Ljiljana Bulajić: Naša dijaspora u usponu – Slučaj ’Ballerup’

Prilika je ovo važna,
prvi put nam Ljilja piše,
nadamo se ubuduće
tekstova će biti više.

Svi putevi vode u Ballerup!

Tako je bar izgledalo iz perspektive svih onih koji su na Facebooke-poziv popularnog Dansko – eksjugoslovenskog udruženja došli u Ballerup na trg ispred lokalne danske crkve u Ballerupu (Ballerup Kirke). I crkva i trg su te sunčane subote 9. juna djelovali kao idealna  kulisa ovog našeg vašera, čiji organizatori nastoje da ovu manifestaciju pretvore u tradiciju. Izgledalo je kao da se sve što govori naš jezik slilo na trg i okolne kafee po glavnoj ulici ovog gradića, koji je jedan od satelita glavnog grada Danske. Bilo je svega: i fino napisanih pozdravnih govora, hladnog Nikšićkog i Jelen piva, ćevapčića, pečene prasetine i jagnjetine, u ovakvim prilikama i nezaobilazne domaće muzike visokih frekvencija, narodnog kola i svega ostalog što naš narod voli u ovakvim prilikama.  Oko 500 Eksjugoslovena, mahom Crnogoraca i Srba, te onih koji su u ratnom vihoru došli iz BiH, a danas žive u Ballerup Kommuni, te nešto Makedonaca i nešto ostalih, kako bi se to našim, politički korektnim žargonom reklo, stajalo je disciplinovano u dugim redovima da na jarkom ljetnjem suncu kupe porciju ćevapčića po cijeni od 60 danskih kruna, ili s ražnja tek skinute pečene svinjetine koja se nudila za 80 danskih kruna po porciji…Falila je samo Jasna Gajević, sjajna crnogorska putospisateljica, da opiše detalje s ove koloritne manifestacije.

S više mjesta su se na trgu vijorile zastave država stvorenih nakon raspada Jugoslavije, uz obaveznu dansku zastavu – zastavu zemlje domaćina. Kako je autorica teksta čula iz izvora bliskih pomenutom Udruženju Eksjugoslovena, bilo je i onih koji su mislili da tu vještačku dekoraciju i fingiranu ravnopravnost treba ukinuti, obzirom na činjenicu da je manifestacija ipak rezultat napora uglavnom onih koji žive u ovoj Kommuni, a to su došljaci iz Crne Gore i ratne izbjeglice iz BiH. Na sreću, rasprave ovog tipa nisu prevladale i kolosalna energija koja je evidentno prisutna u svemu i koja govori o nekoj vrsti pokreta koji je ovo udruženje pokrenulo među našim svijetom nije otišla predaleko, kako nas obavještava jedan član istog udruženja. Isti izvor navodi i da je prevladalo mišljenje da treba biti razuman, i pogotovo politički oportun, tim prije što danske vlasti ne tolerišu izlaske iz okvira opisa i baze na osnovu koje je udruženje registrovano. A ono je registrovano upravo kao dansko-eksjugoslovensko.

Šteta bi stvarno bila velika kada bi sve završilo u već poznatom natezanju konopca ko je od naših naroda najveći i najpametniji, pogotovo sada kada su na scenu stupili mladi ljudi, školovani ovdje u Danskoj, ovi što ne govore tzv. izbušeni, ili gebroken dansk. Pogotovo što su ti isti mladi ljudi na putu da postanu prvi naši političari koji imaju istinske šanse da se nađu u demokratski biranim predstavničkim institucijama ove zemlje, komunalnim skupštinama i danskom parlamentu (Folketingu). Sandra Marsenić, mlada političarka koja ispred Socijaldemokrata koji su trenutno na vlasti u Danskoj, sjedi u komunalnoj skupštini, velikim dijelom zahvaljujući glasovima našijenaca naseljenih upravo u Ballerup kommuni, centralna je figura svega što se dešavalo oko ove i sličnih manifestacija u posljednje vrijeme. Samo za ovu manifestaciju, oko Udruženja i nje same, okupilo se 60 dobrovoljaca, stopostotno angažovanih i ponosnih na svoju ulugu u svemu. Tu se na pr. našla i Jovana P, po struci marina-biolog, koja je, već skoro ugašeni folklorni ansambl Opanak digla iz pepela, upravo na fonu ovog pokreta Eksjugoslovena, tako da ih danas ima oko 70 i pripadaju svim generacijama. Aktivni su i igraju svugdje gdje nas treba predstaviti u ovoj zemlji.

