Izvještaj Mila Plamenca o situaciji u, od Srbije okupiranoj Crnoj Gori

PRVI PUT SE OBJAVLjUJE
Pripremio Novak Adžić:
IZVJESTAJ MILA PLAMENCA, NACELNIKA MINISTARSTVA PRAVDE, O SITUACIJI U, OD SRBIJE OKUPIRANOJ CRNOJ GORI


Predsjedniku Ministarskog Savjeta Nj. V. Kralja i
Gospodara Crne Gore
Gospodinu Jovanu S. Plamencu
Pariz

Na 17. o. m., od strane g. Brig. A. Raicevica, saopsten mi je zahtjev Krlj. Vlade, da joj uputim jedan opsti izvjestaj o stanju u Crnoj Gori, bez obzira na dosadanje izvjestaje. Tome pozivu rad sam se evo odmah odazvati, uz napomenu, da moj izvjestaj ipak ne moze pruziti potpunu sliku o stanju u nasoj zemlji, i ako ce se njime mozda u nekoliko dopuniti ono, sto je Krlj. Vladi vec poznato.
U nemogucnosti davanja jednog iscrpnog i potpuno pouzdanog izvjestaja, i pored najvecih mojih nastojanja da doznam stanje u cijeloj zemlji, molim G. Ministra Predsjednika, da izvoli vidjeti samo jednu logicnu posljedicu brutalnog Srbijanskog rezima, a ne nikako nemarljivosti ili neodvaznost moju i mojih prijatelja. Jer, da bi se moglo sigurno i potpuno doznati sto se radi u pojedinim krajevima Crne Gore, trebalo bi imati ili slobodno kretanje po zemlji, ili zakonom zagarantovanu tajnu pisama. U Crnoj Gori nema se danas, niti se je od dolaska Srbijanaca imalo, ni jedno ni drugo.
Austrijanci su, za vrijeme njihove okupacije Crne Gore, davali bar slobodu kretanja jednome licu po Oblasti, u kojoj je ta osoba stalno nastanjena. Srbijanci su nadmasili Austro-Madjare. Oni ne dozvoljavaju bez propusnice kretanje ni iz opstine u opstinu, a nekmoli iz Kapetanije u Kapetaniju i iz oblasti u oblast. Pisma su stalno cenzurisana. Ni jedan vidjeniji nas prijatelj ne moze dobiti propusnicu za odlazak iz jednog mjesta u drugo. S toga je bilo vrlo tesko, a skoro i nemoguce, dolaziti do brzih i tacnih informacija.
No, pokusacu da, prema licnim opazanjima i izvjestajima, koje sam dobijao, bar u nekoliko zadovoljim trazenju Krlj. Vlade. Radi sto vece potpunosti pocecu malo poizdalje.

