Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje knjige poezije “Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara” sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
Ljubomir M. Mudreša
“Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara”
Ljubomir M. Mudreša rođen je 1940. godine na Bokovu – Cetinje. Završio je Pravni fakultet i na Jugoslovenskom Institutu za novinarstvo – novinarsku školu. Kao spoljni i(li) stalni saradnik radio je i sarađivao kao: stariji saradnik, reporter, dopisnik, komentator i urednik i to u: „Večernjim novostima“, „Borbi“, RTV „Studio B“, RTV Crna Gora, RTV Makedonija, „Monitoru“ pod pseudonimom B. C., „Pobjedi“, „Publici“, „Anteni M“, „Lučindanu“ i drugim medijima.
Do sada objavio je knjige poezije:
„Suza“
„U dugom životu“
„Sjaj stare krune“
„Cetinjski kolopleti“
„Obala ognjišta“
„Kameni prijesto“
„Svjetlost beskraja“
„Dostignuto“
„Neka mi sude“
„Brojanica“
„Na putu čekanja“
„Vladimir i Kosara i pjesme iz Bara“
Dva romana:
„Trg“ i
„Gospar“
Član je: Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN – a, Društva crnogorskih novinara, Crnogorsko – hrvatskog društva „Ivan Mažuranić“ i drugih asocijacija.
O Mudrešinom stvaralaštvu pisali su (i)li govorili akademici: Vojislav Vulanović, Momir M. Marković, prof. dr Sonja Tomović – Šundić, prof. dr Siniša Jelušić, dr Čedomir Bogićević, mr Željko Rutović, Radojica Bošković, Zoran Šoškić, Zoran Ivanov, Milo Kralj, Budislav Kralj, Ratko Deletić, Borislav Jovanović, Zoran Stanojević, Lale Novičin Brković, Vlatko Simunović, Žarko L. Đurović, Bogić Rakočević, Borislav Cimeša, Janko Vujisić, Čedomir Lješević, Bogdan Mrvoš, Zoran Medved, Ivo Tomnjenović, Maksim Vujačić, Vasko Pejović, Vesna Šoškić, Mila Čordašević, Nikola Vujanović, Saša Lovre Božović, Tanja Fatić, Snežana Vujović, Slobodan Đukanović i drugi.
Ljubomir Mudreša živi i radi u Podgorici.
IZVOD IZ RECENZIJE
Knjiga poezije “Vladimir i Kosara i druge pjesme iz Bara” Ljubomira Mudreše otvara nove poetske prostore lirskog sazvježđa, koji su proizašli iz slobodnijeg lirskog iskaza, nego u njegovih, do sada objavljenih, dvanaest knjiga poezije. To se, prije svega, odnosi na poemu “Vladimir i Kosara” koja čini koherentnu cjelinu, izraslu na bogatstvu jezika, misaonosti, metafori dva lika: Vladimir i Kosara, zajedno ili ponaosob, poeti, Mudreši, pružaju koloplet jakih pjesničkih izkaza u prožimanju: istorijskih događanja vezanih za ove likove i vrijeme – tih događanja.
Mudrešin lirski stih je oblik, zvuk i čini ga višim redom značenja. To usmjeravanje pjesničkog duha, lirske istančanosti, protkano je dubokim misaonim I duhovnim ośećanjima.
Pjesnik, Ljubomir Mudreša, za osnov pjevanja ima istorijsku poetku jedne velike ljubavi u kojoj tako vještim stilom slobodnijeg pjevanja – ne narušava poznate činjenice iz naše vjerske – istorijske, državno- pravne vertikale: Duklja – Zeta – Crna Gora, već, naprotiv, oslikava ih raznovrsnošću dubokog poniranja u biću, ne zanemarujući, pri tom, lična ośećanja, istorijska događanja i vrijeme.
Ostale pjesme vezane za Bar i istorijske spomenike u njegovoj okolini, sve to zajedno je protkano filozofskim traganjima za naš crnogorski iskon – bez kojeg nijedan narod nema – budućnost. To su za čitalačku publiku nove spoznaje o našem iskonu, kako pjesnik kaže: “našoj kolijevci i ulištu”
Pjesme su pisane crnogorskim jezičkim izrazom – što Mudrešu, inače, čini individualno prepoznatljivim pjesnikom – piscem.
Mudreša se u ovoj knjizi – bavi i vječitim temama: prolaznosti života čovjeka i smrti – ali ne nudi rješanje, već iskrenom misaonošću dotiče i onaj “hodnik vremena” – što bi teolozi rekli “ulazi u Božje dvorište”, na jedan suptilni teološko – filozofski izraz, koji se uglavnom ne razlikuje od dogme religija, ali im i ne robuje.
Knjiga o kojoj je riječ je rijedak primjer vrsnog pjesničkog izraza i nesumnjivo će obogatiti crnogorsku kulturnu baštinu.
Cetinje, januara 2016. godine,
prof. Sreten Vujović
Živost života
(VIII.)
Kosarini
Pogledi
Okovanom-
Vladimiru
Izgubljenu
Nadu
Vratiše
U
Tamnicu.
„Gospode!
Jesam li grešna,
Što kao i druge
Žene,
Ośećam – ljubav kneza?“
„U očima Vladimira,
Okovanog roba,
Vidim mog čovjeka!
Dukljanskog kneza
Kojeg očeva sila
Iz Kasigore
Sveza…“
U molitvi pitaše
Boga
Lijepa
Princeza.
U noćima kada mjesečina
Obasjava zracima
Tijela i ośećanja
Ljubljenih,
Kosara brojaše sate,
Do zore.
…………………..
…………………..
…………………..
OVU, KAO I OSTALE PJESME IZ KNJIGE
“VLADIMIR I KOSARA I PJESME IZ BARA”
MOŽETE PROČITATI AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU
