Intervju sa multidisciplinarnom umjetnicom Milicom Mijajlović vodila Anja Marković, istoričarka umjetnosti. Povod za intervju je bila izložba “A Glimps of Bliss” koja je otvorena u hotelu Tresor u Ljubljani, 25. avgusta 2017. godine.
U hotelu Tresor u Ljubljani je 25. avgusta otvorena izložba A Glimps of Bliss multidisciplinarne umjetnice Milice Mijajlović. Izložba je dio projekta Art for Sleep Echange u kojem hotel mladim i talentovanim umjetnicima nudi smještaj i izložbeni prostor u kojem bi prestavili svoju umjetnost.
Milica Mijajlović je rođena u Beogradu a osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stekla u Budvi. Završila je Likovnu akademiju na Cetinju, odsjek slikarstvo. Za specijalističke studije odabrala je intermedijalno slikarstvo a svoje dalje školovanje nastavila je na master programu slikarstva na Akademiji Umjetnosti, Dizajna i Arhitekture u Pragu. Imala je dvije samostalne izložbe u Crnoj Gori: Izložba slika u prostorijama glavne filijale CKB banke u Podgorici 2015. godine i Fragile u Open Air Galeriji u Budvi 2016. godine. Učestvovala je i u velikom broju grupnih izložbi od kojih je bitno izdvojiti Mozaik malog formata u Maloj Galeriji ULUPUDS, Beograd 2015, Projekat Fasade Cetinja –umjetničko-dizajnerski projekat studenata Fakulteta likovnih umjetnosti 2016, Black box u sklopu Mikser festivala, Beograd 2016, Czech Design Week JARO 2017. u Pragu. Neki njeni radovi pripadaju kolekciji „Imago mundi“ Lucijana Bentona.
Milica je još uvijek mlada umjetnica koja neprestalno eksperimentiše i traži, uči i usavršava se na različitim poljima i u različitim sredinama. Njena djela, iako pretežno apstraktna i estretska, ispituju formu, boje, elemente. Umjetnica se poigrava sa još uvijek „neformiranim“ oblicima, njene forme su spontane, naivni potez ruke koja je vođena više instinktom i nesvjesnim. Milicina djela su nastala u magnovenju i sanjarenju te su na neki način ona više apstraktni dnevnici njenih snova i osjećanja. U razgovoru s umjetnicom imali smo prilike da čujemo neposredno o njenom načinu stvaranja, idejama, težnjama i željama.
Kako si se opredijelila za studije slikarstva?
Iako sam kao mlađa jako volela da stvaram i većinu svog slobodnog vremena provodila kreativno, nikada nisam pomišljala da zapravo upišem slikarstvo kad odrastem. To mi je uvek delovalo na neki način nedostižno. Pred završetak srednje škole, spremajući se za potpuno drugi prijemni, upoznala sam dvoje umetnika, Jelenu Papović i Živojina Ćelića, koji su prepoznali moj talenat i sklonost ka slikarstvu, podržali me i pomogli mi da se spremim za prijemni i upišem likovnu akademiju.
Kako izgleda studirati FLU na Cetinju?
Studije slikarstva na FLU na Cetinju su po mom mišljenju dobro koncipirane. Prve dve godine studija prati se klasičan pristup dok su druge dve dosta slobodnije, otvorene ka eksperimentu i pronalaženju ličnog fokusa interesovanja u ogromnom polju mogućnosti koje pruža likovno stvaralaštvo. Studenti se na taj način izgrađuju na čvrstoj osnovi, a opet imaju slobodu i podršku za pronalaženje autentičnog izraza. Naravno postoje neke stvari u pristupu koje bi trebalo promeniti. Cetinjska akademija jeste otvorena po novim i modernim tendencijama u oblasti vizuelnih umetnosti, ali još uvek nije dovoljno spremna da ih isprati do kraja. Nadam se da će se to u naradnih nekoliko godina promeniti.
Zašto si odabrala da nastaviš studije baš u Pragu?
