Veče Amara Ličine, laureata nagrade Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“ za regionalni kontekst, priređeno je četvrtog dana Međunarodnog Festivala književnosti u Podgorici.
„Riječ je o mladom pjesniku iz Novog Pazara, međutim, iako je mlad to mu se nije uzimalo za zlo. Istina, pjesnici se razvrstavaju na različite načine, autor jeste mlad, ali je dobio nagradu u ozbiljnoj pjesničkoj konkurenciji za zbirku ‘Pouzdano merenje’. Knjiga je na nas ostavila jako snažan utisak. Da je objavljena u minulim epohama, kada se poezija više cijenila, bila bi prepoznata kao jedan izuzetan događaj u kulturi “, istakao je na predstavljanju moderator Milorad Durutović.
Ličina je kazao da se jako prijatno osjeća okružen knjigama.
„Kako je rekao Dragan Jovanović Danilov ‘Pjesnik, kao i gavran, rađa se već star’. Jako su važne te antologije mladih autora, možda bolje reći pregledi savrmene produkcije. Na ovom području imamo jako dobre mlade autore, ne treba se brinuti o književnom kvalitetu, već samo o tome hoće li biti nekoga da to pročita“, rekao je Ličina, dodajući da ga je uspjeh knjige jako iznenadio.
„Sve oko ove knjige me pozitivno iznenadilo. Najprije nagrada u Vrbasu, pozitivna recepcija koja je uslijedila, kao i drugo izdanje. Drago mi je što sam napisao ou knjigu i što ste to prepoznali. Trenutno vlada kriza čitanja i ko će da čita pisca ako ih ne čitaju pisci“, naglasio je autor.
Nakon toga predstavljen je roman „Kaliban“, prozni prvijenac crnogorske književnice Anđele Bulajić. Autorka je publici pojasnila faze stvaranja, objasnivši da je proces kroz koji je prošla bio važniji od samog ishoda.
„Najprije ta početna ideja za roman, koja se dalje razgrađivala u ono što on danas i jeste, preoblikovala se, vremenom, a kada sam došla do naslova, bila mi je jasna ideja. Zatim, istraživačka faza, u iskustvenom smislu, baveći se rukopisom, voljela sam da provodim vrijeme na mjestu o kojem govorim u knjizi. I treća faza, interesantna, ali naporna, uređivačka faza, roman se priveo kraju, i neko vrši intervencije nad tim romanom. Imala sam sreću s Ognjenom Aksentijevićem iz Raštan izdavaštva, temeljno se bavio romanom, ali i ja sam poslušan autor. To je najduže trajalo, duže od pisanja romana, i jako sam zahvalna uredniku, jer tekst nije pretrpio prevelike izmjene. I napokon, roman ne pripada više meni nego čitaocu, i on ima pravo na svoje iskustvo i perspektivu knjige“, objasnila je Bulajić.
Prvo se naslov pojavio i referenca na Šekspira, iako je u tom periodu, naglašava autorka, bila daleko od Šekspira, jer ga je čitala godinama unazad.
„Nije mi ta drama bila u glavi. Naslov je izdiktirao priču, doduše, znala sam da mi je bio potreban neki mitski junak, jer imam tendenciju da dam naslov i da me on vuče kroz proces. Kaliban je sam sebe napisao, kao i kod Šekspira. U drugačijem obliku se pojavio kod mene, dobio je svoj smisao nezavisno od Šekspira i drame iz koje je pozajmljen“, kazala je književnica, dodajući da je veliki ljubitelj teme prijateljstva i da je zato i odlučila da se provuče kroz njenu knjigu.
Četvrti dan Međunarodnog festivala književnosti zatvoren je promocijom italijanskog izdanja knjige „Neko zove“ crnogorskog književnika Zuvdije Hodžića, objavljeno u izdanju italijanske izdavačke kuće Besa-Muci, u prevodu Tereze Albano.
Italijansko izdanje Hodžićevih priča predstavlja važan doprinos predstavljanju crnogorske književnosti, ali i nastavak kulturne saradnje dvije zemlje, kazala je predstavnica Ambasade Italije Silvija Stafa, koja je istakla da ovogodišnje učešće ima posebno značenje zbog obilježavanja 20 godina nezavisnosti Crne Gore.
Prevoditeljka Tereza Albano govorila je o radu na Hodžićevim pričama i njihovom putu do italijanskih čitalaca. Posebno je istakla povezanosti pisca sa zavičajem, prošlošću i osjećajem pripadnosti. Za nju je, kako je navela, upravo taj osjećaj udaljenosti od rodnog prostora, koji je i sama iskusila, bio jedan od posebno snažnih motiva u Hodžićevom djelu.
“Zavičaj nije samo geografsko mjesto, već glas, sjećanje i poziv koji čovjeka prati i kada je daleko”, kazala je Albano.
Izdavač Livio Muci govorio je o svom dugogodišnjem prijateljstvu sa Hodžićem i njegovom književnom stvaralaštvu, ističući da je ovo već treća knjiga koju je objavio.
“Odnos i veza sa Zuvdijom su slojeviti. Na književnom planu mislim da je njegov opus najvažniji među živim piscima koje sam objavio. To je književnost okrenuta temama koje nadilaze određeno vrijeme. Ne podilazi nikom i govori o stvarima koje su trajne – o ljudskoj psihologiji, snovima i mašti koja nema granica”, kazao je Muci.
Posebno je istakao i sposobnost autora da pripovijedanjem približi ljude različitih iskustava.
“Upoznao sam ga prije dosta godina na Univerzitetu u Bariju. On je imao poseban dar da priča priče kojima su ljudi bili očarani. Hodžićeva književnost nije uvijek laka, ali upravo kroz teške situacije, marginalne likove i njihove sudbine provejava mogućnost zajedničkog života i nade“, zaključio je Muci.
Predstavljanju je prisustvovao i autor.
Be the first to comment