Lena Ruth Stefanović – Kako je Mediteran odabrao Kastela


Poštovani pośetioci, prenosimo esej “Kako je Mediteran odabrao Kastela”, autorke dr Lene Ruth Stefanović. Esej je objavljen na zagrebačkom portalu “Radio Gornji grad” (radiogornjigrad.blog)


Boris Jovanović Kastel, Pokloniću ti Ružu vjetrova,
Shura Publikacije, Opatija, 2023.


O poetici Borisa Kastela pisao je svako ko je neko u regionu, među ostalima, Nedžad Ibrahimović, Vanja Kovačević, Šura Dumanić, Miraš Martinović i mnogi, mnogi drugi. Njegov opus postavljen je u isti red sa djelom Konstantina Kavafija (Jasna Šamić, 2017), pjesnik sam nazvan je stvaraocem jedinstvenog mediteranskog senzibiliteta, dok je njegova poezija istaknuta,kao svjetionik na hridini…u haosu vrijednosti (Ivan Dobnik, 2012).

Ta mediteranska dimenzija koju pjesništvo Kastela ovaploćuje postala je neophodni eliksir za ovo drugo, dualno, balkanizovano lice stvarnosti u kojoj živimo. Čitajući njegovu najnoviju zbirku, Pokloniću ti ružu vjetrova, došla sam na ideju da pjesme koje je čine analiziram sa tačke gledišta jungianske analize, odnosno ahetipa. Frojd, koji je u početku bio Jungov mentor, a kasnije mu postao rival, smatrao je nesvjesno jednom vrstom skladišta za neostvarene (seksualne) želje. Takve potisnute želje su mogle biti klasifikovane, kodifikovane i… liječene. Za razliku od njega, Jung je vremenom sve više u psihi video duhovnost, jedan okean u kojem se moglo upecati i prosvjetljenje i iscjeljenje (Sara Corbett). Srž Jungijanske analize je bilježenje snova i njihovo tumačenje sa analitičarem – nekim ko je dobar u razumijevanju i ljudi i simbola. Na taj način se dopire do ličnih i arhetipskih značenja. Bazirajući se na Jungovim ličnim iskustvima, analitičari često ohrabruju klijente da eksperimentišu sa sopstvenom imaginacijom, da ulove trag sna i stupe u interakciju sa bilo kim ili bilo čim ko se tu javi. Analiza se smatra oblikom psihoterapije i zato mnogi analitičari – psihijatri, Jungijanci kliničkom liječenju preferiraju kontekst rada na sebi, odnosno individualizacije, kako je Jung nazivao proces sazrijevanja. Naravno, nije prošlo mnogo prije nego što je ova teorija primijenjena na oblast književne kritike. U svom radu Odnos Analitičke psihologije i poezije, Jung analizira principe psihologije kao nauke i njen odnos ka procesu stvaranja. Jung vjeruje da je iluzija da stvaralac kontroliše djelo, naprotiv, smatra da djelo kontroliše stvaraoca. Drugim riječima, nije Boris Kastel odabrao Mediteran, već je Mediteran odabrao Borisa Kastela. Ja nijesam školovani psihoanalitičar, no to mi ne smeta da u moru odmah prepoznam Animu, čovječicu, ženski princip. Djelatni muški princip, jang, Animus, umoran od brdskog nam patrijarhata, ovdje se napija ljepotom i smislom i na taj način se ucjeljuje. Ucjeljujući se, biće se individualizuje, izdvaja svoju svijest iz kolektivnog nesvjesnog i tako postaje pojedinac, psihološka cjelina koja je prepoznala svoju jedinstvenost. U pjesmama Borisa Kastela iz knjige Pokloniću ti Ružu vjetrova, tog pojedinca prate brodovi sa dva jedra i kamile sa dvije grbe što me podsjetilo na jedno staro tumačenje biblijske legende o tri kralja. Prema hrišćanskom predanju, magi su došli sa Istoka prateći zvijezdu repaticu da se poklone Isusu. Tradicija kaže da su se zvali Baltazar, Melhior i Kaspar. Na dar novorođenčetu donijeli su: tamjan, zlato i plemenitu mast, smirnu. I cijela priča je istočnjačka i čarobna i niko u njoj ne spominje kamile … Dvogrbe kamile bez kojih magi ne bi ni mogli krenuti na put… Kamila aristokratkinja je peta pjesma u u ovoj zbirci, i, meni lično, jedna od najmilijih. Tu su i vragovi koje pjesnik noću sluša, i sveti Marko evanđelist koga najavljuju bubnjari od Aleksandrije do Venecije, barke iz Provanse sa dva jarbola, amfore osvetnice i mnogi drugi arhetipi koji heroju/heroini služe poput putokaza… Baš kao što lučkom veteranu (pjesma Vosak i smrt’) služe mladeži turskih kupačica.

S druge strane, Ruža vjetrova, polarni dijagram koji pokazuje (najčešće) šesnaest pravaca iz kojih vjetar duva, neraskidivo je povezan s pjesništvom još od Homera, jednog od najcjenjenijih i najuticajnijih pjesnika svih vremena. Upravo je on bio kum vjetrovima. Prvi je dao imena osnovnim četirima: Sjever, Jug, Istog , Zapad i obilježio njima mitologiju. U Odiseji i Ilijadi Homer ih naziva Boreas, Eurus, Notos i Zephyrus.

Stoik Posidonije s Rodosa primjećuje da je Homer ponekad koristio epitete kvalitativnih atributa da bi dodao redne smjernice kardinalnim vjetrovima, npr. kako zapadni vjetrovi donose kišu, onda kada Homer kaže olujni Boreja misli na drugačiji vjetar od glasnog Boreja (vlažni sjever vs glasan sjever).
Pitam vas, sasvim retorički, da li je dijagram mediteranskih vjetrova, kojim su se još od antike bavili filozofi i pjesnici, mogao promaći pažnji Borisa Jovanovića Kastela? Naravno da ne, jer zvanje najznačajnijeg post-jugoslovenskog pjesnika mediteranske orijentacije on nosi zasluženo.
Nomen est omen, tako Kastel dolazi od latinskog castellum, zamak i tvrđava.
Boris Kastel svojim bogatim opusom koji broji trideset međunarodno nagrađivanih zbirki poezije gradi svojevrsno mediteransko utvrđenje sazidano od amfora, školjki i ostataka jedrenjaka iz kojih niču masline koje umjesto ulja daju krv. Mažući se tom krvlju od maslina možete ostati čovjek – čovječica, čak i kada smo zbunjeni i kada nam ni Ruže vjetrova ne mogu ukazati odakle dolazi nevrijeme.

Uživajte u čitanju.

1 Comment

  1. Bravo Lena, sjajan esej! Na pravu adresu, dakako! Crna Gora je ponosna na pjesnika koji je, kako velis, odabran od Mediterana-pupka svijeta! Nije mala stvar, naprotiv…

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


3 × four =