INTERVJU: Gordan Stojović, direktor Direkcije za dijasporu pri MVPEI

 

PODGORICA – Direkcija za dijasporu, formirana prije nekoliko mjeseci u okviru Ministarstva vanjskih poslova, na vrhu prioriteta postavila je podršku našim ljudima u regionu. Građani susjednih zemalja porijeklom iz Crne Gore mogu da računaju da će im matična država pomoći u objedinjavanju i stvaranju  saveza, udruženja, koji će im omogućiti da u zemljama u kojima žive dobiju status manjine, legitimne predstavnike u državnim strukturama i ostvare prava koja im pripadaju. Direktor Direkcije Ministarstva vanjskih poslova  za dijasporu Gordan Stojović u razgovoru za Pobjedu kaže da mnogo toga zavisi i od zajednica naših ljudi u dijaspori i njihove organizovanosti.

Stojović kaže da će država, preko Direkcije i Centra za iseljenike, koji će prerasti u agenciju, ući u zahtjevan projekat, da uz pomoć istoričara, statističara… napravi bazu podataka o našim iseljenicima u svijetu i da se što prije poveže sa njima, posebno ljudima koji nam svojim kontaktima, stručnošću, kapitalom mogu pomoći.

Za takav projekat, kaže Gordan Stojović, biće potrebne godine, ali je bitno što prije ući u tu priču.

POBJEDA: Gospodine Stojoviću, odnedavno ste na čelu Direkcije za saradnju sa dijasporom formirane u okviru Ministarstva vanjskih poslova. Šta je na listi Vaših prioriteta?

STOJOVIĆ: Prije svega ispunjavanje obaveza predviđenih Strategijom i akcionim planom. Jedan od prioriteta je transformacija postojećeg Centra za iseljenike u agenciju koja će nakon reorganizacije biti u stanju da na još kvalitetniji način razvija odnose između matične države i dijaspore.  U vrijeme kada je Centar osnovan, Crna Gora još nije bila samostalna država, tako da su se od maja 2006. u značajnoj mjeri promijenile potrebe, prioriteti i sam način pristupa razvoja odnosa između matice i dijaspore.

Pored toga, u ovom periodu smo najvećim dijelom fokusirani na region i podršku  ljudima porijeklom iz Crne Gore koji žive u susjednim zemljama, u  procesima kao što su objedinjavanja udruženja u krovne organizacije, dobijanje statusa manjine gdje za to postoji mogućnost u skladu sa zakonima država u kojima žive, kao i pospješivanje privredne saradnje sa maticom.

POBJEDA: Raspolaže li Direkcija na čijem ste čelu podacima o broju naših iseljenika?

STOJOVIĆ: Detaljno prebrojavanje iseljeništva je težak i dugotrajan posao. U nekim zemljama u okviru tamošnjih instituta za migracije postoje odsjeci koji se bave isključivo emigracijom. Da bi se došlo do preciznog broja naših ljudi kao i ljudi našeg porijekla izvan Crne Gore, neophodne su detaljne analize istorije migracija (u Sjevernoj i Južnoj Americi već izrasta peta generacija) objedinjavanje tih podataka sa postojećim statističkim. Tako da, ako hoćemo u skorijoj budućnosti da dobijemo približno tačan broj svih ljudi iseljenih iz Crne Gore makar u proteklih 120 godina ( tj. od vremena početka masovnih migracija na druge kontinente), biće neophodno mnogo napora i konkretan naučni angažman istoričara, statističara i stručnjaka iz drugih oblasti.

POBJEDA: Gdje ih je najviše?

STOJOVIĆ: Na osnovu podataka kojima raspolažemo naših iseljenika i njihovih potomaka  je najviše u Srbiji, Turskoj, zemljama ex Jugoslavije, Albaniji, zapadnoevropskim zemljama, Sjevernoj i Latinskoj Americi, ali i u Australiji, Ukrajini, Rusiji, te nekim afričkim zemljama.

POBJEDA: Zahvaljujući Vašem istraživanju o našim iseljenicima u Argentini, Crna Gora je počela da gradi mostove saradnje sa tom ne malom populacijom naših ljudi. Planirate li sličan istraživački pohod?

STOJOVIĆ: Trenutno, sa naučne strane kod mene najviše interesovanja bude potomci naših iseljenika u Boliviji, te njihov uticaj na razvoj bolivijskog društva, politike i ekonomije u posljednjih šezdesetak godina. Radi se o dosta izolovanoj zajednici koja decenijama ima veoma slabu komunikaciju sa zemljom porijekla, a istovremeno se radi o dijelu naše stare emigracije koji se najbrže i ujedno najviše popeo na društvenim ljestvicama zemlje koju su naselili.

POBJEDA: Vratimo se Argentini. Što se desilo nakon posjete ministra vanjskih poslova Milana Roćena ovoj zemlji u julu prošle godine?

STOJOVIĆ: To je bila istorijski veoma značajna posjeta. Prvi put od doseljavanja Crnogoraca u provinciju Ćako, 1917. godine – dakle nakon skoro stotinu godina – posjetila ih je državna delegacija na čelu sa ministrom Milanom Roćenom.

