Poštovani pośetioci, nastavljamo sa objavljivanjem naučnih radova dr Lovorke Čoralić, člana Hrvatskog instituta za povijest. Naučno istraživački rad Iz prošlosti Boke – Tragom iseljenika s poluotoka Luštice u Mlecima (XVI.-XVIII. stoljeće) “na osnovi raščlambe izvorne građe pohranjene u Državnom arhivu u Mlecima, kao i spisa koji se čuvaju u sjedištu bratovštine sv. Jurja i Tripuna, istražuju temeljne sastavnice iz života i djelovanja iseljenika iz Luštice u Mlecima od XVl. do XVlll. stoljeća. Raščlanjuju se vremenski odsječci unutar kojih se zbivaju luštička iseljavanja u Mletke, upućuje na način ubilježbe Luštičana u mletačkim vrelima, na zanimanja i gospodarske mogućnosti, kao i na mjesta stanovanja iseljenika s toga bokeljskog poluotoka. Nadalje je istraživacka pozornost upravljena na svakodnevlje Lušticana u krugu njihovih obitelji i rodbine, kao i na prijateljske i poslovne veze, ponajprije one sa sunarodnjacima sa šireg područja istočnojadranske obale. lstražuje se i odnos Luštičana prema vjerskim ustanovama u Mlecima, a vazno se mjesto pridaje i luštičkim iseljenicima koji su tijekom života u Mlecima bili povezani s hrvatskom bratovštinom sv. Jurja i Tripuna”.
Zahvaljujemo se gosp. Lovorki Čoralić koja nam je svesrdno ustupila svoje radove i dala saglasnost za njihovo objavljivanje.
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
Lovorka Čoralić rođena je 1968. godine u Zadru. Studij povijesti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1990. Magistrirala je na istom fakultetu 1995. temom o cestovnim komunikacijama u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (objavljeno pod naslovom Put, putnici, putovanja: ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, AGM, Zagreb, 1997.). Na Filozofskom fakultetu u Zadru obranila je 1998. godine doktorsku disertaciju pod naslovom “Hrvati u Mlecima” (objavljeno pod naslovom U gradu svetoga Marka: povijest hrvatskezajednice u Mlecima, Golden marketing, Zagreb, 2001.) Kao znanstveni asistent bila je zaposlena od 1992. do kraja 1997. godine u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu; potom prelazi u Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, gdje 1998. stječe zvanje znanstvenog suradnika. Na Studiju povijesti pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predaje “Povijest Venecije do 1797. godine” i “Povijest Italije u XIX. i XX. stoljeću”. Na osnovi održanog nastupnog predavanja dana 26. IV. 2001. godine na temu “Hrvatski prinosi mletačkoj toponomastici” stekla je znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povijesti.
U svom znanstvenom radu proučava poglavito političke, gospodarske i kulturne veze između zapadne i istočne jadranske obale od 15. do 18. stoljeća, s osobitim naglaskom na problematici nazočnosti i djelovanja hrvatskih iseljenika u Mlecima i na području Veneta. U sklopu istraživačke djelatnosti proučava i povijest Dalmacije i Boke kotorske u ranom novom vijeku, kao i okolnih područja Crne Gore, Bosne i Albanije. Kao stipendist organizacije Alpe Adria i Ministarstva vanjskih poslova Italije (Odsjek za kulturne veze) dva je puta (1992. i 1994. god.) boravila na stručnom usavršavanju u Veneciji. U proteklim godinama objavila je niz znanstvenih, stručnih i popularnih radova u hrvatskoj i inozemnoj periodici o hrvatsko-talijanskim povijesnim i kulturnim vezama.
Uvod: tijekom stoljeća povijesti Luštice
Bokeljski poluotok Luštica smješten je na jugozapadnoj strani Tivatskoga zaljeva. Brdovite unutrašnjosti na čijem se nižem zemljištu, između dva grebena (Obosnik duž sjeveroistočne obale i Blizanstik duž jugozapadne obale) nalaze naselja, i to u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu Klinci, Mrkovi, Trojanovići i Zabrđe, a u središnjem dijelu Zambelići, Radovanići, Brguli, Mrdari i Begovići. Na istočnim padinama Obosnika je naselje Krašići, a na sjeverozapadnoj strani staro pomorsko naselje Rose. Na istočnoj strani poluotoka prelazi se u područje Krtole, koje Lušticu spaja s nekdašnjom župom Grbalj. Uza niz manjih zaselaka, najveće je naselje Radovići.
Tijekom prošlih stoljeća područja Luštice i Krtola u velikoj su mjeri slijedila sudbinu ostaloga dijela Boke, ali i susjednih krajeva Grblja i Paštrovića.
S drevnim tragovima naseljenosti (mjesto Rose grčkoga je podrijetla), u vrelima prvi put ubilježeno 1330. godine, luštičko je područje u srednjem vijeku činilo sastavni dio zetske države te potom stečevina Nemanjića i moćnih Balšića (od druge polovine XIV. stoljeca). Početkom 1420-ih godina, kad najveći dio posjeda Balšića pripada Mletačkoj Republici, područja Lustice i Krtola također ulaze u sastav Serenissime kao sastavni dio kotorskoga distrikta. Tijekom gotovo četiri stoljeća neprekinute mletačke vlasti Luštica je (već od konca XV. stoljeća) bivala često ugrožavana osmanlijskim prodorima i pustošenjima, najučestalijima u XVII. stoljeću.
KOMPLETAN RAD MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU
Be the first to comment