Poštovani pośetioci, sa posebnim zadovoljstvom objavljujemo i preporučujemo priču pomorca i pisca iz Bijele, Marijana Mara Brajca o Ivu Vizinu. Uživajte!
Morlako, noštromov uzvik upućen mornaru koji je za vrijeme veza stao u raskorak preko jako nategnute lancane, paleći istovremeno cigaretu. Tovare jedan, miči se s lancane. Ako pukne nećeš znat na koju ti je bandu polećela glava a đe guzica. Baci taj španjulet odma. Što misliš, ko si ti, da si možda albatros, pa umiješ fumat i pišat u vjetar, je li?
Albatros ?????? Jes da je noštromo u pravu, znam što je albatros ma nikako uhitit što je noštromo stvarno ćeo rijet. Da albatros, nijesam na vaporu od juče, ma uvijek kad pomislim da i ja nešto znam izleti pred mene nešto novo i nepoznato.
***
Holandska nizina omotana maglom i vlagom cijela. Hoorn, malo mjesto nedaleko Amsterdama nije drugačije. Iz jedne kuće posluga iznosi mornarske škrinje. Par žena gazi kroz blatnjavu zemlju u onim famoznim drvenim crevljama. Njihove široke, one, tvrdo uštirkane marame kao da prkose svojim bjelilom sivilu magle.
Kapetan Willem Comeliszon Schouten u kompaniji Company of the Indies slovi kao jedan od najboljih kapetana. Sprema se na put da svojim brodom Unitie krene na dugo putovanje i istraži ima li boljeg plovnog puta od Magelanovog prolaza. Jaki vjetrovi i struje ozbiljan su problem za svaki brod. Kapetan Willem želi izviditi postoji li lakši i bolji plovni put.
Kočijaš uzviknu konjima. Udarcem biča uputi ih lagano. Kočija se kreće. Kapetan počinje svoj tegobni i opasni put u neizvjesno. Oko Afrike pa na istok.
U borbi sa surovom prirodom, praćen jatom kitova, brod Unitie prolazi ispod rta za koji se tada vjerovalo da je najjužnija točka na zemlji. Nitko pa ni kapetan Willem, upisujući u brodski dnevnik prolaz, nije znao da je u pitanju otok. Rtu kojega je našao dao je ime Hoorn po imenu mjesta u kojem je rođen.
Englezi će mu kasnije izbaciti jedno slovo O i tako ostade zanavijek ime Cape Horn a kapetan Willem Comeliszon Schouten ostaje upisan kao prvi kapetan koji je prošao tuda.
U to doba Crnogorci se biju sa Turcima. Gonfalone Svetoga Marka ponosno se vije u Perastu. Vrli bokeljski kapetani trguju svojim brodima, posvukud ma dolje ih još nema.
Kapetani iz Prčanja već preko 100 godina svojim brodovima, za račun Serenissime prevoze svojim jedrenjacima poštu. Brži su od mletačkih jedrenjaka. Iz Prčanja do Venecije treba im manje od tri dana da isporuče poštu.
Danas, u Italiju pošaljete pismo ubrzanim servisom, pošta ide mjesec dana.
***
Bješe to 29 siječnja ili januara davne 1616 godine kad je kapetan Willem Schouten prošao ispod rta Hoorn. Do 1850 g, otprilike samo su još 4 kapetana iza njega napravila isti vijađ. Horn je to čeljadi moja!
Podmorje kod Cape Horn-a danas je zadnje počivalište više od 10 000 pomoraca. Jedna moćna divizija, jedan manji grad. Kosti njih 10 000 leže dolje u tim morijima, dok im de profundise svakodnevno čitaju vjetrovi koji tuda stalno mlate.
***
Skoro, pilotao sam veliki putnički brod za Kotor. Brod dug kao tri nogometna igrališta. Moćni strojevi, odlična navigacijska oprema. Sve zastakljeno i zaštićeno od vjetra, kiše i žege. Svi sjede. Timunjer koji governa ima svoju fotelju. Navigacioni oficir svoju fotelju. Sve redom tako. Divota jedna. Ja nenaviknut na to šetam stalno od jednog krila drugoga. Dao Bog, prostora ne fali. Širina broda je ipak dobrano preko 30 metara pa se može.
Simpatični kapetan iz Venecuele mi priča. Firma je htjela da kao novu destinaciju i novu turističku atrakciju uvede putovanja oko Rta Horn. Jedno putovanje je nekako okončano a tri slijedeća se nisu mogla obaviti. Loše vrijeme jače je od broda koliko god on velik bio. Tako je jedna u osnovi dobro zamišljena poslovna ideja propala.
