“Isusova molitva” Nikona Jerusalimca

Zbornik Šestodnev (slika), ima jednu neprocjenjivo značajniju redakcijsku intervenciju koju zapažamo od lista 248r gde slijedi slovo o Isusovoj molitvi gdje se Nikon poziva na oce i daje skraćenu varijantu ove molitve:
”Gospode Isuse Hriste Sine Božiji pomiluj me”,
I kaže da je takva za um zgodnija i ritmičnija.
No to nam otkriva i redaktorovu poimanje Isusove molitve koju je praktikovao kao učeni bogoslov i podvižnik isihastičke orijentacije.
Da je po razumjevanje jedne od najslojevitijih učenja pravoslavne mistike, kojima je i sam pripadao, Isusovu molitvu moguće skratit (da nema na kraju “mene grješnog”), jer je na neki način pleonazam, samom činjenicom da se traži milost od Gospoda našeg Isusa Hrista, a milost traže oni koji su svjesni učinjenog.
No, vjerujem da postoji još jedno razumijevanja redaktora, da onaj koji vapi prima, i zna da ga je On opravdao svojom žrtvom, pa se nazvasmo “pravednošću Božjom”, “carskim svještnstvom, izabranim rodom”.
Onaj koji žarku molitvu moli, može reći, “Još na usta nije izašla, a ti si me već uslišio Gospode.” Taj i takav moli i prima, kuca i otvara mu se, traži i nalazi.
Po onoj riječi “Što sam ja očistio, ti ne nazivaj poganim”, zato ovo skraćenje, jer sebe više ne naziva grjesnikom, već postoji dublje osvjedočenje i ozarenje, da je opravdan, da mu je oprošteno, ne po zaslugama i njegovim djelima “da se niko ne bi hvalio”, nego po neiskazivoj i nezasluženoj Božjoj milosti.
”Gospode Isuse Hriste Sine Božiji pomiluj me”
Zbornik Šestodnev Nikona Jerusalimca iz 14 vijeka, Manastir Sv.Nikole na Skadarskom jezeru, koji se danas nalazi u arhivi Manastira Savina u H.Novom 

Vladimir Lajović, arhijerej Eparhije Podgoričko dukljankse