(Skraćena verzija)
Dvadesetak minuta prije početka – crnogorskom se muzikom dočekuje publika… SVETOZAR: (muzika prestaje) NEKA UĐU! (učesnici ulaze u dvije kolone – sa srpskom i crnogorskom zastavom. „Perjanici“, cijelo vrijeme dok traje predstava, stoje sa srpskom i crnogorskom zastavom i kad KUD „Njegoš“ završi s orom – oni se priključuju – kao pravi perjanici…
Mladi guslar Minja Krivokapić, uvodi nas u manifestaciju s pjesmom SAN MANDUŠIĆA VUKA…
Od LOVĆENCA DO LOVĆENA, daljina se srcem mjeri/kad su srca uznesena i predio zatreperi/ kad te čežnja jaka mori, Lovćen vidiš sred ravnice, i dragoj te Crnoj Gori vrate – suze radosnice…
NATAŠA je iznenadila kompletnu salu kada je nastupila, jer na probama govorila se jedna sasvim druga pjesma. Iznenađenje je u potpunosti uspjelo.
(muzika)
SAŠKA:Čuli smo pjesmu OD LOVĆENCA DO LOVĆENA, Slavke Daković, a govorila je Nataša Đurović. Vidim zbunjeni ste, ali molila bih jedan aplauz…
Kroz program vodiće vas Aleksandra Popović Zlatković, a to sam ja, ispred Udruženja ’’BAČKA KUĆA“ – pa da se i najkraće predstavimo: snimili smo dokumentarni film ĆOPIĆEVA RAJSKA DUŠA, pokrenuli manifestacije: FESTIVAL VINA I VINOGRADARA (Vino u poeziji), MIŠKOV DAN I ZAVIČAJNI STVARAOCI I podrazumijeva se NJEGOŠEVE DANE III! (APLAUZ)…
Poštovani skupe, dame i gospodo, dragi prijatelji, dobro došli na 3.manifestaciju NJEGOŠEVI DANI.
Petar II Petrović Njegoš, poznat kao vladika Rade, bio je vladar i vladika Crne Gore, najveći je crnogorski pjesnik i jedan od najvećih srpskih pjesnika. Domaći i strani kritičari su govorili kako je to crnogorski Ahilej i Orfej. Festival je jedinstveni događaj ovakve vrste u Vojvodini i Srbiji, a Lovćenac je postao dinamičan i otvoren prostor – književno-umjetničkog i ostalih aktivnih promišljanja – gdje izdvajamo rad Zavičajnog udruženja „Vlašić“, UDRUŽENJA MLADIH, CD LOVĆEN I TRI SORELE…
A sada bih zamolila predsjednika opštine Mali Iđoš gospodina Marka Rovčanina – da nam se obrati
SAŠKA: Riječ imaju pjesnici – TAKO GOVORE PJESNICI, a prije njihovog nastupa pozdravimo ih jednim aplauzom… (Aleksandar Devetak, Veselin Milićević, Dejan Škeljić i Srđan Banović – prvi krug)
…
BILJANA: Petar I Petrović – Sveti Petar Cetinjski, utemeljitelj, moderne, Crne Gore, jedan je od najvećih, ako ne i najveća, ličnosti crnogorske nacionalne istorije. Za nasljednika je odredio svoga sinovca Radivoja, Rada, Tomova – kasnije Petar II Petrović Njegoš. A sada ćemo vidjeti kako je to urađeno. Nastupaju: Milutin Popović, kao Sveti Petar Cetinjski, a Nikola Vujošević je mladi Njegoš.
DVIJE SUZE VLADIKE PETRA (nastupaju Milutin i Nikola)
BILJANA: I tako je Njegoš postao vladika i gospodar Crne Gore.
SAŠKA : A, sada pjevačka grupa – KUD „Njegoš“
Milijana:
PISMO GEORGIJU NIKOLAJEVIĆU
Dragi Proto,
Crnogorska pjesma:
ko ć’ ufatit maglu u visine,
ko li Crnu Goru pokoriti!
