Četvrti dan Međunarodnog Festivala književnosti u Podgorici otpočeo je predstavom „Kuče koje nije umjelo da laje“, koja je u Velikoj Sali KIC-a „Budo Tomović“ okupila veliki broj naših najmlađih sugrađana. Nakon toga, dr Dejan Gazivoda održao je u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti predavanje posvećeno Duklji, pod nazivom “Doclea – svjedok jedne epohe”. Gazivoda je publiku proveo kroz istoriju, arheološka istraživanja i urbani razvoj ovog značajnog antičkog grada i arheološkog lokaliteta na širem području Podgorice.
Predavanje je obuhvatilo kratak istorijat Duklje kao i pregled pisanih izvora u kojima se Duklja pominje, kao i početke arheoloških istraživanja krajem XIX vijeka sa posebnim osvrtom na najznačajnija sistematska istraživanja sprovedena od sredine prošlog vijeka do danas.
Gazivoda je govorio i o urbanizmu grada – njegovim glavnim saobraćajnicama i gradskim osama, forumu, bazilici, hramovima i drugim objektima koji su činili urbanu cjelinu Duklje.
Značajan dio predavanja odnosio se i na religijski život grada i različite kultove. Posebno mjesto zauzela je tema carskog kulta i natpisa povezanih sa poštovanjem rimskih careva.
Forum, kao jedno od središta javnog života antičke Duklje, predstavljen je kroz njegovu arhitekturu i funkciju. Bio je oblikovan po rimskom urbanističkom modelu, sa bazilikom i drugim javnim sadržajima, a natpisi pronađeni na njegovom prostoru pružaju dragocjene podatke o društvenom i političkom životu grada. Predavanje je tako ponudilo širu sliku Duklje – ne samo kao arheološkog lokaliteta, već kao razvijenog rimskog grada sa uređenim urbanim prostorom, javnim institucijama, religijskim centrima i složenim društvenim životom ali i ukazalo na ključne korake koje bi trebalo preduzeti kada je riječ o zaštiti i valorizaciji ovog lokaliteta.
Uslijedilo je predstavljanje romana „Klaustrofobija“ autora Ognjena Savića. Urednica Akademske knjige Žaneta Đukić-Perišić istakla je promišljenu kompoziciju romana, fragmentarnu strukturu i snažan osjećaj klaustrofobije koji se iz fizičkog prostora širi u egzistencijalni strah.
„Junak pokušava da pronađe izlaz i svjetlost, ali ih ne nalazi ni u porodici, ni u društvu, ni u sebi. Roman otvara pitanja čovjekovog postojanja u svijetu čiji su temelji uzdrmani – strah od života postaje veći od straha od smrti, dok fragmentarna forma čitaoca stavlja u aktivnu ulogu“, kazala je ona.
Đukić- Perišić je dodala da je riječ o univerzalnom osjećaju nesigurnosti i strahu od svijeta čiji su temelji uzdrmani.
„Riječ je o strahu od života koji ponekad postaje veći od straha od smrti”, istakla je urednica.
Autor je istakao da su mu tokom pisanja na um padali egzistencijalisti, ali i da mu je bilo važno da roman ne bude sveden na jednu interpretaciju. Govoreći o motivu klaustrofobije kazao je da je imao određenu rezervu prema njegovom direktnom imenovanju.
“Plašio sam se banalnosti samog naslova knjige i imao sam dilemu da li da rukopis uopšte šaljem nekom izdavaču. Roman ostavlja otvoren prostor za pitanje slobode i različita čitanja, dopuštajući dasvako u njemu pronađe ono što korespondira sa njegovim vlastitim iskustvom, zaključio je Savić.
I izdavačka djelatnost Biblioteke slijepih BiH predstavljena je četvrtog dana Festivala. Ukupno 50 posto čitavog izdavaštva BiH potpada u rad ove Biblioteke, koja je osnovana 1972, godine, dok od 1995. djeluje kao državna institucija kulture. Riječ je o jedinoj Javnoj ustanovi koja slijepima prilagođava građu na Brajevom pismu, audio, digitalnoj tehnici i uvećanom tisku. Biblioteka je organizovana u tri odjeljenja: Opšti poslovi, izdavačka djelatnost i bibliotečka djelatnost.
„Izdavačka funkcija Biblioteke, kao iziuzetno važan segment djelovanja obuhvata izdavanja knjiga, udžbenika, časopisa i druge literature u tehnikama za slijepe. Posjeduje dva savremeno opremljena tonska studija i štampariju za knjige na Brajevom pismu. Ukupna godišnja produkcija knjiga iznosi 100 naslova. Biblioteka izdaje u zvučni časopis ‘Svjetlo misli’, koji je izlazio na dvije audiokasete C-90, a potom izlazi na CD-u u MP3 i Daisy formatu, u trajanju od tri sata u tiražu 600 primjeraka“, istaknuto je na predstavljanju.
Knjiga „Vječna ljubav“ autora Mirsada Pašovića izazvala je veliko interesovanje publike u Podgorici.
„Pišem jer moram nešto da kažem, a došlo je vrijeme da malo ko koga sluša. Ukoliko nijesi starleta ili Ibrahimović, promocija je jako skromna. Elem, ova knjiga je izašla u Srbiji, ali u BiH nije još, a ni ja ne žurim, jer nemam od toga novaca ni oreola. Do sada sam ukupno napisao osam knjiga, od čega pet iz žanra porodične istorije, o sedam generacija jedne porodice koja bitiše na ovim prostorima, o njihovim ljubavima, životima, patnjama, veseljima“, istakao je autor na promociji.
„Vječna ljubav“ napisana je na zahtjev izdavača, a dvoje glavnih junaka nalaze se u Sarajevu, on u popravnom, a ona u đačkom domu.
„Zašto baš ovaj naslov, pa, sve velike ljubavi nastale su u iznimno teškim vremenima rata, gladi, sirotinje, ljubomore…Zar ovo nije podneblje gdje se stalno gladuje, žaluje, ratuje, ljubaka, ljubomoriše? Trebalo bi da patentiramo ovaj naziv, zaista, a ja sam odlučio da o tome i pišem“, otkrio je Pašović.
Be the first to comment