U 74 godini preminuo je Ibiš Kujević, poznati kulturni svaralac, etnograf i koreograf koji je cijeli svoj život posvetio sakupljanju narodne baštine svih naroda Crne Gore, a posebno Bošnjaka-Muslimana.
On je ličnost koja je pružila neizmjerni doprinos kako bi otgnuo od zaborava kulturu i tradiciju, sačuvao je i prezentovao diljem svijeta više od pola vijeka, a potpuno se posvetio zavičaju i kulturnoj baštini svih naroda Crne Gore.
Ibiš Kujević je rođen 1947.godine u Rožajama u brojnoj i uglednoj porodici Kujević. Završio je Višu pedagošku školu u Novom Sadu 1968.godine, a Višu koreografsku školu u Zagrebu 1982.godine. Utemeljivač je KUD-a „Vrelo Ibra“ i dobitnik brojnih nagrada i priznanja iz oblasti kulturne baštine, muzičkog i folklornog stvaralaštva.
Godinama je obilazio sela i gradove, zapisivao i snimao sada već izumrle običaje, te narodno stvaralaštvo Bošnjaka-Muslimana. Njegova namjera bila je od potpunog zaborava sačuvati bogatu baštinu, kao što su narodni običaji i igre, nošnje, djevojački i muški običaji, ali i brojne građevine koje su kroz istoriju nestale. Bio je ponosan, kako je isticao u poslednje vrijeme, što se situacija po pitanju očuvanja kulturne baštine polako mjenja i što mladi ljudi prepoznaju vrijednost svojih pjesama, folklora, običaja.
Govorio je da svako mjesto koje je
obilazio je posebno, da svako ima svoje specifičnosti, naglašavajući primjetnu
razliku između gradskih i seoskih sredina.
Nažalost, po njegovim riječima, mnoštvo običaja,
igara, pjesama koje su bile karakteristične za bošnjačko stanovništvo Crne
Gore, nestalo je tokom decenija, a upravo dio tih običaja Ibiš je nastojao
sačuvati sa folklornim izražajem Kulturno-umjetničkog društva „Vrelo Ibra“,
kojeg je zajedno sa Delijom Kurpejovićem formirao daleke 1970.godine, a koje je
dugi niz godina bilo prepoznato kao jedno od najuspješnijih u Crnoj
Gori, ali i regionu Zapadnog Balkana.
Iste godine, na međurepubličkoj smotri narodnog stvaralaštva u Novoj Varoši, povodom Dana državnosti SFRJ osvajaju prvo mjesto što je imalo snažan odjek u svim sredstvima informisanja i bilo povod da se 16.januara 1971. organizuje osnivačka skupština na kojoj je zvanično formirano Kulturno-umjetničko društvo pod nazivom „Vrelo Ibra“ što čini punih pet decenija od osnivanja tog uspješnog društva koje je 5o godina uljepšavalo manifestacije i obogaćivalo turističku ponudu Rožaja i Crne Gore kao čuvara tradicije i promotera kulture svoga kraja, bivše Jugoslavije i Crne Gore.
Osvojili su brojne nagrade na festivalima folklora širom svijeta, od Tunisa, preko Grčke, Španije, Poljske do Crne Gore i Rožaja kojeg su uvijek predstavljali na dostojan način.
Na čelu KUD-a „Vrelo Ibra“ bio je godinama sa kojim je proslavio Rožaje i Crnu Goru širom svijeta predvodeći taj folklorni ansambl na brojnim svjetskim festivalima i osvajajući mnogobrojna priznanja, od kojih se ističu ona za doprinos razvoju bratstva i jedinstva u tadašnjoj Jugoslaviji, zatim „Grand prix“ 1986. – najveće svjetsko priznanje iz oblasti narodnog stvaralaštva, ali i Zlatna statueta „Kosta Abrašević“- najveće priznanje iz Narodne umjetnosti Jugoslavije i mnoga druga.
Prilikom uručenja nagrade- Specijalne plakete časopisa Komun@ koju je dobio za za očuvanje, promociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore, Ibiš Kujević je autoru ovih redova posvećenih njemu, tada uručio seharu sa šest dokumentarnih filmova iz kulturne baštine Bošnjaka sjeverne Crne Gore koja predstavlja zbirku sedmosatnog filmskog materijala kulture i tradicije Bošnjaka pod nazivom “Ispod vela zaborava” , a je rezultat Ibišovog 40-godišnjeg istraživanja i sakupljanja, kao i muzički CD sa terena i knjigu epske poezije ,,Kliče vila sa londže zelene” i lirske poezije ,,Kliče vila sa vrh Koma”.
Inače, u toj zbirci filmskog materijala Kujević se pokazao kao antropolog, antropogeograf, etnograf, etnolog i etnomuzikolog, pa ovo njegovo djelo pripada svim ljudima koji se bave kulturom na tlu Balkana., a specifično je po tome što je Kujević u njemu pokazao prožimanje kulture Crnogoraca, Bošnjaka-Muslimana, Srba, Albanaca i drugih naroda, ukazujući na zajedničke korijene koji se nalaze tu negdje, a mi ih danas zaboravljamo.
Na kulturnim poslenicima ostaje obaveza trajnog poštovanja Ibišovog djela, a na svima nama amanet da u vječnom sjećanju čuvamo neprolazne vrijednosti njegovog stvaralaštva.Neka mu je vječna slava i hvala.
Amer Ramusović
Biografija Ibiša Kujevića
Rođen je 24.07.1947 god. u Balotićima kod Rožaja.
