Prelistavajući porodični album, primijetio sam ovu fotografiju iz 1968. godine u Elbasanu. Gospodin sa kragnom sa desne strane mog đeda Milovana Ćulafića (Tatko) je Rajko Simonović, jedan od najboljih revizora koje je Elbasan imao u to vrijeme. Bio je dobar prijatelj naše porodice, običan porodičan čovjek i dobar stručnjak. Ali njegov život se radikalno promijenio kada je počeo da bude kritičan prema kvalitetu pšenice i kukuruza, često ga upoređujući sa onim u tadašnjoj pokrajini Vojvodini u Jugoslaviji. Rajko je osuđen na višegodišnju kaznu zatvora zbog agitacije i propagande, supruga se od njega razvela, a porodica je zauvijek napustila Elbasan.
Krajem 80-ih nakon izlaska iz zatvora, fizički i psihički uništen i napušten od svih, on više ne pristaje da živi u svom bivšem stanu već je izabrao život lutalice. Vjerujem da se mnogi građani Elbasana sjećaju starca s bijelom bradom, loše obučenog, koji je cijelo vrijeme živio kraj kapije dvorca Elbasan, pokriven ćebadima i vrećama. Rajko je u ruci stalno držao blok za beleške sa pogledom izgubljenim u bulevar, i skicirao olovkom odeću za žene i muškarce. Često ste ga mogli naći u Xhamllēku ispred kapije zamka, kako pije pivo ili jede nešto iznajmljeno od građana Elbasana. Nažalost, dolaskom demokratije nikada se nije uspio vratiti u svoje rodno mjesto u Crnoj Gori, a preminuo je negdje početkom 90-ih u bijedi i napušten od svih.
Ne znam da li postoji njegov grob, ali sam osjetio moralnu obavezu da ponovo pišem o Rajku Simonoviću, jednom od istaknutih ličnosti crnogorske manjine u Albaniji, ali koji je pao žrtvom tadašnje komunističke diktature. Neka mu je vječna uspomena!
Tirana, 23.06.2023
Marinko Ćulafić (predstavnik Crnogoske nacionalne manjine u Albaniji)
Be the first to comment