Jubilej Baletske škole “Princeza Ksenija”

U subotu, sa početkom u 19 sati, na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, Gala koncertom „Nessun dorma – 25 godina igre“  obilježiće se i proslaviti značajan jubilej – četvrt vijeka godina postojanja i rada Baletske škole „Princeza Ksenija“.

Osnovana 2000. godine najprije kao Studio za lijepe umjetnosti „Zvončić“, koji će par godina kasnije prerasti u Školu za osnovno baletsko obrazovanje „Princeza Ksenija“, kroz brojne generacije učenika ali i velika imena baletske igre i pedagogije, ova škola će ostaviti svoj trag i pečat u brojnim koreografijama i predstavama i tokom dvadesetpet godina svoga postojanja razvijaće kulturu igre i ljepotu klasičnog baleta.

 Uz velika odricanja ali kroz ambiciju da se od samog početka razvoju baletske pedagogije u ovoj školi pristupi profesionalno, mlade su balerine, najprije u barskom a potom i u podgoričkom prostoru baletu podučavala najznačajnija imena ove specifične umjetnosti, kao što su, iz regiona Ivanka Lukateli, Lidija Pilipenko, Duška Dragićević, Sonja Lapatanov, Ašhen Ataljanc, Konstantin Kostjukov, ali i pedagozi sa poznatih baletskih adresa Rusije,  Bugarske, Kine, SAD-a, Ukrajine, Izraela i Velike Britanije.

 Konstantin Kostjukov, dugogodišnji solista i direktor baletskog ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu sjeća se da je bio na gala koncertu otvaranja prije dvije i po decenije i da je kasnije sam dolazio i kao gost i kao profesor. „Dvadeset pet godina postojanja baletske škole uopšte nije malo, a meni je, u vezi sa počecima drago da škola Princeza Ksenija nije počela paušalno, kao zabava za djecu, da im bude kao hobi, nego je odmah počela ozbiljno da se bavi baletskom umjetnošću, i to se vidjelo jako brzo. Kada sam poslije pola godine ili godinu došao opet kao pedagog, a često sam dolazio, vidio sam kako se radi, ali ne samo to, nego i koji profesori ovdje dolaze i rade, a radilo se o umjetnicima sa velikim iskustvom. Škola je počela sa balerinom Sonjom Divac koja je cijelu karijeru provela u našem Narodnom pozorištu, bila je i solistkinja, a školovala se kod čuvene Nine Kersanove. I Sonja i Boban  Nedić su već bili profesionalni igrači, igrači koji su prošli cijelu karijeru i oni su počeli da postavljaju djecu kako treba, da postavljaju temelje za budućnost. Vjerovatno ni u samoj školi nisu u početku znali što će da izvoditi na kraju, koje su predstave i koje će biti ambicije, ali bila je ideja da se djeca postavljaju po ruskoj metodici, zato su dolazili pedagozi iz klase Nine Kersanove, ruske balerine još iz vremena čuvenog koreografa Djagiljeva“.

Škola je tokom svog trajanja obrazovala značajan broj balerina, neke od njih su članice profesionalnih ansambala ili se bave pedagogijom, a njihovo je kasnije obrazovanje van Crne Gore škola „Princeza Ksenija“ i finansijski podržavala tokom školovanja u Sofiji, Plovdivu, Beogradu. Istovremeno sa pedagoškim, u ovoj baletskoj školi njegovao se i scenski segment i repertoar, o čemu svjedoče cjelovečernje baletske predstave u Crnogorskom narodnom pozorištu: Čipolino (2012), Krcko Oraščić (2013), Pakita (2015), Pepeljuga (2017), La fille mal gardee (2018), Korsar (2024). Nisu izostala ni brojna gostovanja na renomiranim međunarodnim festivalima igre, a najveće priznanje školi i potvrda njenog rada stiglo je sa Internacionalnog samita u Kini 2024. kada je  uvrštena u Svjetski obrazovni plesni savez (World Dance Education Alliance).