Od 1969 do 1976 radio je kao nastavnik Muzičkog vaspitanja u Rožajama. Tada je formirao KUD „Vrelo Ibra“ zajedno sa Delijom Kurpejovićem profesorom fizičkog vaspitanja.
U periodu do 1976 do 1981 godine radio je kao profesionalni koreograf u Novom Pazaru. Terenskim istraživanjem muzičko-folklornog,narodnog blaga,običaja, tradicije i svega drugog što pripada kulturnom nasledju, narodnoj umjetnosti aktivno se bavio od 1968 godne. Ti počeci bili su po preporuci i uputstvima profesora Zvonka Ljevakovića iz Zagreba.
Posebno ga interesovao prostor Sjeverne Crne Gore i prostor nekadašnjeg Sandžaka. Taj prostor je dosta dobro i studiozno obradio i sakupio ogromnu građu,svih naroda koji žive na tim prostorima.
Teren sam u prve dvije decenije istraživao po instrukcijama i savjetima akademika: dr Radmile Petrović, dr Dragoslava Devića, dr Jasne Bjeladinović, dr Dragoslava Antonijevića i mnogih drugih iz Etnografskog muzeja u Beograda,i Etnografskog fakulteta iz Beigrada, sa kojima je sarađivao. Zahvaljujući tim velikanima u značajnoj mjeri ispekao je zanat terenskog istraživanja. Jedan dio od te građe obradio je kroz koreografije koje su postavljene kako u folklornom ansamblu „Vrelo Ibra“ tako i u mnogim ansamblima širom bivše Jugoslavije.
Mnoge od tih koreografija su nagrađivane na mnogim međunarodnim festivalima i manifestacijama, značajnim priznanjima širom ove planete.
Posebno se izdvaja koreografija koju je uradio u ansamblu u Punatu, ostrvo Krk, „Branko Cvetković“ iz Beograda, ansamblu medicinskog fakulteta u Beogradu „Mika Mitrović“, akademskom kulturno-umjetničkom društvu „Oro“ iz Niša, „Abrašević“ iz Kraljeva, radničkom kulturno-umjetničkom društvu iz Vitkovića kod Goražda, profesionalnom ansamblu „Kolo“ iz Beograda i više desetina ansambala iz svih republika velike Jugoslavije, i nekoliko ansambala zapadne Evrope.
Jedan dio sakupljene građe sa terena ugradio je u šest dokumentarnih filmova „ISPOD VELA ZABORAVA“ u trajanju od sedam sati i dvadeset minuta. Ovi filmovi su promovisani u Istanbulu, Skoplju, Sarajevu, Tuzli, Frankfurtu, Podgorici, Luxemburgu, Novom Pazaru , Bijelom Polju, Prijepolje, Pljevljima i još nekoliko gradova Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Sva terenska istraživanja finansirao sam bez ičije pomoći,o svom trošku. Isfinansirao je sakuljanje i štampanje Bošnjačke epske poezije Sandžaka „Sa londže zelene“. Ovu knjigu posvetio je pokojnom ocu Ćamilu od kojeg je naučio mnogo toga iz kulturnog nasleđa a posebno pjesama sevdalinki i raznih umotvorina. Lijepo je svirao harmoniku šargiju,tamburu i ćiftelju.
Uradio je nekoliko desetina kompozicija dječije, zabavne i narodne muzike, neke od njih su i nagrađene na međunarodnim festivalima u Novom Sadu, Skoplju, Temišvaru – Rumunija i Kišinjevu – Poljska.
Izdao je jedan CD narodne muzike „Biserje“ u duhu sandžačke sevdalinke.
Idejni je tvorac i glavni utemeljivač festivala „Zlatna Pahulja“ i „Zlatna Staza“ u Rožajama, takođe jedan od glavnih aktera izgradnje doma kulture u Rožajama što je za taj period bila ogromna investicija. Pokretač je Rožajskog zbornika.
Najznačajniji plod njegovog 50-to godišnjeg rada svakako je kulturno-umjetničko društvo „Vrelo Ibra“ iz Rožaja koje postoji pet decenija. Ovo društvo je tokom proteklih decenija gostovalo u trideset osam država Evrope,Azije i Afrike. Oržalo je više stotina koncerata širom Crne Gore i prethodne države Jugoslavije.
Učestvovalo je na bezbroj međunarodnih smotri i festivala i osvajalo značajna priznanja kako na domaćim tako i na međunarodnim smotrama, festivalima i manifestacijama. Četiri puta za četiri decenije učestvovalo je na svjetskim festivalima i to: Kartagini – Tunis 1972god., Tripoli – Libija 1976god., Valbžih – Poljska 1987god., Sent Malo – Francuska 2006god. Dostojanstveno i na najbolji način na visokom umjetničkom nivou predstavljalo je Rožaje i Crnu Goru. Dobitnik je gran-pri, najvećeg priznanja iz oblasti kulture u Poljskoj. Afirmisalo je širom svijeta dio narodnog blaga naroda koji žive u Crnoj Gori a posebno Bošnjaka, što je Crnogorskoj javnosti veoma poznato. Slobodno se za KUD „Vrelo Ibra“ može reći da je najveći rizničar kulturne baštine Bošnjaka ne samo u Crnoj Gori nego i šire.
Ogromno bogatstvo narodnog blaga koje čini jednu od osnovnih poluga identiteta jednog naroda nalazi se u arhivi ovog stvaraoca što je plod njegovogo pedesetogodišnjeg istraživanja i sakupljanja. Jedan od promotora filmova u Sarajevu svoje izlaganje završio je „Ovaj čovjek trebalo bi da ima najmanje četiristotine godina, pa i to je malo za jednog čovjeka da sakupi ovoliko bogatstvo“.
(A.R)
Be the first to comment