I PODGORICKI SUZNJI

Usljed decembarske revolucije obrelo se u cuvenoj podgorickoj »Jusovaci« 153 zatvorenika, ciji spisak prilazem. Neki od njih, prije nego su smjesteni u Jusovacu, bili su zatvoreni u zgradi Monopola duvana. Postupanje sa njima u Monopolu bilo je dostojno srbijanskih vlastodrzaca. Bivsi ministri i drzavni dostojanstvenici morali su lezati na cimentu i kupati se, pri tome u mokraci, koja je obilno doticala u njihove sobe iz obliznjih nuznika. Cuvani su bili od narocito sortirane cete Lipovcana pod staresinstvom famoznog Janka Toskovica, pa je lako zamisliti kakav su jadan zivot morali tu provoditi. Prevodjenje u Jusovacu bilo je za njih uskrsnuce, pored svih neudobnosti, necistoca, i drugih oskudica, koje tu moraju trpjeti.
Hrana u zatvoru nije bila losa, moglo se prolaziti. Cuo sam da se je docnije i hrana, kao i sve drugo, mnogo izmijenilo na grdje – i to od pojave ekspedicije Krsta Popovica.
Za postelje svaki se zatvorenik mora sam brinuti; ako ne moze nabaviti spava na cimentu sto se je i meni za tri noci dogodilo.
Zatvorenici su, do moga oslobodjenja, posjecavani nekoliko puta od raznih osoba, koje su zeljele da vide njihovo stanje i cuju njihovo misljenje (franshet d Espereu; Americka misija; djeneral Taon; novinari strani u pratnji srbijanskih sekretara min. spoljnih poslova). Te posjete nijesu imale nikakvih povoljnih posljedica za zatvorenike, vec je redovno bivalo gore, valjda zbog slobodnih izjava, koje su zatvorenici davali u politickom pogledu. Zeljeti je da slicne posjete, bez ozbiljnih namjera, izostanu, jer ionako lice na posjecavanje menazerija.
Pored svih teskoca duz zatvorenika je bio odlican. Nijesu klonuli, ne popustaju. Ali neophodna je potreba da im se po svaku cijenu dostavi glas o restauraciji Crne Gore. Samo to da im je znati, oni bi s mnogo vise lakoca, upravo veselo i podnosili sve patnje zatvora.
Pri preslusanjima zatvorenika vrsi se ova anomalija: da se okrivljuju za djela iz clana 85, 87 i 92 Crnogorskog Krivicnog zakona. O ovoj anomaliji ne treba rijeci da trosim. Ali kako su u tome zakoniti, tako su i u svemu drugome. Navescu samo ovo: za sudjenja u prvom stepenu odredjen je podgoricki obl. sud, protivno zakonskim propisima o sudskoj nadleznosti, a sudiji su naknadno regrutovani, pa i od osoblja koje nikada nije bilo u sudu (Ljubo Krunic, isljedni sudija); mjesto da bude saslusan u roku os 24 sata, od kako je pritvoren, i uruci mu se rjesenje o pritvoru, ni jedan zatvorenik nije preslusan a da nije odlezao prije toga bar 2. mjeseca u pritvoru: potpisani je k. pr. bez preslusanja proveo u zatvoru 117 dana.
Ovako lisenje slobode zakon kvalifikuje kao zlocin, koji se kazni do 15 godina robije, i nikakva eventualna amnestija politickih krivaca ne moze ukinuti tu odgovornost ondasnjih upravljaca vecih i manjih, jer su gotovo svi upleteni u ovaj zlocin.
Od prvobitnog broja zatvorenika mnogi su oslobodjeni, ali danas je broj pitomaca Jusovace mnogo veci nego ranije. Zatvoreno je mnostvo novih osoba, zavod je prepun, pa su i bolijesti neizbjezne pored i onako jadnih prilika.
Postoji bojazan da bi zatvorenici mogli biti poubijani od strane srbijanskih organa, ako se evakuisanjem Crne Gore od srbijanskih vlasti – vojske ne bi vrsilo pod jakom saveznickom kontrolom.

II POSTUPANJE SRBIJANACA U CRNOJ GORI

1) Prisilno regrutovanje

Od prvoga dana svoje uprave Srbijanci vrse prisilno regrutovanje u Crnoj Gori. Razumio sam, da akti zvanicne prirode, kojima naredjuju regrutaciju glase »Ko hoce dobrovoljno«. Medjutim niko ne zna za tu »dobru volju«. Naprotiv, ko, kao obaveznik, hoce da izbjegne regrutovanju, biva gonjen kao divlja zvijer od strane zandarmerije i vlasti srbijanskih, koje ako ga uspiju uhvatiti, odmah strazari sprovode nadleznoj komandi. Dakle, stvarno se vrsi nasilje, a na pismeno se ostavlja sasvim drugo, radi obmane eventualne kontrole saveznicke.

2) Polaganje zakletve;

Da bi mogli pokazati sto veci broj svojih privrzenika, Srbijanci su uveli obavezno polaganje zakletve Kralju Petru. Tesko ga tome, ko se ne zakune! Njemu ce se imovina opljackati, kuca spaliti, porodica obescastiti, a on ubiti! Eto to su srestva, kojima Srbijnaci izmudjavaju polaganje zakletve Nj. V. Srbijanskom! Da bude komedija sto potpunija, na zakletvu su prinudjivane i zene i djevojke politickih protivnika. Srbijancima trebaju potpisi, da pokazu kako je dio naroda uz njih, stoga i rade sve ove gluposti.