Želela sam da nastavim studije negde u Evropi ali nisam bila sigurna gde. U Pragu sam imala prijatelje i to me je privuklo da krenem da istražujem studijske programe koji postoje tu. Odlučila sam da upišem master studije slikarstva na Akademiji Umetnosti, Dizajna i Arhitekture u Pragu jer mi se dopalo to što studije nisu vezane samo za studijske program koji sam odabrala već pružaju i mogućnost saradnje i sa drugim ateljeima (staklo, keramika, video, animacija, supermedija…), tako da postoji puno prostora za eksperiment, što je za mene kao mladog stvaraoca, od velikog značaja.
Kakva je situacija u Crnoj Gori kada su mladi umjetnici u pitanju?
Čini mi se da je u poslednje vreme sve bolja ali iz moje perspektive u velikoj meri uspavana. Malo je umetničkih projekata u kojim mladi stvaraoci mogu da se uključe, malo galerija, malo otvorenih konkursa pa je tako i motivacija generalno opala. Ali primećujem da se situacija polako menja. Ljudi su počeli da se angažuju. Mislim da je na mladima da se bore za to što je potrebno, da osmišljavaju, organizuju, traže pomoć… Suludo je očekivati da će se stvari same promeniti. Mogućnosti postoje, možda ne baš idealne, ali ljudi kojima je stalo do toga da izlažu mogu naći mogućnosti i u Crnoj Gori svakako.
Zašto biraš apstrakciju i estetizam prije forme i realizma?
Forma je svakako polazište. Ranije sam se više osvrtala na forme iz sveta realnog i predstavljala ih tako da budu prepoznatljive. Kasnije u stvaralačkom procesu to se negde izgubilo i okrenula sam se više ka apstraktnoj formi. Takođe, vremenom sam osetila potrebu da izostavim likovne elemente – oblik, teksturu i boju i da stvaram kompozicije samo tražeći estetiku u njihovim međusobnim odnosima.
Šta te inspiriše i kad nastaje taj momenat kad znaš da nešto moraš naslikat?
Često sanjarim i tada pronalazim najviše inspiracije. Nekada je i realnost sama po sebi toliko čarobna da me i ona inspiriše ali kada to nije slučaj prinuđena sam da inspiraciju pronađem u sebi.
Kako je došlo do ove saradnje i izložbe?
Slučajno sam lutajući internetom naišla na poziv za izlaganje i zainteresovala se, poslala mail i radove. Ubrzo sam primila pozitivan odgovor i dogovorili smo se oko organizacije. Sve u svemu, dosta jednostavno.
Gdje si izlagala u Crnoj Gori i kako je tvoja umjetnost primljena?
Izlagala sam u početku u okviru projekata koje je organizovao fakultet, u Nacionalnom Muzeju Crne Gore, Crnogorskoj galeriji umjetnosti, u Zetskom domu na Cetinju… Samostalno u prostorijama glavne filijale CKB banke u Podgorici i u Budvi na Trgu Palmi u sklopu Open Air Art Galerije koja je podržavala i promovisala mlade stvaraoce. Kada imam priliku da izlažem, ljudi obično pozitivno reaguju na ono što stvaram. Često im nije jasno ali im se dopada. Nekima samo nije jasno, a neki se razumeju i osete šta mi je bila tendencija.
Naziv izložbe je Glimps of Bliss. Koje je polazište?
Jako mi teško pada da dajem nazive svojim radovima pa tako i izložbama, zato što nemam definisano tematsko polazište u radu. Međutim, postoji to neko tanano osećanje koje me vodi dok stvaram a i inače. Ne skroz definisano osećanje, nešto između radosti, blaženstva i zadovoljstva, samo u tragovima. Odatle i naziv Glimps of Bliss.
Da li imaš uzore i ko su? Da li si inspirisana radom crnogorskih umjetnika?
Nisam sigurna za uzore, to se stalno menja. Od crnogorskih slikara najbliže mi je stvaralaštvo Branka Filipovića Fila. Na prvoj godini studija sam često odlazila u Muzej da posmatram njegove ogromne roze slike i pomišljala kako je neverovatno da je neko naslikao već ono što bih ja htela da naslikam. Mone i Matis su mi najdraža dva slikara.