***
Splendido, Splendido – Sjajno, divno. Tako je, kažu, uzviknuo kapetan Ivo Vizin iz Prčanja gledajući svoj brod na navozu u Rijeci. Njime će uskoro po nalogu austrinskog ćesara krenuti na put oko svijeta.
***
Austrija počinje ozbiljno da shvaća važnost svoga prisustva na moru. Treba joj kapetan od iskustva koji neće faliti. Izabran je kapetan Ivo Visin iz Prčanja. Godine 1850, u Rijeci, u brodogradilištu Ante Zenona, postavlja se kobilica broda. Splendido kreće, pod komandom kapetana Iva, iz Antwepena prema Valparaisu 11 veljače 1852 g.
U to doba drži se da je Splendido bio veliki brod, dvojarbolni brik od 30 metara dužine i nosivosti 311 tona. Uz Kapetana Visina na brodu je i njegov prvi oficir, iz Prčanja takođe, Friedrich Bellavista i 11 članova posade.
Nakon više od 7 godina plovidbe Splendido dolazi u Trst dočekan sa svim počastima. Kapetan Ivo dobija od ćesara bijelu bandijeru reda Merito Navali. Po carskom ukazu kad vlasnik odličja umre ta se zastava čuva u mjesnoj crkvi. U nizu svojih relikvija koje su joj u posjedu, bijela kvadratna zastava sa carskim grbom reda Merito Navali danas se čuva u Bogorodičinoj crkvi u Prčanju. Bista kapetana Iva je na lijevu bandu od glavnog ulaza u crkvu zajedno sa bistama ostalih kapetana iz Prčanja.
***
Uvijek se pojavi netko kod nas koji će krenuti popljuvati veličinu nečijeg velikog djela. Danas ima onih koji odriču veličinu pothvata koji je napravio kapetan Ivo Visin.
U periodu od 1616 do 1859 g. samo je šest kapetana oplovilo rt Horn. Kapetan Vizin iz Prčanja, Bokelj bio je šesti po redu kapetan koji je oplovio Horn. Kapetan Ivo bio je prvi albatros svijeta.
Albatros? što je to opet s tim ticama i kapetanom Ivom, njegovim Prčanjem i njegovom Bokom.
Brodske stvari u principu su uvijek jednostavne. Svi oni koji su ploveći sa zapada na Istok prošli ispod Rta Horn imali su pravo na počasni naziv Capehorner. Oni rijetki koji su brodili sa Istoka na Zapad hodeći težim putem stekli su počasno pravo na titulu Albatros. Kapetan Ivo je prvi albatros svijeta.
Na otočiću, velikoj stijeni, koju danas čuva desetak pripadnika čileanske ratne mornarice, na vrhu stoji spomenik pomorcima koji su izgubili živote u tim vodama. Spomenik se čine dvije velike metalne ploče, sastavljene u obliku romba. Sredina je šuplja i ocrtava formu albatrosa u letu.
Volio bih viđet da se na zgradi terminala luke Kotor kako piše: Passanger terminal Captain Ivo Visin – Albatros, Port of Kotor – Montenegro
Od porta do Morskih vrata ima lijepih mjesta đe bi se mogo staviti spomenik kapetanu Ivu, Abatrosu
***
Kasnije, znatno kasnije nastala je u brodskom žargonu uzrečica: ko je paso Rt Horn hodeći sa istoka na zapad shvatio je što je bol i muka a naučio je pišat u vjetar.
To je storija o Kapetanu Ivu i albatrosima svijeta đe je kapetan Ivo bio prvi Albatros.
Ako je netko zamirito da se porat zove po njemu, ako je netko zamirito da mu se digne spomenik, kapetan Ivo Visin je sigurno taj.
Mlatio sam mora više od 50 godina. Cape Horn nisam nikad prošo kao ni Magelanov tjesnac. Nisam dakle ni Capehorner ni Albatros.
Kad pogledam ova čudesa od tehnike, s poštivanjem se klanjam svim starim pomorcima. Kapetan Ivo mi je tu među prvima.
Možete li zamisliti? Brod od skoro 300 metara dužine ne može normalno tu navegat a Splendido je bio samo 30 metara dug . Bio je malo manje od 2.5 metra kraći od širine onoga velikoga.
I neka netko ko kaže, nije to ništa.
Onaj arhitekta Ježeve kućice je lijepo kazao: Jebo ti nas, znam ja nas.
Albatrosi, da to je to. Bilo nekad. Čelični ljudi na malim drvenim brodovima.
Be the first to comment