Najljepši primjeri kolonijalne arhitekture, trgovi, ulice … Kartagena je zaista biser u svakom smislu, bila i ostala. Nova politika Kolumbijske vlade o bezbjednosti nakon smrti vodja fark-a, escobara i itd, dovela je do smanjenja ulicnog kriminala, pljački i opsteg osjecaja nesigurnosti.
Kolumbijke inače poznate kao lijepe žene, odane i vjerne…napokon su dobile slobodniji pristup muškom “tržištu” na zapadu, koje je čeznulo za istinskom ljepotom i prije svega odanošću od čije nestašice hronično boluje čitav tzv. zapadni svijet. U zemljama gdje je predbračni ugovor najbitnija stavka sreće, nemoral se servira za doručak, i večeru i u opštoj poplavi Ruskih i Ukrajinskih udavača, Kolumbijske časne ljepotice nijesu imale konkurenciju.
Mladi Erik Rossbeks Junior radio je kao programer u Helmondu, malom holandskom gradiću. Sa svojom platom i par krupnijih očevih dionica živio je sasvim lagodno, u izobilju, kola, božićnih večera, putovanja po toplim krajevima, ali srce je i pored svega uvjek ostajalo u hladnoj sjenci.
Njegov kolega sa posla, Njemac Helmut Schumaher je imao sličan problem. Radio je godinama u banci u Minhenu od 8 do 8 svakog dana, vodio težak i monoton život sve dok se nije obratio jednoj od ruskih On Line agencija za sreću i u Dobroživnjevcsku, preljepom gradu na Nadvožimki bistroj rijeci zlatonosnici nije upoznao Kaćušu, sirotu kćer radnika fabrike cipela Vladimira Poklikoviča Zubimova, poštenog čovjeka od rada krvavog i njene majke Babuške Sviranove Zubimovski nastavnice osnovnog muzičkog obrazovanja.
Kasnije je kaćuša stigla u Njemačku, slabašni i mršavi helmut, ispijen višegodišnjim kuckanjem u tastaturu, nije mogao imati djece. Njegovi spermatozoidi su bili već kao kod starih ljudi, gotovo odmah bi umirali nakon što bi bili “katapulturani”. Zbog toga primjeniše metodu vještačke oplodnje i bogami Kaćuša izrodi četvero od jednom te potom živješe srećni i zadovoljni. Erik je duboko zavidio Helmutu i na neki način htio je da bude kao i on. Od svega jedino mu se nije dopadalo bljedunjavo lice mlade Kaćuše, a znao je da su ruskinje poput i domaćih Holanđanki iste i da je pronaći odanu Ruskinju čista kocka jer čim se pojavi bolji i veći “kurac” sa više zlanih lanaca oko vrata pobjeći će i zato je znao da ženu mora da traži na nekom drugom mjestu.
Jednog dana u Helmond pressu pročitao je oglas “Colombian Brides”. Na brzinu je smotao novine da ko ne bi vidio i požurio prema kancelariji kako bi što prije otvorio web site.
Otvorivši sajt zastala mu je knedla u grlu, sve te divne djevojke, za nijansu tamnoputije, sva ta tjela…..odmah ih je počeo zamišljati preznojena, vrela iako to nikada nije radio na poslu uvatio se za penis i počeo se samozadovoljavati. Na žalost nije se mogao opustiiti u potpunosti jer je morao stalno da virka kroz mutno staklo na kancelarijskim vratima da slučajno neko ne naiđe. Isvršavao se po etisonu i brzo patikama sve izmrljao nebi li se osušilo i zamaskiralo.
Odmah ste večeri je poslao prvi e mail i zatražio da stupi u kontakt sa Mirandom 26 never married, Kartagena, Colombia. Prelijepa smeđokosa kolumbijska ljepotica sa obimnim grudima i zanosnim krivinama.
Legavši u krevet i pored cjelovečernjeg samozadovoljavanja nije mogao da zaspe, stalno je ustajao i provjeravao kada će stići odgovor.