3) Crna Gora Srbijanski Okrug

Prva uvreda, koju su Srbijanci bacili u lice Crnogorcima, u teznji da se izgubi i ime crnogorsko, bilo je davanje naziva zetske divizijske oblasti za teritoriju Crne Gore, kao vojne jedinice. Trebalo je izbrisati i samu uspomenu na slavnu vojnicku proslost Crne Gore, prekinuti sve veze sa tradicijama, svesti Crnu Goru na ulogu opste Srbijanske provincije, uzutpatora izjednaciti sa najsilnijim Nemanjicem, – stoga je i dat gornji naziv, jer u administrativnom pogledu Crna Gora stvarno danas i nije drugo do Srbijanski Okrug.
Druga uvreda nanesena je u Baru od strane potpukovnika Svetislava Nikolica, kada je, u govoru nad vojnikom poginulim u borbi protivu cetnickog odjeljenja Sava Raspopovica, rekao, da je on sa svojim bataleonom oslobodio Crnu Goru. Ova izjava izazvala je najvece negodovanje bas medju Srbijanskim prsipetljama i placenicima, koji pocinju uvidjati, cemu se sve imaju od Srbije nadati.
Da Srbijanci smatraju Crnu Goru kao svoj okrug dovoljno ce pokazati cinjenica da se nove taksene marke i srbijanska carinska tarifa uvode samo za Srbiju i Crnu Goru, a da i ne spominjem silnu razliku u administrativnom pogledu Crne Gore i ostalih podjarmljenih krajeva Jugoslavije, jer dok oni imaju svoje vlade, svoje parlamente, Crna Gora je usrecena sa emisarom srbijanskim Ivom Pavicevicem.
Narod sve ovo osjeca, sve mu je ovo objasnjeno. No, gola ruka mrtvoj druga!

4) Srbijanska Zvjerstva

Po pojavi ekspedicije Krsta Popovica nastupila su u zemlji ubistva politickih protivnika, pljacke jako umnozene, paljevine kuca, silovanja, a sve to pod oruzanom zastitom srbijanskih vlasti.
Dokle dopire njihovo zvjerstvo navescu samo dvoje:
Kad je u Boljevicima u 9. sati nocu zapaljena kuca g. Ministra Predsjednika u njoj je spavala u to doba njegova snaha sa svoje dvoje djece. Trezveniji nalikuce jedva su uspjeli nagovoriti podgovorenu rulju, da se zena i djeca probude i spasu. Dok su oni pirovali od pljacke po kucama rodjaka g. Ministra Predsjednika i dok je gorela kuca ovoga, sa avlije Kom. Ica Plamenca, potpuno iznemoglog i oslabljenog, cini se semluk iz mitraljeza i pusaka pod Komandom srbijanskih oficira (Draskovica i Dj. Ostojica), koji su tu sa vojskom narocito ovog junackog djela!
Mare, kcer Per Scepe Marucica, udata u Zoganje (Ulcinj) bila je uzastopce silovana od 16. ljudi srbijanskih placenika! Za kim je udata, nijesam mogao saznati.
Slicnih slucajeva bilo je i biva po cijeloj zemlji. Stotinama kuca Crnogorskih patriota spaljeno je Hiljadama ognjista unisteno je usljed silovanja. A sve se to vrsilo i vrsi ne samo uz znanje i odobrenje, vec i uz odlucnu pomoc srbijanskih vlasti.

