Izabrana djela Branka Banjevića predstavljena u Nikšiću

Izabrana djela Branka Banjevića predstavljena u Nikšiću u organizaciji nikšićkog Ogranka Matice crnogorske i Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića

Bio je autor koji je plijenio gdje god se pojavi

Dvije knjige izabranih djela Branka Banjevića, „Glasovi“ i „Osvrti“, predstavljene su sinoć u Nikšiću, u organizaciji nikšićkog ogranka Matice crnogorske i Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića.

Knjiga je štampana prošle godine povodom godišnjice smrti istaknutog crnogorskog književnika kao partnerski projekat Matice crnogorske i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Izdanje je u ime domaćina predstavila profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću i predsjednica nikšićkog ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević, a o životu i djelu Branka Banjevića govorili su i urednik izdanja Marko Špadijer, književnik Dragan Radulović i književna kritičarka Dragana Erjavšek.

Nikčević je podsjetila na neke svevremenske stihove Branka Banjevića i izvukla najsvjetlije momente njegove biografije, ističući posebno njegovu sposobnost da pamti, po čemu je bio naročito poznat u studentskim danima.

Ono što je Banjevića preokupiralo kao pjesnika je Crna Gora, koju simbolički predstavlja kroz Tomaševu kulu. Ta kula je za njega mjesto slobode, slobodarstva, simboliše dom, trajanje i predstavlja ono što je Njegošu bio Lesendro, istakao je Špadijer. Dodao je i da je u moru autora koji su ostali u domenu amaterizma, Banjević u književnom svijetu bio pravi profesionalac.

– On je prvo ovladao književnim teorijama, znanjima, naučio stihove, završio književnost. Zbog te njegove erudicije bogate je i mogao da bude i urednik i antologičar i esejista i mogao je da bude kompletna ličnost – rekao je Špadijer. Dodao je i da je vladao i drugim oblastima, a posebno je istakao njegovu sposobnost da zapamti gomile stihova.

– Uplašio sam se kad je prije desetak godina imao jedan zdravstveni ispad da će zaboraviti sve što je naučio, međutim ništa od tog ogromnog arsenala njegovog znanja nije nestalo – rekao je Špadijer.

Pored stvaralačkog, imao je i bogat društveni život.

– Gdje god je krenuo, gdje god se našao, on je bio taj koji je plijenio, koji je mogao da govori na svaku temu, i to ne prazno, ne frazerski, nego je znalo da bude duboko smisleno to što kaže. Odlično je poznavao jezik – istakao je Špadijer.

Radulović je govorio o strukturi, jeziku i simbolima koji dominiraju poemom „Glasovi“, kao i o jeziku i stilu, stavljajući akcenat na, kako ih je nazvao, „dramske strategeme“. 

– Poema „Glasovi“ Branka Banjevića je djelo veoma bogato značenjima i pravo je čitalačko zadovoljstvo odgonetati njihove slojeve i međusobna preplitanja. Iskušava naše čitalačko iskustvo, ali i domete našega saznanja. Kao što poezija, ako je prava, uvijek i čini. Njegova poezija čovjeka oslobađa lažnog sjaja i banalnosti epohe, lišava ga privida i samoobmane, i nastoji ga ohrabriti da izdrži na mjestu najčistije strave i zvjezdanog obasjanja – a za Branka Banjevića to je mjesto gdje u jeziku, slobodi i moralu pjesnički stanuje čovjek – rekao je Radulović.

Banjevićev je jezik blizak svima nama, istakla je Erjavšek.

– Proizišao je iz sudara generacija koje su znale kako da razgovaraju jedne s drugima neopterećene navirućim tuđizmima, digitalizmima i svaštonizmima. Njegov je izraz od čovjeka iz naroda čovjeku iz naroda; uzvišen je pjesnik, o, da, ali Banjević sebe nije htio da izdiže iznad onoga o čemu pjeva – čitalac je jednako bitan jer bez njega poezija ostaje mrtvi skup slova na papiru, to je znao. Danas pjesnici pišu da saniraju sebe i da ostanu mistični u očima drugih, dok je Banjević sebe otkrivao da olakša drugima da se otvore prema svijetu i dao svoj skromni, ali u isto vrijeme i sjajem ovjenčan prilog kolektivnom ozdravljenju – rekla je Erjavšek. 

Promocija Banjevićevih izabranih djela u Nikšiću završena je projekcijom fotografija iz profesionalnog i privatnog života istaknutog crnogorskog književnika.