Liberto Bob SLOVINIĆ: Apendiks eseju – Likovna umjetnost –

Portal za kulturu, umjetnost i nasljeđe Crne Gore – Montenegrina – objavio je prije nekoliko dana moj esej – LIKOVNA UMJETNOST – (Duhovni univerzum). Nije se tinta još bila ni osušila, stiglo je reagovanje prijatelja, crnogorskog skulptora Zlatka Glamočaka iz Pariza na moj tekst o umjetnosti. Bio sam zatečen sadržinom eksplicitne poruke. Podržavajući iznesene premise u eseju, Glamočak mi je poslao ilustraciju sa izvodima tekstova iz pariskog Le Monda.

Na fotografiji je bila prikazana banana, zalijepljena trakom na zid galerije. Rad je autorsko djelo italijanskog konceptualnog umjetnika Maurizija Cattelana. Na aukciji u Njujorku – autorsko ostvarenje – banana, prodato je kinesko-američkom preduzetniku. Cijena je rasla, sa početnih 800.000 dolara, na 5,2 u konačnom iznosu od 6,2 miliona dolara.

Nešto ranije (2019) na jednom salonu u Majamiju, Maurizio Cattelana je izložio svoje umjetničko ostvarenje – bananu, cijena je iznosila 120.000 dolara. Jedan drugi umjetnik, gruzijskog porijekla David Datuna je uzeo i uz slast, pojeo eksponat – bananu, kako bi degradirao basnoslovnu cijenu rada. Taj svoj performans Datuna je nazvao – Gladan umjetnik.

Italijanski provokativni umjetnik Maurizio Cattelana je i autor funkcionalne – toaletne školjke – izrađene od 18 – karatnog zlata, nazvane Amerika. Ta značajna umjetnina je nedavno ukradena sa jednog umjetničkog salona u Engleskoj.

Predlažem da uočite paralelu, konstatujete povezanost, ili davno već viđeno (deja vu), pomeđu anticipiranog – umjetničkog ostvarenja – Banana – Maurizija Cattelana i francuskog dadaiste Marsela Dišana, koji je na salonu davne (1917) godine, izložio – pisoar – pod nazivom Fontana.

A odmah potom da promislite i o italijanskom konceptualnom umjetniku Pjeru Pinonceliju, koji je mnogo kasnije, u jednom Muzeju čekićem razlupao Dišanov pisoar, kako bi performansom ostvario senzaciju i ušao na velika vrata u svijet poznatih.

Karakter i značenje iznesenih i sličnih djela i postupaka, nedvosmisleno potvrđuje stav francuskog postmodernističkog filozofa Žana Bodrijara, iznesen u saopštenju iz (1995) godine, u kome tvrdi da je savremena, odnosno moderna umjetnost Mediokritetska reciklaža Dadaizma.

Kao autor eseja o Likovnoj umjetnosti, a osobito nakon ovog činjeničnog apendiksa – dodatka, mogu konstatovati da se uz veći broj naših umjetnika, i ja sasvim slažem sa stavovima francuskog filozofa Bodrijara.

Upravo sam dovršavao ovaj tekst, kada mi je iz Pariza pristigao novi prilog mog dragog prijatelja – crnogorskog skulptora Zlatka Glamočaka. Pojavila se na ekranu sasvim nova fotografija, koja prikazuje jedna toaletna vrata (sa oznakom za invalide), na kojima je trakom zalijepljena – usahla hendikepirana banana. U nazivu ostvarenja je pisalo – ART HANDICAPE.

Odmah sam od Zlatka tražio i objašnjenje. Nešto kasnije, stigla mi je i potvrda njegovog aktuelnog angažmana. Napisao je uz više oznaka smijeha: Pa zašto da ne, ako je banana hendikepirana i želi da ide u toalet za invalide, mogu je i ja proglasiti – invalidnom! Slatko me je obuzeo smijeh.

Moram priznati da sam i ovog puta bio ipak nekako zatečen. Međutim, ubrzo mi je postao jasan Glamočakov gorki podsmijeh i sarkazam. Često smo u razgovorima tet a tet razgovarali i raspravljali o brojnim konceptualistima i performanserima, koji trivijalne artefakte proglašavaju umjetnički ostvarenjima.

Na mnogim salonima, najčešće u bogatim i razvijenim sredinama, bivaju proglašavani laureatima, a njihove kvazi radove, umišljeni i novokomponovani bogatuni otkupljuju na aukcijama za enormne iznose.

Ovaj argumentovani prilog eseju o likovnoj umjetnosti, nedvosmisleno je i slikovito pokazao da će se ekstremne pritoke –  rukavci ubrzo izgubiti u sporom ali sigurnom rječnom toku – SAVREMENE LIKOVNE UMJETNOSTI. Koja milenijumima sigurno počiva i baštini se na brojnim prerogativima likovnih elemenata.

Liberto Bob SLOVINIĆ, slikar i publicista

Budva, 22, novembar, 2024.