…da je lijepa Crna Gora, ne bi se zvala crna gora nego mliječna ili medena. A kako će i biti lijepa kad je jednako sirotu divlji talasi turski napadaju i potresaju?… Crnu Goru je svakojako zlo pratilo, u njoj maloprijed nije smio ni Evropejac svobodno ući, nego se krijući uvukovao, kao što se kradom uvukuju po konopima u brodove trgovačke evropejski pacovi, te se preseljavaju iz Evrope u Ameriku, ali danas slava bogu drugačije je… Znamenita što je komatić od razvalinah našega carstva, kao jedna lastovica (ćošak) od razvalinah od jednoga velikoga grada. Stoga je znamenita Crna Gora što je doista pokazala što može slabi sa silnijem… Crna Gora je gnijezdo vojinstvene gordosti, đe se braća, jedinci sinovi, sve rado na žertvu dava, samo da ostane neporočna čast prađedovska… Zbogom dragi Proto, budite mi zdravi i veseli. To Vam od srca želi
Vaš počitatelj
Vladika crnogorski
P.P.Njegoš
Cetinje, 18.oktobar 1850.godine
Znači, ovo je napisano tačno prije 164.godine
NATAŠA:
Jošt imate zemlje i ovacah,
pa harajte i kože gulite,
u vas stenje na svakoju stranu…
spuštavah se ja na vaše uže,
umalo se uže ne preteže;
otada smo viši prijatelji,
U glavu mi pamet ućeraste…
SVETOZAR:
Naše žižni proljeće je kratko
znojno ljeto za njim sljeduje –
smušna jesen i ledena zima…
S tačke svake pogledaj čovjeka,
kako hoćeš sudi o čovjeku –
tajna čojku čovjek je najviša…
MILIJANA:… naročito je privlačno njegovo držanje, a razgovor mu je mudar i prijatan. Njegove opaske o istoriji, o politici i mnogim pitanjima o kojima on voli da diskutuje pokazuju veliku oštroumnost i odlično pamćenje, a ljubav koju ima prema svojoj zemlji izaziva divljenje i poštovanje…GODINA 1848. I Garden Vilkinson
NATAŠA:
Goniš kamen badava uz goru!
Staro drvo slomi ne ispravi!
I zvjerad su isto kao ljudi,
Rod svakoji svoju vjeru ima…
…manji potok u viši uvire,
Kod uvora svoje ime gubi,
A na brijeg morski obojica…“
SAŠKA:
Radivoje, u kaluđerstvu nazvan Petar II Petrović, rodio se u Njegušima, u Crnoj Gori, 01.novembra po starom, a 13. po novom kalendaru 1813. godine kao drugi sin Toma Markova Petrovića, najmlađeg brata Petra I, i Ivane Proroković. Stric, vladika Petar I, uzeo ga je 1825. k sebi da ga školuje i pripremi za svoga nasljednika, pa je poslije stričeve smrti, 1831, zakaluđeren, u svojoj 18.godini, postao arhimandrit i počeo je upravljati Crnom Gorom. Kao vladar ustao je protiv plemenske anarhije, protiv krvne osvete i otpočeo uređivati zemlju, prikupljati u svoje ruke vlast, ustrojio sudove i škole, gradio puteve… Godine 1834. Njegoš je svoga strica Petra I paroglasio svecem…
SVETOZAR: Njegoš je, u narodu poznat kao vladika Rade, bio vladika osobite vrste. Zakaluđerio se iz političkih razloga, zato što je bio utvrđen red da vladar Crne Gore mora biti vladika. On na taj čin malo polaže, nosi crkveno odijelo samo kada služi u crkvi, što je vrlo rijetko bilo, ali živi kao svjetovan čovjek i misli svjetovnjački. O vjeri misli sasvim kritički i slobodno, a ne usteže se da iskaže svoje ideje. Njegoš je u prvom redu vladar, mislilac, pjesnik pa tek onda crkveni čovjek. Samo jedan tako slobodan duh mogao je ispjevati onako visokomislenu poeziju…
NATAŠA:Rijetke prirodne inteligencije, vrlo darovit, Njegoš se docnije sam potpuno samostalno, razvijao. U cetinjskoj pustinji bez iđe ikoga, bez ikakvog obrazovanog društva, on se bacio na čitanje, razmišljanja i na književni rad. Naučio je ruski, francuski i talijanski jezik, pa čita u originalu, Dantea, Petrarku, Bajrona, Puškina i tako se proširovao njegov duhovni vidik…
Njegoš je umro još mlad (u 38.godini), u jeku života, u času kada je počeo pisati zrela i savršena djela. Ali i po onom što je napisao, on je visoko preletio nad ostalima koji su prije njega pisali. Imao je posebno duboki unutrašnji život i duhovne dubine – sa jakom nacionalnom dušom, znajući i duboko osjećajući narodni život, bolje no iko drugi, moćno je izrazio narodnu dušu i bio je veliki nacionalni pjesnik.