Oni koji se sjećaju Ballerupa u ne tako davnoj prošlosti, sjetiće se da su na pitomim poljima u neposrednoj okolini gradske zone pasle ovce, da se na glavnoj ulici nije dešavalo bogzna šta, kao i toga da je naša omladina iz te Kommune bila u samom vrhu po nekim neželjenim djelatnostima i da su naši sveštenici imali dosta posla posjećujući ih po raznim zatvorima. Sada, kada se ipak nešto mijenja, treba pametno odigrati svoje karte, kaže nam jedna aktivistkinja. Ne treba da se zalijetati kao ranije i sve pokvariti zbog neke naše sile, završava ista aktivistkinja. Ima i onih koji žele da odaju priznanje ženama. One su svojim učešćem svemu dale novu, bolju dimenziju. Mi smo ti ga sve uprskali, sve čeg smo se dohvatili, kaže rezignirano jedan od muških pripadnika srednje generacije Eksjugoslovena, nimalo nezadovoljan promjenama koje su na djelu, a u kojima žene imaju zapaženu ulogu.

Treba dodati da ovakvi dani i ovakve manifestacije gdje se okuplja priličan broj naših ljudi imaju i druge mogućnosti, osim da se ljudi zabave i sretnu. Intelektualnu dimenziju treba još doraditi, uprkos onima koji su sumnjičavi da se naše navike i mentalitet mogu tako lako promijeniti. U budućnosti je moguće dodavati kakvo čitanje poezije, manje predavanje i sl. Naravno, o svemu će odlučivati profiliranje naše dijaspore kao evropskih građana, tačnije, pripadnika građanske klase koja je u stanju da jasnije nego do sada profilira svoje zahtjeve i nametne svoj istančani ukus prosječnosti i utabanim stazama.

Nema šta, moćno je djelovao skup u Ballerupu te subote. Nadati je se da će Udruženje Eksjugoslovena, kako ga kolokvijalno ovdje u Kopenhagenu zovu, kao i brojni volonteri koji djeluju u njegovom okružju, znati upraviti probuđenu energiju u onom pravcu koji znači nadgradnju i razvoj. Bilo bi poželjno da sve ovo što se događa u našoj dijaspori u mikrokosmosu jedne danske i kopenhaške komune bude registrovano i od strane sociologa, istoričara i antropologa, sve s ciljem da takva artikulacija pomogne profiliranju i kvalitetu ove zajednice. U nekom širem kontekstu da tako oplemenjena dijaspora bude i dio demokratskih promjena u samoj Crnoj Gori, pa i i šire, čitavog zapadnog Balkana.

LjILJANA BULAJIĆ diplomirala je 1978. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (Odsjek za opštu i nacionalnu istoriju).

U periodu od 1979. do 1993. radila je kao srednjoškolski profesor u više srednjih škola. Izbijanje posljednjeg rata na našim prostorima imalo je za posljedicu promjenu boravišta, najprije je boravila u Novom Sadu, a potom se s porodicom preselila u Kopenhagen. U novoj sredini završava još jedan fakultet, ovaj puta dobivši zvanje pedagoga(2012.).

 Romanom „Kopenhaške vještice“ predstavila se po prvi puta našoj literarnoj javnosti. Roman je  izašao iz štampe 2006. godine, a već naredne, 2007. izašao je njen drugi roman pod nazivom: „Dobro jutro, gospođo predsednice“. Oba romana problematizuju izazove pred kojima stoji žena porijeklom sa naših prostora suočena sa radikalno promijenjenim životnim kontekstom, ovaj puta definisanim ratom i poslijeratnom tranzicijom.

U ovom periodu napisan je i „Stand by“, roman koji problematizuje izbjeglištvo kao konstantu u razvoju savremenih zapadnoevropskih društava. Roman još uvijek nije objavljen, iako je završen i najvećim dijelom spreman za objavljivanje.

„Freja“ je roman izašao iz štampe 2014.godine(Adresa, Novi Sad). Bavi se problemima identiteta mladih ljudi koji su odrasli u multikulturnoj sredini današnje Zapadne Evrope, a porijeklom su iz naših krajeva.

Roman „Maska je imenica ženskog roda“(Adresa, Novi Sad 2017), obrađuje temu savremenog radnog tržišta i u fokus stavlja nastup žene na njemu. Ovaj njen roman, predstavljen je i na jubilarnom, tridesetom Barskom ljetopisu.

Crna Gora, i pogotovo Budva, česti su toponimi gdje se odigravaju epizode u njenim romanima i pričama.

Za Crnu Goru je vezuje porodična kuća u Budvi, kao i veliki interes za tamošnja kulturna zbivanja.  

Objavljuje novinske tekstove u podgoričkim Vijestima, gdje je izašlo više od 50 njenih tekstova.