III Politicki polozaj u zemlji

Mislim da necu pogrijesiti, ako utvrdim, da u Crnoj Gori imam na nasoj strani apsolutnu vecinu naroda. A zasto pak nasi protivnici mogu jos uspijevati, dovoljno ce biti objasnjeno, ako se uzme u obzir znacaj organizacije, koja postoji u potpunosti na strani protivnickoj.
Da je narod u vecini uz nas, ali da je neorganizovan i nenaoruzan i zbog toga nemocan, pokazace u nekoliko i ovo. – Kad sam se 18. maja povratio u Bar iz Jusovace, priredili su mi, inace mirni Barani, takav docek, i ako je moj povratak, bio nenadan, da je pobila prava Crnogorska patriotska manifestacija, izvrsene pred ocima i uz prkos Srbijanskih vlasti.
Za vrijeme moga bavljena u Baru od 18. maja pa do 22. jula, imao sam prilike govoriti sa mnogim vidjenijim nasim ljudima iz Crmnice i Primorske nahije. Bio sam stekao uvjerenje da u Crmnici imamo apsolutnu i jaku vecinu, zasto sam u mnogome imao zahvaliti radu moje brace Ljuba i Krsta za vrijeme njihovog tromjesecnog boravljenja u sumi. Krajina i Sestani bili su nesumljivo nasi, a tako i cijelo primorje bez neznatnog izuzetka.
Pa ipak kada se je pojavila ekspedicija Krsta Popovica u Crmnici se nije nasao onaj odziv, koji se je mogao ocekivati! Zasto? U krtako da recem. Ekspedicija je bila zasnovana na potpuno pogresnim informacijama. Ljudi, koji su imali narod uza sebe, nijesu bili o njoj obavijesteni, za nase pristalice nije bilo ranije ni tada nista privremeno. Narod se nasao pred dilemom: ili goloruk i neorganizovan ici u sigurnu smrt, bez ikakvih izgleda i uspjeha, ili dati volju za nevolju, spasti sebe i svoje i poci, i ako tuzna srca, protivu svojih prijatelja i jednomisljenika. Zar je cudo, ako se izabralo ovo drugo, kad je posle svega zla prijeslo u najmanju ruku 1000 bajoneta srbijanskih, konstruisani u Crmnicko Primorsku oblast, sa topovima i mitraljezima.
Za ekspediciju Krsta Popovica saznao sam 23. jula t.g. kada sam stigao na Medovo. Prateci njen rad stekao sam, po svim izvjestajima uvjerenje, da je nanijela dosta stete nasim pristalicama, pa i samoj nasoj stvari u narodu. No, ako se je htjelo jos jednom pred svijetom pokazati, da u Crnoj Gori nema reda i mira, onda se u tom uspjelo.
Da se osvete za »drskost« Crnogorskih patriota Srbijanci su preko svojih placenika popalili stotinama njihovih kuca, a porodice izbacili na ulicu, ne dozvolivsi im da ista iz kuce iznesu. Zatvori su prepuni nasih ljudi. Npr. na Cetinju je zatvoreno preko 200. osoba, a u Crmnici, na basti oko 250. Ovako je i po ostalim krajevima.
Pa ipak sve te mjere ne mogu ugusiti teznju za slobodom. U Katunskoj nahiji stalno se vode borbe. Svi oficiri iz Katunske nahije, posli sa K. Popovicem, zivi su i bore se. Oko Niksica su bile ponovo borbe. Kom. Pero Vukovic dopro je u Rovca, jer se u Piperima nije mogao odrzati; tamo je obrazovao Komitsku cetu; iz Medove mu je upuceno po njegovim izaslanicima 20 000 kruna. Racvani su svi za Crnu Goru, ali pokrenuti ih da ostave svoje kuce nemoguce je, sto ne bi vidjeli ozbiljnost akcije. Racvani su odrekli poslusnim Srbijancima, nece da znadu za njihove vlasti, pa su odbili da stupaju u pregovore sa njima. Glavari Rovacki nose Crnogorske grbove. Svuda se ore usklici, »zivio Kralj Nikola!«.