Ana Pavlović, primabalerina i umjetička direktorica baleta Narodnog pozorišta u Beogradu ističe kako nije lako postavljati temelje, a bez dobrih temelja se ne može pričati u profesionalnom angažmanu i institucionalizaciji. „Pozvana sam od strane direktork i osnivača baletske škole Crne Gore, ¨Princeza Ksenija¨, da posetim školu i nekoliko dana radim sa njenim učenicama koja ide u susret svom jubileju. 25 godina postojanja, što je četvrt veka, a to znači da je mnogo generacija izašlo iz ovog sistema obrazovanja. Utisak koji sam stekla o školi i radu je veoma pozitivan. Učenice su vrlo talentovane, vredne i spremne da uče, da napreduju, lepo vaspitane i dobro vođene od strane menadžmenta škole.“

Jubilej škole „Princeza Ksenija“ svoju centralnu proslavu i gala koncert održaće na Velikoj sceni CNP-a, a repriza će se održati u nedjelju 23. marta u 14 sati. Koreografi Konstantin Kostjukov i Risima Risinkin izvanrednim će baletskim reminiscencijama, odabranim numerama iz čuvenih baletskih koreografija povezati brojne segmente i programe „Princeze Ksenije“, uz veterane i prijatelje škole, a mnogobrojni crnogorski ljubitelji baleta imaće priliku da u njemu istinski uživaju.

Konstantin Kostjukov, koreograf, pedagog i dugogodišnji prvak baletskog ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu:

Samim tim što je prošlo dvadesetpet godina i što toliko djece postoji u ovoj školi i u dva grada, a počelo je samo u jednom, govori da su i publika i roditelji toliko željeli, toliko imali tu potrebu. Da ne govorim o djeci, čija je prva potreba da pjevaju i igraju to je jasno, s tim što se u ovom slučaju moraju odlučiti za ozbiljno igranje, gdje treba da se malo potrudiš i oznojiš.

Sve to je planskim razvojem u školi „Princeza Ksenija“ namijenjeno djeci, djeca su od početka imala i časove muzičkog vaspitanja, morali su znati šta je muzika, što su akcenti, što je dramaturgija muzike, i dan danas postoji pedagog koji njima to objašnjava. Postoje časovi bontona, a toga nema ni u državnim baletskim školama čak ni u Rusiji, a to govori samo o tome koliko se razmišlja o djeci, o vaspitanju, o razvoju mladih generacija, a da ne govorim da su vrhunac i kruna svega toga predstave koje su napravljene, puno predstava i puno ozbiljnih naslova. I Pepeljugu i Krcka i Pahita, i Korsara smo radili, što samo upućuje na veliki repertoar, a to apsolutno govori da je plan bio napravljen kao da je ovo nacionalna kuća, nacionalna baletska škola koju teži da bude kao nacionalni balet jer taj repertoar i ti naslovi se izvode u ozbiljnim nacionalnim kućama. Naslovi kao što je Korsar, kao što je Pepeljuga, a to je jako ozbiljna muzika, djeca slušaju Prokovjeva, to je drugačije vaspitanje, to je pravo umjetničko vaspitanje za ovu generaciju, oni se od malena druže sa pravim vrijednostima, što u muzičkom, što u baletskom svijetu, i uče pravila.

Rezultat svega toga, i još vrijednije, je da su djeca koja su ovdje odrasla sada sposobna da budu pedagozi, oni završavaju akademije i postaju predavači, što je potpuno ispravan razvoj, kao da ste u jednoj najozbiljnijoj naconalnoj baletskoj školi.

