Ibrahim Čikić – Knjiga “Potraga za čovjekom”


Poštovani pośetioci, objavljujemo knjigu “Potraga za čovjekom”, autora Ibrahima Čikića. Izdavač knjige je Organizacija KOD. Zahvaljujemo se izdavaču i autoru, što su dali saglasnost da se knjiga integralno objavi. Sigurni smo da ćete uživati čitajući zanimljive priče koje će vas, zabaviti, poučiti i zamisliti.

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja izdavača i autora.



BILJEŠKA O AUTORU

Ibrahim Čikić, rođen je 23. maja 1956. godine u Bijelom Polju.
Živi u Sarajevu i rodnom mjestu. Društveni aktivista, pisac, član Međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida instituta Kanada (IGC) i Društva novinara Bosne i Hercegovine. Autor knjige Gdje sunce ne grije i Knjige o ljubavi. Napisao je stotine kolumni, nastupao na brojnim televizijskim i radio emisijama, desetinama međunarodnih i regionalnih promocija, okruglih stolova na temu zaštite ljudskih prava, slobode govora, borbe protiv zaborava, negiranja genocida i nekažnjivosti ratnih zločina.
Nakon što je odbio saradnju sa službom „Državne bezbijednosti“ (DB) Srbije i Crne Gore da lažno svjedoči protiv uhapšenih čelnika SDA u policijskoj akciji „Lim“ uhapšen je 24 – 28. februara 1994. godine kad je preživio strahovitu torturu i mučenja u Foči.
Proveo je skoro godinu dana u bjelopoljskom Istražnom zatvoru i osuđen na dvije godine stroge robije. Prema navodima Međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava najtragičnija ličnost policijske akcije „Lim“.
Njegova dokumentarna knjiga „Gdje sunce ne grije“ objavljena 2008. godine (imala tri izdanja) i danas izaziva veliku pažnju intelektualne i slobodnoumne javnosti kako u Crnoj Gori tako i u postjugoslovenskim državama i EU. Iniciran Čikićevom knjigom prof. dr Milan Popović napisao je roman „IBRAHIM 2044 – 1994“ u podnaslovu „Kratki roman o čovjeku i Bogu.“



U potrazi za čovekom

Pluralistički univerzalizam. Ovako je Imanuel Volerstin, otac teorije svetskog sistema, pregnantno formulisao normativni ideal za koji se, u sve kompleksnijem, dramatičnijem i opasnijem svetu, treba boriti. Podrazumeva se, ali nije suvišno istaći, druga strana ovog istog, pluralističkog univerzalizma, jeste univerzalistički pluralizam. Nasuprot ovima, međutim, u današnjem svetu, dominiraju njihovi brojni, agresivni i bučni – lažnjaci i nasilnici. Lažni i ubilački univerzalizam. I lažni i ubilački pluralizam. I to jednako u velikom svetu, kao i kod nas, u Crnoj Gori. U velikom svetu trampizam, breksitizam, „suverenizam“, fašizam. U Crnoj Gori sve lažniji i sve nasilniji DPS građanizam. Istovremeno alatka i maska. Ispod koje se krije tridesetogodišnja mafiokratija.
Broj onih koji se suprotstavljaju ovim brojnim patološkim i opasnim lažnjacima, i u svetu i kod nas, jeste u porastu, ali je još uvek mali, u svakom slučaju još uvek je daleko od neophodne kritične mase. Među ovima, kod nas, u Crnoj Gori, jedan od najznačajnijih, najpoznatijih i najhrabrijih, u svih ovih trideset godina, bio je i ostao naš sugrađanin Ibrahim Čikić. Sa svojom poznatom golgotom iz ratnih 1990-ih. I sa svojim neprestanim svedočenjima o njoj. U svoje dve prethodne knjige, Gdje sunce ne grije i Knjiga o ljubavi. I u svojoj novoj knjizi, Potraga za čovjekom, KOD, Podgorica, 2021., koja uskoro izlazi iz štampe. I sve to bez prestanka na liniji onog volerstinovskog pluralističkog univerzalizma odnosno univerzalističkog pluralizma.

Pri tomu čitaocu nije lako da odluči, šta je u Potrazi za čovjekom, autentičnije i uzbudljivije, njena pluralistička ili njena univerzalistička strana. Pluralistički kosmos Ibrahima Čikića je više nego bogat. Nacija, vera, islam, savremenost, istorija, Crna Gora, Bijelo Polje, Akovo, galerija neponovljivih, običnih, malih, velikih likova.
U ovom kosmosu, za autora ove kolumne, poseban, pa i najveći sjaj, ipak, imaju dva izvanredna lika i sećanja. Sećanje Ibrahima Čikića na očevu poduku o potrebi da se vera, molitva i Ramazan praktikuju krajnje smerno, skromno i diskretno. (Koliko je samo ova poduka superirorna u odnosu na sve one krune i odežde, nadmenosti i oholosti, buke i nametljivosti, mnogih današnjih takozvanih novovernika, zapravo lažnih vernika.) I ono drugo sećanje, na sjajni lik nedavno preminule Jelisave Kalezić, jedne od najznačajnijih žena, profesorica univerziteta i demokratskih političarki našeg vremena.

Univerzalistički svet Ibrahima Čikića u ovoj knjizi nije manje bogat. Ni manje pluralan. Nepravda i pravda, zločin i oprost, fašizam i antifašizam, polarizacija i egalitarizacija, oligarhija i demokratija, zid (Berlinski i naš) i sloboda, laž i istina, klerikalizam i vera. I uvek otpor. Ibrahim, čovek, dah.

