U subota 13. jula 2013. godine, u prostorijama Matice crnogorske u Herceg Novom, otvarena je prva samostalna izložba Samira Čolpe pod nazivom “Prosvjetljenje”. Izložbu je otvorio književnik Željko Bojović.
Otvarajući izložbu Željko Bojović je naglasio da su prikazani radovi Samira Čolpe praktično na nivou radova koje je radio školovani primijenjeni umjetnik. Bojović je dalje istakao da ova izložba pokazuje ne samo veliko umjeće Samira Čolpe da oblikuje različite materijale, već i pokazuje kako se lako odričemo i bacamo razne stvari kojima se može ponovo udahnuti život, tako da zasijaju mnogo jače nego ranije.
Dr Bojan Đorđević za stvaralaštvo Samira Čolpe između ostalog je zapisao i sljedeće:
“Samir Čolpa je, svojim instalacijama, snažno rekonstruisao stvarnost koja se ogleda u tehničkim principima i uređajima u svakodnevnoj upotrebi. Diskurs ove izložbe počiva na reinterpretaciji predmeta, njihovom eklektičkom usklađivanju, kombinacijama naizgled nespojivih delova koji u Čolpinom tumačenju postaju skladni estetski eksponati. Radi se, naime, o muzeološkom principu svojevrsne ornamentacije kojom se u istu tematsku ravan dovode razna semantička polja. Tako se, s jedne strane, gledaocu omogućava da izložene eksponate sagleda u delovima, da im utvrdi poreklo, iskon i tehnički princip na kojima su napravljeni, a s druge strane, i bitnije, posetilac, idući od eksponata do eksponata, stiče svest o celini, o sveobuhvatnoti ove umetničke prezentacije nepatvorene stvarnosti. Samir Čolpa je, dakle, kreirao, na uzbudljiv i provokativan način, isti svet u novom ruhu. Njegove umetničke instalacije su i život sam, uhvaćen u nestajanju i odumiranju stvari, i više od života – umetnost u svakodnevnom”.
Publicista i novinar Minja Bojanić je u katalogu za ovu izložbu između ostalog zapisao:
“…Srećom, među nama je ipak i takvih prometejskih likova, poput mog svestranog Pobre i vrlog mi komše Samira Čolpe, vlasnika nepresušnog duha i, osvjedočeno vrhunskog umjetnika od života. Postoje dakle pregaoci za koje su narodni mudraci odavno ustvrdili; kako ih je Bog za sve ovozemaljske posle itekako obdario, pa, sasvim izvjesno, tako i sarajevskog mi jarana i našeg veselog Samirija od Tople.
Dakle i Samirova je strast da odbačenim stvarima podari novi život i funkciju. Tako je nastala i ova prva Pobrina samostalna likovna priredba, kolekcija zbilja originalnih i nesvakidašnjih svjetiljki-skulptura. Moguće da su neki elementi od ovih “luča” godinama, pa i decenijama, žmirkali i u nekom od vaših domova, baš kao svjedoci životne kružnice; pod kojima se ljubovalo, rađalo, radovalo, tajnovalo, snovalo, suzilo, objedovalo, inatilo, mirilo – sve do onog potonjeg i vječnog nam umira…”