Apsoutno mislim da razvoj i te kako postoji i da može tako da ide dalje, a sad je i lakše da ide dalje, zato što već postoji neki kontinuitet, već postoji neki program,  oni su već poletjeli, ima već na čemu, prva četiri koraka su najteža, a za dvadeset pet godina se postavilo već toliko predstava da možeš da biraš i da se bolje prilagođavaš programima. Imate veću mogućnost izbora i barataš a kad si profesionalac, kad već imaš zanat u rukama onda se lakše prilagođavaš bilo kojoj situaciji.

Ja dolazim u „Princezu Kseniju“ovdje kod djece,  hoću da im dam ono znanje koje ja posjedujem i koje su meni prenijeli moji profesori. Ja nisam u svojoj školi u Kijevu razmišljao da li  je kijevska škola baleta bolja ili gora od Boljšog teatra ili pariske škole, mi smo bili djeca koja samo žele da igraju. Ja ovdje dolazim da učim djecu i da im otkrivam tajne igre, jedno od njih će možda jednog dana samo da spakuje kofer i da ode u London da postane zvijezda i primabalerina a ja sam joj pomogao u prvim koracima. Pozvali su me, ja sam došao i djeci otkrivam sve tajne, objašnjavam metodiku, gdje i kako i koje mišiće treba da prorade, ako treba i na koji način da čuju muziku, da izađu na scenu i predstave se, kako treba da rade ruke, noge, glava, samo im prenosim svoje znanje.

Uvijek rado radim sa djecom i nije mi ovo prvi put. Pored svog velikog iskustva u pozorištu, imam puno učenika, i jedini cilj koji treba da ima pedagog je da njegovo dijete ima kraći put do uspjeha nego on sam. Sa tom idejom treba da živi, onda će i sama umjetnost da ide naprijed.

Ana Pavlović, primabalerina i umjetnička direktorica baletskog ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu:

U današnjem vremenu, punom brzog životnog ritma, ekspanzije društvenih mreža i ponude raznih primamljivih sadržaja novim naraštajima, potpuno mi je fascinantno koliko mladih ljudi se opredjeljuje za profesionalni pristup baletskoj profesiji. Baletska profesija je prelijepa, vanvremenska ali izuzetno teška i iziskuje veliku posvećenost i angažovanje i svakako nije hobi. U tom smislu biti pionir u izgradnji ove, da tako kažem, platforme, za profesionalno angažovanje u Crnoj Gori, iziskuje takođe veliku posvećenost, odgovorno vođenje, znanje i umijeće i na kraju veliku ljubv i viziju. Čestitam gđi Vanji Pantović na tome, na borbi da baletska profesija u CG nikne i procvjeta. Ono što je takođe izuzetno važno za profesiju je da se pažljivo osmisli njihov nastavak profesionalnog angažovanja kao logičan slijed obrazovanja. Kao umjetnički direktor baleta Narodnog pozorišta u Beogradu na čijem sam čelu već 3 godine, veoma se zalažem da baletske škole i pozorište imaju što bolju saradnju koja se stalno unaprjeđuje. Smatram da je ta saradnja neophodna i važna karika u našem lancu. Kvalitet je uvek imperativ. Njega je teško postići, ali jedino tako možemo trajati i istrajati.

Mnogobrojni kvalitetni, poznati baletski igrači, pedagozi, koreografi dolazili su da rade sa decom iz škole Princeza Ksenija i to je dalo vidne rezultatate. Balet se kao umetnost razvija i ekspandira velikom brzinom i nužno je slediti taj prosperitet. To je jedno konstantno trčanje i sprinta i maratona, pogotovo u vremenu svetske krize i recesije u kojem živimo. Umetnost će uvek biti nasušna potreba ljudi, a kultura i obrazovanje osnovni postulati jakog i naprednog društva. U to ime, želim da čestitam 25g postojanja crnogorske baletske škole Princeza Ksenija, i da poželim još puno jubileja, da traju i istraju, jer za ovih 25 godina su zasigurno obezbijedili sredinu koja voli, podržava i razumije baletsku umetnost.