kapitulacija Crne Gore, jer je taj akt ništavan. Pitanje je samo ko će sprovesti tu odluku – rekao je Lalović.

Ističe i kako je odluku bivšeg premijera Dritana Abazovića da potpiše Temeljni ugovor doživio kao provokaciju.

– Dritan Abazović je jedna vrsta herojske pojave i krajnje makijavelističke političke tehnike. On je srozao sve kriterijume. Potpisao je Temeljni ugovor koji ni Krivokapić nije želio da potpiše. To sam shvatio kao krajnju vrstu provokacije – rekao je Lalović.

Kada je riječ o ustoličenju aktuelnog mitropolita Joanikija, 5. septembra 2021. godine na Cetinju, Lalović smatra da je onaj ko je udlučio da taj čin izvede na onakav način ponizio i crkvu i državu, ali i samog patrijarha srpskog Porfirija.

– Ogromna je sreća što su Cetinjani reagovali kako su reagovali, jer je tu svašta moglo da se dogodi. Porfirije je bio kod nas u Hrvatskoj i ostavio najbolji mogući dojam. Time je urušen ugled i patrijarha i crkve – rekao je Lalović.

Smatra, takođe, da je Crnogorska pravoslavna crkva imala priliku da se uzdigne, ali da je ona nije iskoristila. 

– Crnoj Gori je potrebna crkva, a vidim da se ona sada raspada. Ljudi koji su obnavljali CPC su stalno bili šikanirani, a crkva je u pravom smislu crkva kada je progonjena. To je bila šansa da se CPC uzdigne, ali ona to nije uradila. Propustili su veliku priliku – ističe Lalović.

Primjećuje i kako je 2020. prvi put nakon 1997. poraženi u Crnoj Gori priznao poraz i kako od tada više niko ne osporava rezultate izbora.

– Većina formira Vladu i to je korak naprijed – kaže on i dodaje kako je sada ključna dilema može li Crna Gora da „izdrži demokratiju“ i misle li ovdašnje političke partije „svojom glavom“ ili slušaju savjete iz nekog centra.

Smatra da novoj vladajućoj garnituri treba dati šansu i da će ona biti za Evropu ukoliko Evropa, kako kaže, pobjedi u ratu koji Rusija protiv nje vodi u Ukrajini.

– Crna Gora nije imala opoziciju, imala je oporbu. Ta dva termina, po meni, nemaju isto značenje. Oporba je bio Demokratski front i te ekstremne stranke koje osporavaju demokratiju. Sada se događa promjena i ta oporbena stranka dolazi na vlast. Oni će sada, ne samo promijniti retoriku, nego će postati i odgovorna vlast, jer je ta vlast sada njihova. Crna Gora sad ima legitimnu Vladu i opozicija treba da joj da šansu. Meni se čini da je opozicija iznenađena što se našla u poziciji u kojoj se našla. Ne ponašaju se kao oporba, ali ni ovom Spajiću ne daju priliku. Moraju tu konfliktnost da smanje i da nauče osnovno pravilo demokratije, a to je da nema neprijatelja – navodi on.

Ističe i kako Spajić „u svakom trenutku sa DPS-om može da napravi neki dil“, ali i kako je Milo Đukanović i dalje problem te partije, jer „niko ne vjeruje da je on otišao“.

Govoreći o predstojećem Popisu stanovništva, Lalović upozorava kako će onaj ko pritiska crnogorski korpus izazvati suprotan efekat i iznenaditi se brojem Crnogoraca.

U tom kontekstu ističe da je prelomni momenat u Crnoj Gori bio između 1991. i 2001. kada je značajno povećan broj Srba. To ga, kaže, navodi na zaključak da u Crnoj Gori postoji „korpus ljudi sa dvojnim identitetom“.

Lalović smatra da je građanska država „besmislena“, da postoji samo građansko društvo, ne i građanska država i poručuje da „onaj ko misli da može ići protiv ideje nacionalne države gubi bitku“.

– Građanska država je demokratska država. Očigledno je da je ona rezultat manjka samopouzdanja koji je DPS imao kada se pokazalo da Crnogorci više nisu većina, a Srbi manjina. Građanska država nije suprotna nacionalnoj državi, jer ako nećeš nacionalnu državu ne možeš imati nikakvu državu. Svi u Crnoj Gori su Crnogorci, nebitno kako se etnički opredjeljuju – poručuje Lalović.

On kaže da je nacionalizam „najveća sila našeg vremena“ i da je teza o crnogorskom nacionalizmu kao „bombi u temeljima države“, takođe, besmislena.

– Teza o dva nacionalizma nije tačna. Ovdje fali crnogorski nacionalizam u demokratskom i liberalnom smislu. U svijetu ne postoji nacija koja nema nacionalizam. On je aksiom postojanja modernog čovjeka i oblik subjektiviteta jednog naroda, a Crnogorci kao da se stide svog identiteta. Radi se, u stvari, o srpskoj šovinizaciji Crne Gore, a to izaziva da reagujete na isti način, šovinizmom na šovinizam. Kada ste ekstremno ugroženi primorani ste da ekstremno i reagujete – zaključio je Lalović.