Sutra dan u inboxu je stigao e mail iz Kolumbije, “Hola, Yo soy Miranda”….i tako su započeli priču ….Erik je bukvalno letio….skoro kao da je napustio zemlju, i na poslu je postao bolji, aktivniji, zainteresovaniji.. počeo je ponovo kao nekad da redovno masturbira…..Miranda mu je slala slike….provokativne poruke i na brzinu – mnogo brze nego što to obično biva odlučio je da produži članstvo u klubu Colombian Brides i da zakaže dolazak u Kartagenu kako bi se susreo sa Mirandom.
Sve je išlo po planu i u roku od par sedmica našao se na aerodromu u Bogoti kako čeka avion za Kartagenu.
Dva sata kasnije bio je u Kartageni, na aeodromu ga je čekao Alejandro koji je profesionalno radio u agneciji i imao je zadatak da smjesti i da čuva klijente do trenutka do kad se ne sretnu sa djevojkama.
Smješten je u prelijepom hotelu Esmeralda u centru tog nevjerovatnog grada koji je nekada davno nazivan Švajcarskom Južne Amerike, sa operama, pozorištima i svim ostalim sadržajima sve do trenutka do kad nije pronađena sintetička guma i do kad plantaže kaučuka nijesu u potpunosti propale.
Danas Kartagenom vladaju djelimično vlada a djelimično kokainski karteli, ali situacija je mirna i zadnjih nekoliko godina nije bilo većih sukoba za razliku od Mendelina i nekih drugih krajeva.
Erik je izašao na terasu svoje sobe i punim plućima udisao vazduh toplog grada, gledajući prelijepe ulice i trgove ovog juznoameričkog dragulja i zamišljajući Španske kolonijalne gospodare kako ognjem i zlatom izgrađuju ovaj jedinstveni grad. Čekao je da pozvoni telefon u sobi pa da krene prema restoranu kako bi se našao sa Mirandom. Alejandro je sjedao u caffe-u i takođe čekao Mirandu, nakon čega ih je namjeravao ostaviti same kakav je bio i običaj.
Par minuta kasnije na recepciji se pojavila predivna djevojka koja je tražila Erika Holanđanina. Pozvonio je telefon u sobi ubrzo su stajali jedno pred drugim u holu. Niko nije bio srećniji od Erika, takvu ljepoticu nije mogao pronaći nigdje u svijetu, naprosto pucao je od sreće. Odmah je pao veliki i dugi zagrljaj, obostrano su se stiskali dugo i njušili uživajući u mirisima. Miranda je predložila da prvo pođu do restorana i nešto pojedu pa da kasnije odluče šta će, naručili su obimne porcije Guanamichya (indijanski specijalitet sa mesom) i vino… i tako je polazila boca za bocom… a Erik se samo u jednom trenu bacio na Mirandu zagrlio je u sred restorana i zario jezik u usta,… ah kakav poljubac….nista tako strasno nije viđano ni kod pravih latinskih ljubavnika, a ne kod jednog malog “hladnog” Holanđanina…
Starim liftom sa crvenim etisonom i kovanim gvožđem popeli su se do sobe i napokon legli u krevet. Miranda je znavši da muškarci to vole više od svega malog i hrabrog Erikovog kurčića stavila u usta…i to je bio pun pogodak…svega nakon par minuta već je bio svršio…i nakon toga, nastavila je da poliva guc po guc bocu skupog argentinskog vina iz Mendoze po sebi a Erik da liže…..baš u tom trenutnu nastaje mrak….
Čuje se samo telefon kako zvoni, cillin, cin cillin…orilo se prostorijom …negdje u daljini..baš kao na kraju tunela….hladnoća..užasna hladnoća ….plafon, zvono telefona i hladna kada…Erik je pogledao prema svojoj ruci i ugledao ceduljicu na kojoj je pisalo….
“Previše si sladak i neiskusan da bih ti uzela i srce….dobro si prošao….pozovi recepciju i reci im da pozovu hitnu pomoć…ne brini…bićeš dobro…imam puno iskustva u ovom polslu, a drugi bubreg je u odličnom stanju…kiss”
Tako se Erik vratio u Holandiju umjesto sa nevjestom, bez bubrega….
