Kratak pregled jedne svijesti – Dušan Đurović

 Kafa je užasna. Djeca idu u školu bez znanja svojih roditelja.
  
   Kafa je užasna. Žamor glasova lijepi se za mozak. Pretvara se u razarajuću buku.
  
   Kafa je užasna. Slavina je odvrnuta ali je slab pritisak. Pločice u kupatilu prekrivene su malim izlomljenim dlakama.

   Kafa je užasna. Žena u njujorškoj bolnici se poradja. Sa zida se slivaju krv i kriške prosutog mozga jedanaestogodišnjeg dječaka.

   Kafa je užasna. U zoološkom vrtu u Sindeju pronašli su mrtvo tijelo žirafe. Samo nekoliko metara od prizora smrti živahna foka izvodi vratolomije i guta
posoljenu ribu. Radnici sklanjaju tjelesinu stvarajući utisak da je tu nije ni bilo. Niko ne primjećuje obješenu dvanaestogodišnju djevojčicu u susjednom kavezu.

   Kafa je užasna.  U Japanu sa višespratnice čovjek pada u samoubistvo. Sa sobom u smrt nosi svoju akt-tašnu.

   Kafa je užasna.  Kola hitne pomoći  prevoze prostitutku. Bolničari pokušavaju da ožive njen organizam natopljen heroinom.

   Kafa je užasna. Čuveni kafe iz filma Čudesna sudbina Amelije Pulen se zatvara. Gazdarica više nije mogla da trpi razdragane turiste. Napušta grad čvrsto vjerujući u otrovnu iluziju da će time napustiti i predjašnji život.

   Kafa je užasna. Najveća bolnica za mentalna oboljenja u Pragu se zatvara. Grupa pacijenata tumara ulicama i dalje ližući zidove sopstvene stvarnosti.

   Kafa je užasna. Kiša je stala. Sunce se naglo probija u trpezariju i zasljepljuje oči. Majka krpom usmrćuje muvu. Otresa je sa krpe kao mrvice od hleba i muva počinje da leti. Majka nosi srebrnkasti poslužavnik sav iskrzan od noktiju.

   Kafa je užasna. Otvorena knjiga. Strana 119. Podvučena rečenica: jalova dalekovidost pobedila je zanos,-a iz zanosa su nastali svetovi...

   Kafa je užasna. Talog ogorčenosti toči sa podpazdušnih dlaka u vidu znoja. Na košulji se stvaraju krugovi. Fizički dokazi duševne izmrcvarenosti.

   Kafa je užasna. Bog i Djavo obaraju ruke ispod mosta. Žvalava masa navija za pobjednika.

   Kafa je užasna. Cio naš život je niz anonimnih krikova u pustinji indiferentnih zvijezda. Jedan…dva…tri…četiri…pet. Neurotičar trese jorgan sa balkona. Ali se ipak kao zadnji bijednici hvatamo za patetičnu slamku, šaljući u smrznutu tamu svemira unezvijereni i uzaludni vrisak.

   Kafa je užasna. Isus silazi na zemlju po drugi put. Prestravljen prizorima koje vidi, riga sluzave komadine duše. U svijetu u kojem ni djavo nema više što da traži, stavlja pištolj u usta i prosipa sebi mozak. Jedan…dva…tri…četiri…pet. Klati se tijelo djevojčice.

Autor je završio studije novinarstva, ljubitelj je poezije i frontmen grupe „Rif 10“.