Duh u Rovcima podigao i odrzao ga Kap. Ivan Bulatovic, prijeti opasnost da istoga Srbijanci pomocu novca ubiju. – O svemu ovome izvijestili su me izaslanici Kom. Vukovica. Pavic Nikezic, iz Kuca, i Radovan Tapuskovic, iz Rovaca. jos su mi rekli, da je i Donja Moraca na nasoj strani, a da Radomir Vesovic, preko svojih ljudi, vrsi zivu agitaciju medju Vasojevicima u nasu korist, te da u tome i uspijeva. Za Vesovica dobio sam i docnije slicnih izvjestaja a 8. o. m. dostavio mi je Kom. Marko Vucerakovic, da je u Kastratima cuo, da se je Vesovic odmetnuo u sumu. Ove vijesti o Vesovicu primao sam s rezervom, i ako ih, s obzirom na temperamenat i karakter Vesovicev, osobito poslije njegovog pensionisanja, nijesam smatrao nevjerovatnijema.
Na 30. VIII t.g. dosao je prvi put u Medovu, sa svojim drugom Savom Mickovicem, Savo Raspopovic. On mi je dao apsolutno uvjerenje, da se stvari i odnosi u Primorskoj nahiji nijesu izmijenili, vec da je cio narod toga kraja, bez vrlo neznatnog izuzetka, potpuno i sada na nasoj strani. Sjutri dan otpratio sam Raspopovica do Pulaja. S njime je posao Kap. Milo Lekovic, vrlo voljan i cestit oficir, pun osjecaja casti, koji se nije ni momenta ustezao da se stavi pod komandom Raspopovicevom, samo da koristi opstoj stvari. Sa njime su posli jos dva vojnika: Petar Pekic i Dusan Vojvodic. Vjerujem da ce akcija komitska u onome cijelom kraju od sada biti mnogo odlucnija poslije razgovora, koji sam sa Raspopovicem imao. Uvjeren sam da ce se djejstvo osjetiti jako u Crmnici, koju, u koliko je nama protivna, predvode uglavnom Kap. Miko Plamenac, Dr Blazo Lekic i pop Joko Gojnic. Cijeneci cast i patriotski rad Raspopovicev i njegova drustva, a uzev u obzir da je do sada zivio ostavljen sam sebi, i da pri tome nije pljackao te nam stvarao protivnika, dato mu je radi isplate duga u Skadru, davanja pomoci istaknutijim nasim privrzenicima, i za odrzavanje cete, koja sada stalno broji 30 ljudi, kruna 50.000 – Kap. Milu Lekovicu dato je 15.000 kruna na slucaj potrebe da organizuje zasebnu cetu.
Od povratka iz Medove Raspopovic je imao vec nekoliko uspjesnih sukoba, a na 9. o.m. zarobio je u borbi u Mikulicima 42. vojnika Srbijanska, medju njima 5 ranjenih. Vojnike je razoruzao i pustio.
I inace se je stanje u Primorsko-Crmnickoj oblasti znatno izmijenilo od kada su Italijani, izazvani napujdanim placenicima, poceli da energicnije postupaju. Internirali su na Medovi 7 Limjana, medju njima »cuvenog« Mirka Klisica. Na Viru su smjestili cio 2. batoleon 68. puka, a i inace jaku posadu u Baru pojacali su sa jednim batoleonom Alpinaca. Danasnja Italijanska Kom. u Baru potpukovnik D-Amore vrlo je energican.
U Kuce je siljan narociti izaslanik, potporucnik Jevto Nikic, koji je sinoc ovdje stigao. Prema njegovom izvjestaju, a i prema drugim izvjestajima, u G. Kucima imamo jaku vecinu dok smo u D. Kucima u ogromnoj manjini. Gornji Bratonozici su takodje nasi.
1 – IX t. v. isao sam u Busate i Barbolusu, gdje se nalaze ulogoreni bjegunci iz Plava i Gusinja. Izbjeglica ssto tu, a tu ih najvise, sto u Dracu i drugim Krajevima, ima oko 2000 vojnika. Mnogi su preveli i porodice. Izbjegli su od zuluma Srbijanskog vec podavno. U Busatima sam se castio sa predstavnicima iz oba logora: Smail Ef. Nikocevicem, biv. predsjednikom opst. Gusinjske, i porucnikom (necitko-prim. Red) iz Martinica. Sav taj elemenat nas je i vazda gotov. Dato im je toga dana za Bairjam od strane Kralja Gospodara po 5000 kruna. Dati ce im se i naknadno. Od ostalih vidjenijih tu se nalaze: Aco Farovic, s bracom. Jusuf Ef. Aramkatic od Hota, kom. Seco Muslijin Radoicic, Adem Imeragic, iz Gusinja: Selko Kuritic iz Plava; kao i svi glavari iz Martinica i Vuksane.
Toplo su molili za djejstvovanje kako bi iz Basute i Barbaluse bili premjesteni na drugu stranu Skadra.