Zahvaljujući izuzetnoj širini, otvorenosti i kooperativnosti njenog autora, nova knjiga Ibrahima Čikića dobila je još dva značajna, urednička elelementa i pojačanja. Ona Srđana Perića, urednika izdanja, profesora književnosti i poznatog građanskog aktiviste, i ona Dragoljuba Duška Vukovića, jednog od doajena crnogorskog novinarstva i urednika PCNEN, u kojima su se tekstovi iz ove knjige prvi put pojavili, u poslednjih četiri godine. Na taj način, ova knjiga i njen autor, samo su dobili. A naša mala i jedina, napaćena i ponosna, visovita i krševita Crna Gora, uz jednu izuzetnu knjigu, na jednom mestu, dobila je još i onu danas toliko potrebnu, vrednu i dragocenu saradnju. Autora i dva urednika. Tri tridesetogodišnja borca za pluralistički univerzalizam, odnosno univerzalistički pluralizam koji nam je danas kao hleb nasušni neophodan.

Milan Popović
(objavljeno u Nezavisnom nedjeljniku Monitor
10. septembra 2021. godine)


Priče koje može slušati i gladno čeljade

Postoje tri vrste pripovjedača.
Oni koji ne zavređuju nikakvu pažnju i čista je danguba baviti se njima na bilo koji način.
Oni koji se mogu slušati/čitati siti.
Oni koji se mogu slušati/čitati gladni.
Ibrahim Čikić spada u ove treće.
On u svojim blogovima/pričama ne okoliši i brzo dovodi čitaoca do ‘tačke sa koje nema povratka’, a potom vješto razvlači priču samo do granice koja upozorava na opasnost od dosade.
Neke njegove pripovijesti su takve da u njima uživaš kao da srkućeš najbolju kahvu.
Neke te s lakoćom pouče dobrome i pamtljive su upravo zbog te lakoće.
Od nekih ti ostane neka guka gorčine u grlu koje danima ne možeš da se kurtališeš. Ali to je gorčina koja tjera na razmišljanje i na pregnuće.
I kada su njegovi blogovi/priče parabole, i kada iz njih zrači zgusnuta mudrost zena, i kada riječi prosijava kroz sito hroničar rodne varoši, sa Ibrahimom je čitalac uvijek na dobitku.
Ibrahim kao angažovani mislilac kritički oštro sudi o stvarnosti i ljudima, opominje one koji su na pogrešnom putu, a tješi i kuraži one kojima je na srcu ljudska dobrobit i sreća. On je i drug, saborac na koga se možeš osloniti, i mudrac koji upućuje u tajnu ispravnog življenja.
Imao sam privilegiju da, kao urednik u redakciji portala PCNEN, budem prvi čitalac blogova/priča koje će se pojaviti pred novom publikom. Sada se tome istinski radujem.

Dragoljub Duško Vuković


Riječ urednika

Knjiga koja je pred tobom je plod poslijepodnevnog razgovora u bjelopoljskoj kafani na obodu gradskog jezgra. U pokušaju vrednovanja i orijentacije u odnosu na vrijeme i ljude, Ibrahim Čikić je dao ideju da se na jednom mjestu urede tekstovi koje je pisao, a PCNEN objavljivao u periodu od četiri godine. Tada mi je data sloboda da izvršim odabir, skraćivanje, produžavanje ili bilo kakvu drugu intervenciju nad tekstovima. Ne znam da li sam uspio da uradim to na valjan način, ali sam nastojao da od 113 tekstova izaberem one koji najbolje uobličavaju Ibrahimovu poetiku.
Gotovo pet milenijuma nakon Epa o Gilgamešu teško da postoji bilo autorski bilo urednički postupak koji je jedinstven i nov, ali kao u partiji šaha, ljepota slijedi ukrštanjem varijacija i nijansiranjem mogućnosti. Tako sam nekoliko mjeseci pokušavao probiti se kroz jedinstvenu poetiku bola sa osmijehom.
U tekstovima sam nerijetko intervenisao uklanjanjem svega onog što ima kontekst vremena kada se izdaje ova knjiga, a isticanjem onog što je misao i osjećaj koji omeđuje vanvremenski sloj. To su priče o razumijevanju, velikodušnosti, širini… priče o bjelopoljskoj varoši koja se rastače, o univerzalnoj sudbini čovjeka bačenog u iskušenja vremena koje se mijenja i koje mijenja.
Bez obzira da li govori o Ajlanu, čika Miloju ili Avdagi, Ramizu ili Vukosavi, Ahmedu ili Šejhi, on tvori priču o potrazi za susretom i korak dalje – ljubavi i odanosti. Kaleidoskop motiva i likova daje sliku grada i svijeta gledanu kroz oči onog čiji vid nije bio opterećen koprenom iluzije da ljudi ne mogu učiniti zlo jedni drugima, onog koji je sam doživio zlo i oprostio ga načinom koji me je početno zbunio, ali koji mi je pomogao da dublje razumijem
potrebu čovjeka za čovjekom, čak i onda kada se čini da ga je nemoguće pronaći.
Ibrahimu Čikiću sam zahvalan za povjerenje koje mi je dao u mjeri i na način sa kojim sam se prvi put susreo, a da li sam ga opravdao je manje važno od odgovora na pitanje: da li je pred vama štivo vrijedno čitanja. Tvrdim da jeste.

Srđan Perić

KOMPLETAN SADRŽAJ KNJIGE MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


three × 1 =