SAŠKA: U Testamentu 1850. za svoga nasljednika odredio je Danila Petrovića, sina svog brata od strica. Njegoš je sahranjen u kapeli na Lovćenu (devastiranu crkvicu od gromova spasio je knjaz Nikola 1879.) a dva puta je prenošen na relaciji: Lovćen – Cetinje – godine 1916. (još dok je trajao I svjetski rat, a poslije čuvene Mojkovačke bitke) Austrijanci su ga prenijeli na Cetinju, a kralj Aleksandar vratio ga je na Lovćen 1925. Danas je na Lovćenu, đe Njegoš počiva, monumentalni mauzolej kakvog nema, na svijetu, niti jedan vladar, a posebno pjesnik i književnik.
SVETOZAR: Njegoš, se sa problemom vladar i vladanje suočio veoma mlad, (imao je nepunih 17 godina) a od posebnog je značaja napomena: Njegoš je potonji vladajući vladika crnogorski. Inače, Petrovići su vladali Crnom Gorom više od 200 godina, (od 1696.- 1918.) i dali su PET VLADIKA (Danila, Sava,Vasilija, Petra I i Petra II Njegoša) i DVA svjetovna vladara: knjaza Danila i kralja Nikolu.
Rijetko je izlazio iz zemlje, brinući se kako da odbrani Crnu Goru – od stalnih opasnosti. Razbolio se 1850.godine u svojoj 37. godini i radi lijeka ide u Italiju, u dva navrata, gdje u Napulju provodi zimu. Bolijest je uzimala maha, vratio se na Cetinje gdje umire 19.oktobra po starom, a 31.oktobra, po novom kalendaru, 1851. i nedostajalo je nešto dana da napuni 38 godina života, a kada je, primičući se Kotoru, s palube broda ugledao vrh Lovćena, poskočio je, podigao kapu i rekao: “Nećemo se više nigda rastaviti…“
MILIJANA: Njegoševa djela se dijele na manja i veća.
Pustinjak cetinjski (prva pjesnička zbirka objavljena 1834. to je Njegoš ispjevao samom sebi), Prvi crnogorki kalendar ’’Grlice“ – za potrebe prvih osnovaca, Glas kamenštaka – kratka pjesma koja je nadahnuta ljubavlju prema domovini, a zabilježena su neka junačka djela Crne Gore (1711. do 1813.) i kako je Njegoš napisao:’’…nevještim perom, ali zadojena slobodnim duhom…vaš srdačni i vjerni prijatelj u duši.“ (završen citat) Svobodijada (spjev od 10 pjesama – sa preko šest hiljada stihova)
VELIKA DJELA:
LUČA MIKROKOZMA (1845.god.)
GORSKI VIJENAC – u Beču je ocijenjeno njegovo najslavnije djelo kao MANUSKRIPT GENIJALNOG TVORCA. (1846.god.)
i
LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI (1847.god.) Ostala je misterija do današih dana (od 1767. godine kada je Šćepan došao na Cetinje) KO JE BIO CAR ŠĆEPAN MALI? A kažu da je bio laža i skitnica, ali je ostvario značajnu epohu, za 7 godina vladavine, u Crnoj Gori i okolini. Drama se štampala u Trstu 1851.godine, a poslije 1950.godine snimljeno je više filmova.
BILJANA: Kako izgleda PRVO, NJEGOŠEVO, PJESNIČKO SNOVIĐENJE, čućemo od Tijane Đukić …
(NATAŠA: Crnogorsko nematerijalno, kulturno dobro: OD GUSALA DO GAĐANJA KOKOTA, govori Biljana Đukanović.) Gusle je „predstavio“ Minja…
BILJANA: A, sada BADNJE VEČE – NOVO LJETO. Aleksandar Marović kao Iguman Stefan, a vladika Danilo je Aleksa Giljen.
