KIŠA
I opet kiša,
I opet sve iznova,
Opet stara sjećanja i rane,
duša mi se stegla, a vazduha nema.
Kako preživjeti sve opet?
I opet sve boli,
i opet žal za svim,
za svim što je moglo biti,
a nikada desilo se nije.
Zašto sve opet,
Gledam, ali ništa ne vidim,
samo mrak je tu, samo mrak i bol.
Molim te kišo,
ne dolazi više,
ne dolazi da budiš uspomene bolne,
uspomene teške.
Uspomene na nešto što je moglo biti,
a nikada se desilo nije.
I opet će kiša…
GLAS
Ruke te moje zovu
u uzburkanoj vodi buktinjskog zivota
kao ono podne….
da te pratim…
gledam…
kao talas mira.
Ne boj se…
to je samo ljubav
na vrata ti dosla…
pokucala…
sjela…
da te uzme k sebi
i pazljivo cuva….
od okrutnog svijeta
i ponocnih tama.
Pokloni ti njeznost
i nebeski spokoj…
zuborno srce da daruje tebi
tuznjikavi svijet pretvori u pjesmu…
I oprosti….
Opet cu pisati o tebi
MJESTO ZA TEBE
U trenu kad polako klonem
idem tamo gdje te cuvam tajno
u srcu gdje ti mjesto cuvam
bajkovito, sigurno i trajno.
Kada dođes ti sve nevolje prodju
dodirom me jednim ohrabris…i vise
cesto me u snu neka ruka takne,
a jutrima to je sve tise i tise.
Svaku svoju misao ja poklanjam tebi
i sve svoje snove darujem ti redom,
znas ih i ti…dao si mi svoje
i sve nase zelje zivjece vjecno.
Pamtim sve, sto bilo je nase
u ocima tvojim lezale su tajne
osjecam iz njih kako bol se dize
i od toga trena zelim te sve blize.
Zvao si me sebi, nijesam se pomakla
od dodira nasih svjetovi se tope
melodija radja zvjezdana i nova
U trenu kad polako klonem
bices sa mnom na to mjesto tajno.
TEBI
Tebi
koji mi u snove dolazis
a ne znam ni ko si
tebi
koji si mi zivot uljepsao
koji razumijes
sve muke
strahove
nadanja i zelje
ti
koji umijes da slusas i cutis
mozda sam te ja niodcega
stvorila
Eh noci
crne noci
Nista me nece
izlijeciti osim mog voljenog
Pojavila se iskra srece
ali kad se ugasila
noc je postala jos tamnija
Eh sreco
ne znam kako da sakrijem tugu
koja mi jede dusu
u toj vatri cu
cijela izgoreti
Tisino moja
idi do njega
i reci mu
Samo zbog tebe
veceras cu sklopiti oci.
TU SAM
Tu sam…
u uglu mraka.
Krajem duse mislim da si ti….
ali ne….
to je samo varka….
jos pusta slutnja u meni vri.
Cekam te….
kao vjecnost tihu….
da dodjes niotkuda….
pojavis se,
stvoris….
i budemo mi…
pokriveni ljubavlju i srecom…
kao u davnom….
i dalekom snu…
sto jos u meni zivi.
POGLED
Pa tako, usred proljeca,
i mirisnih jutara blagih
u ocima jednim nestasnim
svoj lik spazih…
I stade svijet…i smrt i vrijeme
sve mi tad pod noge pade
Ja vidim, zbilja, mjesto mi je tu
i ostadoh da zivim
u tom barsunastom pogledu
Svako jutro…vece
u tisini i kriku
prostranstvima toplim plovim
i u tom njeznom sklonistu…
tek sad postojim.
JEDNO SJEĆANJE
Ne sjecam te se vise…
niceg se ne sjecam…
otjerala sam tvoj glas,
i tvoju sjenku…
da idu sto prije…
da se izgube sto dalje,
Ne sjecam te se vise…
ni dana….ni trena…
niti vjecnosti nase…
srusilo se sve…
u hiljade…
crnih komadica…
Ne sjecam te se vise…
Znaj !…
opet cu plesati na kisi,
Sama….
i sanjati snove…
MOJA SJENKA
Najsrecnija,
samo sjenka tamna,
samo kap u moru gresnika,
ali nada ne umire,
smijem se pod maskom svoje tame,
i vjerujem, bolesno vjerujem,
i znam,
da ljubav pokrece svjetove,
ruši prepreke,
strahove,
nesigurnosti,
i znam,
danas sam najsrecnija,
ja,
sjenka.