Uspostavljene su veze sa Trabailom, Arcom, Hotima, Grudima, Kastratima i Skreljom. Glavari, preko kojih se to rada ovi su: Kom. Djon Pircili iz Trabaila (vrlo siguran); Prel Kjera, iz Trabaila (od jakog uticaja): Ali Zoku, iz Gruda; Maras Dasi, iz Grude; Lulas Zek Ploni, iz Arce; Djeruki Djoni, iz Rapse; (za ova dva nije se jos na cisto, da li su bas sigurni). Svi su oni polozili nama zakletvu. Dato im je za prvi put po malo novca za putni trosak zbog dolaska u Kastrate svakome po 1000 – kruna), preporucio sam, da se ponovo sakupe i jos im se dade prema drzanju. U Skreljima imamo kao prijatelja Fat Marasa i Uca Turkova (ovaj siguran). U Kastratima bili su nasi, a utvrdice se da li su i sada: Djelnil Saban i Djelos Djoka.
Na 8. IX t.g. u vece stigao je u Medovu Kom. Marko Vucerakovic, preko Kastrata. Dosao je jako oslabio od napada, koje je podnio. Za 19 dana samo je 2 puta hljeba jeo, inace se hranio grozdjem i smokvama. On se je do 10. VIII bavio na Skadarskom jezeru u Kastratima, poslije sloma u Sutormanu. On mi je urucio jedan izvjestaj, da se njime koristim, pa iz istog navodim:
»Ja sam sa ove pet ljudi 11. pr. m. iskrcao na obalu, pocera koja je bila za nama bjese se razisla, a protiv nas obrazovane su Komitske cete, jedna na jezero, a druga na suho, kojima je bio cilj da uniste nas i nase pristalice, s toga su i produzili pljacku i neopisano tirjanstvo nad nasim pristalicama.
Ja nijesam i dalje mogao gledati, niti sam imao strpljenja, sto ova pljackaska odjeljenja – uniformisana sa Turskim crvenim fesovima – rade t.j. unistavaju i obezcascavaju nase pristalice, jer ni Austrijanci, ni Turci u svoje vrijeme, svojoj raji nijesu takva gadna i necovjecanska djela cinili, vec sam sa pomenutim drustvom 15. proslog mjeseca u 10 sati prije podne nasao njihovo pljackasko odjeljenje od 17. ljudi na jezero izmedju Luke Krnjicke I Radusa i potpuno ga unistio, tako da je samo jedan ranjeni – koji je docnije umaro – ostao da im prica kako je bilo. Ja sam odatlen morao odstupiti za Golik, sto nijesam uspio, jer mi je njihovo drugo pljackasko odjeljenje, kao i vojska koja im je sa Vira stigla u pomoc presjekla put pod Golikom i opkolila nas, borba je trajala do u vecer. Od mog drustva poginuo je Blazo Vucerakovic, moj brat, i ranjen-zarobljen Mico Nikovic, sa njine strane poginule su ovdje jos dva.
Protiv nas je podignuta vojska, kao ono ranije o cemu ste bili izvijesteni, te su pljackali i unistili ono sto im je ranije zaostalo. Strijeljani su cetiri nevina Krinicanina, a ostale koje nijesu bili ranije internirali, zatvorili su – govori se da ce ih sve strijeljati -, Krnjice su potpuno unistene, a unisten je i cio ovaj kraj t.j. G. Seoca do Granice.
Ja sam poslije 22 dana bavljenja u sumi uspio doci ovdje, dosta zdravlja.
Dakle kao sto vidite, nase su pristalice dozivjele najvece zlo koje se da zamisliti, premda ih imamo zaludo dosta, ali su unisteni, iskrcavanjem i putovanjem doslih Crnogoraca iz Italije preko ove oblasti otkrivena je nasa stvar prije nego smo bili gotovi za veci pokret.
Crmnicko Primorska oblast uznemirena je do najveceg stepena, od mog dolaska nasi su protivnici stalno pod barjakom, neredi su redovni, protiv Italijana veliko je ogorcenje, misle da se nalazim kod njih, Sutorman ili Vir, kao da me pomazu, mislio sam da ce se do sad sukobiti, jer sam na to i radio.
Iz ostalih krajeva Crne Gore, nemam vi sad nikakvih vaznih novosti javiti, jer sam bas jucer od jednog mog prijatelja iz Zete izvijesten, okolina Niksica jako je bila uznemirena, bilo je svega, ali vam ne mogu usljed netacnog obavjestenja – nesto dalje reci. Kuce Vucinica na Vranicke Njive, a sigurno ste ranije culi, sve su izgorene. Koti i okolina ovih dana su se pobunili i izjavili su Srbijanskim vlastima da napuste njihovo zemljiste, u koliko ce se to dalje razviti ne znam, jer je protiv toga Alos Loje turcin iz Skadra, koji panonske nase protivnike, a isti se nalazi u Podgorici odakle salje novac i municiju za unutrasnjost Albanije i u Malesiju.