Nekoliko mjeseci nakon istorijske posjete, u Roke Seanz Penja u Ćaku organizovan je prvi kurs crnogorskog jezika, i već nas zovu da se takav kurs što prije održi i u drugim mjestima u provinciji Ćako.

Posjeta crnogorske delegacije ostavila je veliki trag ne samo u Ćaku, nego i u čitavoj Argentini i drugim susjednim zemljama gdje žive potomci naših iseljenika. Posebno bih pomenuo Paragvaj. Našu delegaciju, recimo, dočekali su i mnogi potomci crnogorskih iseljenika u susjednom Paragvaju na čelu sa prof. dr Andresom Lakonićem.

POBJEDA: Hoće li crnogorski potomak, danas guverner provincije Ćako, Horhe Kapetanić doći uskoro u zemlju svojih predaka?

STOJOVIĆ: Svi kontakti sa njim direktno, te nekim članovima njegove porodice koji su mogu slobodno reći svakodnevni, govore da će ta posjeta uslijediti veoma brzo.

POBJEDA: Prilikom državne posjete Argentini govorilo se da gospodin Kapetanić može biti predsjednički kandidat, pa i predsjednik Argentine? Što bi to značilo za saradnju Crne Gore i Argentine?

STOJOVIĆ: Gospodin Kapetanić ima velike šanse da ispred vladajuće stranke Partido Justicialista bude naredni kandidat za predsjednika Argentine. Horhe Kapetanić je ubjedljivo pobijedio prošle jeseni na izborima za guvernera provincije Ćako i na taj način stvorio bitnu prednost u odnosu na ostale unutarpartijske kandidate tj. druge guvernere iz vladajuće partije. U ovom trenutku većina analitičara u Argentini ga vidi kao najozbiljnijeg kandidata za nasljednika predsjednice Kristine Fernandez de Kiršner.

Do naših ljudi drugi prije stižu?

POBJEDA: Horhea Kapetanića svojatali su i Srbi i Hrvati i tražili na sve načine da preko njega uhvate kopču sa privrednicima Argentine i Južne Amerike. Da li je Crna Gora, ipak, kasno ušla na argentinsko tle ili smo na vrijeme za kvalitetnu saradnju sa potomcima naših isjeljenika koji su na visokim funkcijama u Južnoj Americi?

STOJOVIĆ: Obično kada uspijete u nečemu svi počnu da vas svojataju na svoj način, to je očito cijena uspjeha. U svakom slučaju mislim da još nije kasno, ali da se radi o trci koja se lako može izgubiti. Teško je animirati ljude i pokrenuti bilo kakav veći projekat ukoliko nijeste svakodnevno prisutni na terenu. Svako ko ima mogućnost dnevnog djelovanja i sretanja, ima veće šanse od vas i pored nesumnjivih simpatija i dobrih želja koje postoje na obje strane. Ovdje se ne radi samo o guverneru Kapetaniću, već i o mnogim drugim ličnostima našeg porijekla. Cijela Južna Amerika je u ekonomskoj ekspanziji, investitori iz Čilea, Argentine, a da ne govorim o Brazilu, obilaze svijet u potrazi za dobrim investicijama.

Udruženja u Njemačkoj i Albaniji odlično funkcionišu

ALBA Montenegro je udruženje Crnogoraca u Albaniji koje odlično funkcioniše. Nedavno sam bio u Skadru, vidio prostorije udruženja koje su u samom centru grada. Imaju sve veći broj članova i moramo da pomognemo tim ljudima. To je veliki potencijal. U udruženju je mnogo obrazovanih ljudi, koji često dolaze u Crnu Goru. Od svih udruženja oni su među najbolje organizovanim.

Najbolje organizovano udruženje je u Njemačkoj. Savez crnogorskih asocijacija Njemačke ima podružnice na čitavoj teritoriji te države, gdje god ima naših ljudi i fantastično funkcionišu.

U Parizu je nedavno osnovano udruženje Ami Montenegro. Tamo će takođe biti otvorena škola crnogorskog jezika.

U Boliviji žive najbogatije crnogorske porodice u svijetu

– Bolivija je zasigurno zemlja gdje žive najbogatije crnogorske porodice u svijetu. Gotovo da nema industrijske grane u kojoj neka od porodica porijeklom iz Crne Gore ne zauzima jednu od važnijih uloga. Prednjači građevinski sektor – auto-putevi, brane … Siguran sam da bi iskustvo ovih ljudi koji vode industriju u Boliviji, ali i okolnim zemljama, bilo korisno u ovom trenutku i za Crnu Goru. Sa nekima od njih sam već godinama u kontaktu, tako da, kada je riječ o istraživačkim pohodima, sasvim sigurno biće to Bolivija.

Razgovarala Vesna Šofranac

Foto Mara Babović

Ovaj tekst je preuzet sa adrese http://www.pobjeda.me/2012/02/27/intervju-gordan-stojovic-direktor-direkcije-za-dijasporu-pri-mvpei/