(Muzika )
SAŠKA:I prije nego nas preuzme KUD „Njegoš“, još jednom TAKO GOVORE PJESNICI (Aleksandar Devetak, Veselin Milićević, Dejan Škeljić i Srđan Banović)…
SAŠKA: KUD „Njegoš“, sada već sa međunarodnom reputacijom – nedavno se vratio s puta po Evropi, pa zahvaljujući KUD „Njegoš“ – SO Mali Iđoš već se nalazi u EU – I debelo vuče Vojvodinu i Srbiju, pa jedan aplauz za KUD „Njegoš“!
(nastupa KUD – sa crnogorskim spletom … Učesnici izlaze – poklone se…)
SAŠKA: Sada je vatromet i jedno malo osvježenje – uz priganice i još ponešto u sali restorana „Cetinje“ i to će biti, po svemu sudeći – najbolja tačka večerašnjeg programa, jer trebalo je sve ovo izdržati i nećemo vas mijenjati, tako da i ubuduće računamo na vas, a sjutra veče u šest časova pozorišna je predstava MIROVNA MISIJA, to je poklon pozorišta mladih „Vladimir Popović“ iz Vrbasa – Njegošu u čast i tako ćemo završiti 3. (treću) manifestaciju NJEGOŠEVI DANI. DOĐITE, OČEKUJEMO VAS – ULAZ JE SLOBODAN!
PRVO, NJEGOŠEVO, PJESNIČKO SNOVIĐENJE
Zadovoljno je provodio svoje dane na Cetinju i ništa nije sprečavalo njegovu slobodu. Živio je po svojoj često čudnovatnoj ćudi, a njegov govor, jelo, piće, odijela, lječenje, ekonomija i cijeli njegov život – bila je sama poezija…
’’Noćas u snu…“, tako je mladi Njegoš otprilike oko 1830. zapamtljivo sročio početak, tj. pronašao proste i prave riječi za početak svoje proze SAN NA BOŽIĆ, jedne svoje zanimljive, a u njegošološkim spisima nepažljivo zapostavljene književne tvorevine iz dana u kojima se u svom Cetinjskom polju ovaj budući crnogorski vladika i gospodar tek počeo pjesnički postavljati i predstavljati. Njegoš nam je gotovo izazovno ispisao tekst SAN – dug samo na dvije stranice.
Taj San na Božić, to iznenada iznjedreno Njegoševo djelce s podnaslovom ’’Alegorija, tj.primjena“ – s pomalo pustolovnom sudbinom zadugo, takoreći, anonimanog, a ipak tokom 19.vijeka zanimljivo rado objavljivanog teksta… Smišljen i sastavljen, dakle, da bude proza i pričanje, ovaj Njegošev mladićki i mladoliki literarni poduhvat iznenađuje, naravno, najprije već svojim ovako prvi put izabranim i ispisanim proznim tkivom. Razumije se, neposredni povod i podsticaj za pisanje San na Božić, za svoju ovako izazovnu prozu, mladi Njegoš je kao što je napomenuto, po svoj prilici, pronašao u knjigama koje su mu bile pri ruci i sa kojima se čitački zabavljao. SAN je bio Njegoševo, pjesničko, i zaigravanje i zaletanje – i to veoma uspjelo. Kako je ovo sazdano veoma rano, prije pjesama iz zbirke PUSTINJAK CETINJSKI i prije proze iz SNA – stabilnije i suverenije priče ŽITIJE MRĐANA NESRETNIKOVIĆA, proza u SNU, jest, dakle, preživjelo, poznato, individualizovano Njegoševo spisastljsko ogledanje, a to znači da je u hronologiji Njegoševog književnog rada tekst SAN njegovo prvo literarno ogledanje kojim je pokazao da je naumio da pokuša da se ličnije i izrazi i izjasni..
I na kraju umjesto zaključka: SAN NA BOŽIĆ, premijerno je izveden na KOTOR ARTU 02.08.2013. a potom na Cetinju u kraljevskom pozorištu „Zetski dom“. U današnjem, kao i u nekadašnjem svijetu caruje nepravda, dok je pravda samo mutni zračak nade za koji svako mora individualno da se izbori. U predstavi, božje proviđenje o pravdi, je naglašeno kako vrijedi živjeti ponosno i pošteno, pa makar i gladan nego najeden i bez dostojanstva sa gospodarevom sjekirom – iznad glave…
Autori projekta:
Aleksandra Popović Zlatković i
Vladimir Kuljača