Danas sam cuo od Arbanasa, ali ne vjerujem, da je Radomir Vesovic ustao protiv Srbijanskih vlasti i da se nametnuo, ali ovu vijest nemojte uzeti za sigurnu.
U garnizonima u Crnoj Gori, bolijesti su i bune, umiru i bjeze gomilama, vlasti se sluze sa vojskom iz mase, kojoj osim 10 dinara dnevno pojednom, daju i neogranicenu vlast te jedu i piju, i pored toga pljackaju i doma nose.
Malesija i okolina Skadra sva je za nasu stvar, ali su mnogi nasi prijatelji postradali, jer su u Skadru gonjeni od Francuza, a u Crnoj Gori od Srbijanaca, izmedju ostalih imenovacu Vi samo Alus Cabu turcina sa Zoganja, kod koga je g. Ministar Predsjednik pri ustanku bio 4. dana sa 50 ljudi, istome je g. Ministar dao cedulju na izvjesnu sumu, dobro bi bilo, ako se u mogucnosti ispuniti obecanje g. Ministra, vjerujem da je g. Ministar zaboravio, i ako su to sitne stvari od velike su vaznosti za ovamo.
Sto se tice mene, ja sam sve moje i mojih, kao i svakog mog, za domovinu izgubio, ostao je samo moj zivot koga ni najmanje nijesam zalio, a necu ni ubuduce dok budem mogao, premda sam dobro oslabio, sa drustvom sa dosta u oskudnom stanju kako u novcu tako i u odijelu, nista na nas nema.
G. Kom. Krsto Popovic preko mene je uputio za Sava Raspopovica 20000 Austr. kruna kome sam ih odmah dao, ali sam u istog Sava pozajmio 10000 kruna, stoga sto nam Krsto Popovic nije bio izdao nista, jer se nadao, da ce odmah dobiti novac, cim bude dobio vezu.
Moja familija kao i ostale dr. unistene, na tudjim su vratima bez icega, trazio sam vam ranije pomoc, kako za familije tako i za dalji rad, nijesam dobio ni odgovora.
Napominjem vi da u Albaniji 1000 austr. Kruna kostaju samo 200 Italijanskih lira, franaka ili srebrnih kruna«.
Vucerakovic je ostao na Medovu i ostace tu, po mome savjetu, nekoliko dana dok se oporavi, a onda ce opet natrag.
Mogla bi se, uglavnom, utvrditi ova slika nasih i protivnickih snaga u Crnoj Gori:
Potpuno ili u vecini narod imamo uza sebe u: Primorskoj, Crmnickoj, Katunskoj, Rijeckoj i Niksickoj nahiji, Rovcima, Zeti i Zatrijepci, kao i cio muhamedanski elemenat. Protivnici su jaci u: Kucima, Piperima, Bjelopavlicima i Vasojevicima. U ostalim krajevima snage su gotovo pojednake.
U opste, vecina je, po osjecajima, sigurno nasa. Ali za pokretanje te mase treba ozbiljnost akcije, imponirane brojne snage i mogucnost potpunog naoruzanja nasih pristalica – ako bi bilo potrebno ulaziti oruzanom silom, a sigurnu bazu vazda mozemo stvoriti u Primorskoj nahiji.
Zeljeti je, ipak, intervenciju saveznika i odlazak Srbijanaca, koji bi sam po sebi znacio poraz protivnika.
Po misljenju naseg prijatelja iz Medove (A.M.) potrebno je: poslati u Crnu Goru autoritativnog oficira radi rukovodjenja poslovima, vec dobro upucenijema, na Medovu poslati lice koje ce poznavati ljude u Crnoj Gori. Misli da bi to lice trebalo biti nepoznati Medovljanima.
Slobodan sam, na zavrsetku, umoliti Gospodina Ministra Predsjednika za sto hitniju pomoc familijama postradalih nasih ljudi, – a pri davanju pomoci da se treba rukovoditi ovim: niko pa ne kupovati, a prijatelje obilno potpomagati i nagradjivati.

S odlicnim postovanjem
Milo Plamenac
Gaeta, 20. IX 1919. Nacelnik Ministarstva Pravde

(Spisi Jovana S. Plamenca, Biblioteka Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici, fascikla 80-81)