Liberto Bob SLOVINIĆ – Susret sa novim radovima slikara SAVA PAVLOVIĆA

Galerija *Velimir Leković* – Bar
Subota, 12, juni, 2026.

U toplo junsko veče, u društvu svojih najbližih, susreo sam se u Galeriji Velimir Leković u Baru sa najnovijim likovnim ostvarenjima, uvaženog crnogorskog slikara Sava Pavlovića iz Petrovca. Pavlović je rođen u Baru (1947). Završio je Srednju školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu. Pohađao je VPŠ – likovno vaspitanje u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu za likovni odgoj i umjetnost na Rijeci. Do sada je priredio preko trideset samostalnih, a učestvovao je na više od stotinu grupnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Pavlović se publici u Baru, predstavio sa četrdesetak – likovnih sinestezija. Izložbu prati opsežan kolorni katalog sa uvodnim tekstovima, istoričarke umjetnosti Anje Marković i rukovodioca galerije. Aktuelnu eksplikaciju su nadahnuto otvorili –– Dr Milun Lutovac i Dr Velibor Zolak. Mnogobrojne prisutne ljubitelje umjetnosti, pozdravio je i raspoloženi autor.

Odavno sam pratio i pisao o likovnom stvaralaštvu, mojeg dragog prijatelja – Sava Pavlovića. Vremešnoga barbe, ribara i vještoga – Koga iz čuvenih Reževića. O analizama njegovih milozvučnih djela, ostavio sam više tragove u štampi i svojoj obimnoj knjizi likovnih kritika – Ars Libris. Umjetnik Savo Pavlović se od likovnih početaka, strastveno vezao za – maritivnu sadržajnost. Veliki zaljubljenik je – morskih dubina, brojnih ribljih vrsta, snažnih valova i jakih – kurenata.

Kada je otpočeo da likovno artikuliše svoje čarobne vizije, opredijelio se za neprevaziđenu, staru artističku tehniku – Akvarel. Sama sintagma upućuje da se radi o – Vodi i kolornom pigmentu. Tehnika akvarela – zahtijeva kvalitetnu, rustikalnu papirnu podlogu, težine do 500 mg. Istovremeno traži kvalitetne bojene supstrate, te vrhunske četke izrađene od mekanih i tankih dlaka iz zečijeg, ili uha kune. Pavlović je u radu koristio sve naznačene atribute, pretežno je stvarao u ljetnjem periodu, na otvorenom prostoru uz more.

U hladovini stoljetnih maslina, na ravnom kamenom stolu, pod njegovom maestralnom rukom, nastajalo je na stotine prozračnih i čistih – Lege artis – Akvarela. Njegova generalna tematska potka su – more, dubine, podvodni svijet. Vremenom se kretao od realnog i asocijativnog do simboličkog i apstraktnog. Zavisno od unutrašnjeg inspirativnog nagona, smjenjivale su se scene kao na filmskoj traci. Preovladavao je plavi i tirkizni tonalitet. Ali je Pavlović znalački kontrirao toplim, oranžem, okerom i rumenom žutom. Završnom – cinober i violetnom akcentažom, definisao je svoje likovne cjeline.

Stvarajući kontinuirano decenijama, lagano je mijenjao, svoj likovno – egzekutivni vokabular. U svoja ostvarenja, unosio je određene tehničke novine – pranjem, razlivanjem i curenjem. Takve novine su doprinosile krajnjim ishodištima. Asocijativne cjeline, inklinirale su ka apstraktnim sustavima. Uvođenjem – akrilnih bojenih supstanci u eksplikate, akvarelne magline su lagano prelazile u – gvašne – kombinacije. Peglajući i dekujući pozadinske isječke na svojim ostvarenjima, Pavlović je znalački učvršćivao, razigrano – akvarelno jezgro – svojih rasplinutih eksplikata. Slike su dobijale na gustoći i snazi. Definitivno je ušao u stvaranje slika – kombinovanom likovnom tehnikom.

Svakako, Pavlović je mijenjao svoj likovni vokabular, ali je ostao dosljedan tematskoj potki. I dalje su tu – more, dubine, ribe, korali, alge, muravina. Suština priče ostaje stabilna i ne mijenja se – ni za jotu. Takav stav, potvrđuje suštinu postojanja jednog umjetnika. Nije moguće odvojiti umjetnika, njegov život rast i ambijent, od njegovog umjetničkog stvaralaštva. Čvrsto jezgro je jedinstveni amalgam, sastavljen od – genetskog koda, ambijenta življenja i likovnog izraza. Ne postoji način da se razdvoje bilo koji istinski umjetnik i njegovo djelo. Uvijek to postaje nemoguća misija, lišena svake logičnosti.

Liberto Bob SLOVINIĆ
BAR,
Juni
2026.