TRAČAK NADE
Rodjeni……i veceras kao i bezbroj puta do sad,
ususkacu vas u topli zagrljaj i ljubiti vas…..
I ne, neka vas to ne zbuni
Jer…u noci uvjek ima straha…..
a ja ga zelim otjerati
osloboditi vas istog….
svojim osmjehom….
zagrljajem….
dodirom….
Jer toplina covjeka sve pokrece….
ubija nevolje…..
i stvara srecne svjetove…..
I kad sam ranjena od nekog zla…..
nacrtam osmjeh……
zbog vas….
Vi ste moje svijetlo koje obasjava cijelu planetu….
zbog vas sam postala hrabra…..
jaka….
pregazila bol i nemir
da bih vas spasila…
vas rodjeni….
jedini…..
Sve ono sto nije receno, ostane u covjeku zauvjek…..
stoji kao kamen…..
paralise srce….i oko njega stvori oklop…
Ali, ne….oklope ne zelim….
zato cu vam reci da ste sav moj svijet,
moj tracak nade….
Ja sam luk….a vi?….
vi ste strijele, tanke, njezne, nejake…..
strijele koje ce same izabrati svoj put….
put srece
i neka to bude put kome ce vas srce voditi…..
jer samo to je jedini pravi put….
Volim te moj svijete….
PITANJE
Zasto si otisao i ostavio me samu…?
Ostavio….kad je bilo najljepse…
Ne znajuci koliko ce me to unistiti….
Ali…znala sam da ces otici…
prije ili kasnije…
Sve sto sam od zivota htjela,
nasla sam u tebi…
i bilo mi je dovoljno…
Niko ne zna da mi odgovori…
gdje bih te mogla naci…
Zasto te nema…?
Zasto te toliko dugo cekam…?
Zasto se ne javis…ili ne svratis…?
Zasto sve tako mora biti…?
Zasto…? Zasto…?
Zasto te ovako volim…?
Pitam se zasto…, a tebe i dalje nema..
.Ne cujes moj glas…ili ne zelis da ga cujes…
Pitam se zasto…a ne znam ni da li postojis…
Mozda sam te ja u svojoj masti stvorila…?
Kako god bilo…ponekad samo svrati…
samo ponekad…
I spasi me od ove boli…
Spasi me…ti…koji ne postojis…
NJEŽNOST
I njezno srce otkri tajnu ljubavnih zelja
zedna sam tvog mirisa
i tvog osmjeha…
vidim ti lice….
O…kakvi dani
Cuvam ih od strahova…od svijeta
cuvam tvoje sapate
i toplinu tvog daha
Svaku misao i rijeci nove
u njeznost pretocim
neka plove…neka samo plove
tu u srcu mome…
nigdje dalje…
neka tako kruze…zive
Ja cu ih slusati….
tajanstveno cuvati
Za tebe mili…
Za nas…
ČUJEŠ LI
Čujes li me?
Nigdje ja ne idem…
Čujes li?
A ti…
Gdje god da si…
dodji mi…
dodji….
dodji na vrijeme…
Ma ne plasim se ja visine…
ni mraka se ne plasim….
plasim se cekanja…
plasim se da neces doci…
na vrijeme….
U koracima tvojim…
cujem silnu ljubav
moje duse jedino blago….
lijepo kao dan…
Dok dolazis….
snovi se smijese…
a srce od vatre izgara…
Čujes li me?
Ja ostajem!
VODI ME
Ti poznajes trnovite i zgusnute pute…
putanje kojima su rijetki hodali…
raskrsca na kojima su hrabri stajali…
ti znas sve mape svijeta…
i skrivene i sudbonosne…
tebi je svijet smijesan…
otjerao si ga iz svog dvorista…
jer ti zivis u zvjezdanom beskraju…
gdje je zivot…
topao….leprsav…
neznan svijet nudis…
rijeci kojima uzimas…
snagom mora…
oci ciji sjaj oblake sklanja…
a prsti…bajke ozive…
Zato….
Uzmi me za ruku…
Vodi me…
