Misirski i carski duh
Ona je kao kakva carska džamija, ima divan, umjetnički izrađen, minaret i plavu visoku kupolu, riječi su kojima je turski putopisac Evlija Čelebija, prije skoro tri i po vijeka opisao Husein pašinu džamiju, jedan od najljepših spomenika islamske arhitekture na Balkanu, sagrađen u centru Pljevalja.
”Premda ja džamija malena, njeni alemi su kao čovjekov uzrast. Kako je njen osnivač bio misirski (Misir je Egipat) vezir, on je dao da se alemi tamo naprave. Pozlatio ih je sa 10.000 dukata i poslao lađama iz Aleksandrije…”, zabilježio je Čelebija, navodeći da su sa njima stigle i umjetnički izrađene hasure, koje i danas služe kao prostirka u džamiji.
Džamija, zadužbina Husein paše porijeklom iz pljevaljskog sela Boljanići, udaljenog dvadesetak kilometara od grada, sagrađena je 1569. godine, a pretpostavlja se da je djelo neimara Hajrudina, graditelja mostarskog Starog mosta.
Spada u red džamija srednje veličine, pravougaone osnove 17 x 13 metara i zidova debelih 110 centimetara. Raspon 17 metara visoke kupole je oko jedanaest metara.
”Visok i masivan trijem pruža se cijelom sjeverozapadnom stranom zida, oslonjenog na četiri mermerna stuba, dopremljena iz Egipta, a bogato profilisan monumentalni portal ukrašava plitkoreljefna dekoracija”, kazuje član Islamske vjerske zajednice u Pljevljima Jakub Durgut.
Unutrašnjost džamije je urađena u dekorativnoj plastici sa prepletenim poligonima, heksagonima, šestokrakim zvijezdama i stalaktitima, uočljivim na mihrabu (niša za molitve), minberu (propovjedaonica) i mahfilu (empora), osnovnim elementima molitvenog prostora.
”Minaret Husein pašine džamije visok je 42 metra i ujedno najveći je na Balkanu. Ima 110 kamenih stepenika, a sazidali su ga 1912. godine majstori-klesari iz Debra, godinu pošto je originalni minaret porušen udarom groma. U izgradnji minareta, zabilježeno je, sudjelovao je i pljevaljski majstor Maksim Bojović”, kazao je Durgut.
Prema njegovim riječima, ne postoji originalni tarih (hronostih), koji bi kazao više o džamiji i njenom graditelju, a sa sigurnošću se ne može reći ni da je uopšte i napisan.
”Po jednom predanju glavni majstor koji je trebao napisati hronostih umro je ne dočekavši završetak objekta, a kamena ploča, pripremljena za tekst i danas se nalazi sa lijeve strane ulaza, pred džamijom. Drugo predanje govori da je po dolasku austro-ugarske vojske, poslije 1879. godine, neko zapazio umjetničku vrijednost tariha i skinuo ga, što u prošlosti nije bila rijetkost. Poznato je da se natpisi sa nekih značajnih džamija i sličnih objekata nalaze u nacionalnim muzejima nekih evropskih zemalja”, kaže Durgut dodajući da se postojeći tarih, iznad ulaznih vrata, odnosi na 1888. godinu, kada je džamija renovirana.
U džamiji se čuvaju neki od najljepših islamskih rukopisa kod nas i više vrijednih knjiga od kojih je posebno značajan Kur’an iz 1571. godine, rukopis, rad nepoznatog autora. Ima 233 lista, veličine 39 x 28,5 centimetara i povezan je kožnim omotom. Kur’an je ukrašen sa 352 minijature, rađene na zlatnoj podlozi.
Dvovjekovni kult proroka
U Husein pašinoj džamiji se, po predanju, preko dva vijeka čuva vrijedan eksponat- dlaka iz brade poslanika islama Muhameda, za koju je vezana i jedna interesantna manifestacija koja se održava svake godine, uoči 27. noći mjeseca Ramazana. Eksponat, u staklenoj, hermetički zatvorenoj bočici, tada se izlaže posjetiocima. ”Manifestacija nema vjerski značaj i ne temelji se na učenju islama. To je prvenstveno kulturni događaj kome često prisustvuju i nemuslimani što doprinosi zbližavanju i razumijevanju”, pojašnjava Durgut, dodajući da je vjerovatnoća originalnosti eksponata velika, s obzirom da su ashabi (prvi sljedbenici islama) uzimali dlake kada bi se šišao poslanik sa ciljem čuvanja uspomene na njega. ”Poznato je da su sve eksponate kao i lične stvari značajnih ličnosti koji su obilježili početak islama, prenijete u Istambul, gdje se i danas čuvaju. Tako se u nacionalnom muzeju Turske ”Top kapi”, čuva nekoliko dlaka iz brade poslanika islama, kao i njegov ogrtač, a kako su Pljevlja u prošlosti bila važan kulturni, administrativni i trgovački centar nije isključeno da je jedan od eksponata donijet sa ciljem podizanja autoriteta samog mjesta” – smatra Durgut. Prema njegovim riječima, stariji mještani kažu da se, kada je eksponat donošen formirala kolona ljudi od petnaestak kilometara udaljenog mjesta Jabuka i da je eksponat do Pljevalja nošen sa glave na glavu.
Dnevni list Republika, 31. 12. 2004.
