Montenegrina sa zadovoljstvom nastavlja sa prezentovanjem mladih stvaralaca. Ovaj put to je Kristina Bjelić. Prvi put objavljujemo njene pjesme iz prve knjige poezije pod nazivom “Prsti”. Knjigu je izdalo Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika – Nekazano. Labud N. Lončara je urednik i recezent. Tehnički urednici su Danijel Lerine, Stevan Stijović i Slavko Spajić. Štampa “Grafokarton” – Prijepolje. Tiraž: 300.
Kristina Bjelić rođena je u Mojkovcu 27.4.2000. god gđe je i pohađala školu. Interesovanje za umjetnost počinje od njenih mladih dana, kada i nastaju njene prve pjesme. U sklopu kulturnih manifestacija Centra za kulturu “Nenad Rakočević” čitala je svoju poeziju. Učestvovala na humanitarnim umjetničkim večerima. A pored njene glavne vodilje poezije, oprobala se i u performansu.
O sebi i svom stvaralaštvu Kristina kaže: “Moja muza je ono što sanjam, ono što je neizgovoreno. Ako se pitate o muškom rodu u mojim pjesmama, to nije zato jer je poeziji sve dozvoljeno. Sve su to neizgovorene riječi nekog muškarca, kad-tad žene. Zabranjene ljubavi su uvijek najveće i to me pokreće da još više pišem i da me još više brane bogovi ljubavi. Osim toga metafora u mojim redovima služi da pokaže da nije svaka ljubav čovjek-žena.
Mnoge se stvari ludo vole. Ja sam voljela i voljeću, poeziju ludo sve ostalo mehanički. Jedan čitav život je moja inspiracija.
TAMA
Ne brini,
biće još mrakova,
tame ispod stepenica.
Ti samo ne budi kukavica,
od mene veća za dvije glave.
Zamisli tamu.
Zamisli da kukavica nisi.
Zamisli
da mi makneš ruku sa ramena,
poljubiš me
i kažeš zbogom,
ostani zauvijek.
ZA NJU
Ja samo sam htio da ti kažem da mogu
da pređem
Preko svojih principa.
I kažem u svojim ranama.
Da želim tvoju so.
I nije mi bitno to što od mene si gordija.
Ja samo sam želio zagrljaj tvoj.
O, Bože, djevojčice moja!
Ja želim maline tvoje, koje jedeš.
Na koje mirišeš.
Uživaš da od mene praviš neke stare stvari.
Ja te moja gorda djevojčice volim,
Baš zato što si gorda.
Be the first to comment