Peti dan Međunarodnog festivala književnosti otpočeo je književnom radionicom koju su sa učenicima podgoričkih škola vodili knjževnica Nataša Nelević i pjesnik Miljan Nikolić. Razgovor je otvorio pitanje koje sve više ulazi i u učionice – kako vještačka inteligencija mijenja način na koji čitamo, pišemo i učimo.
Nataša Nelević istakla je da se prisustvo vještačke inteligencije ne može jednostavno eliminisati iz procesa čitanja i pisanja, ali da je važno prepoznati trenutak u kojem njena upotreba počinje da potiskuje ono što književnost čini književnošću.
“Nemoguće je eliminisati vještačku inteligenciju. Ona ima svoj dio u procesu čitanja, ali pitanje je u kom trenutku ona poništava supstancu književnosti”, kazala je Nelević.
Učesnici radionice istakli su da se AI već koristi za kraća istraživanja, objašnjavanje pojmova, preporuke knjiga i pomoć pri pisanju. Ipak, učenici su govorili i o tome da se književni tekst teže razumije kada se umjesto čitanja oslanjaju na kratke odgovore koje generiše vještačka inteligencija.
Pjesnik Miljan Nikolić podijelio je i lično iskustvo korišćenja AI prilikom rada na eseju. Vještačka inteligencija mu je, kako je istakao, pomogla da brzo provjeri pojedine pojmove i informacije.
“Provjerio sam neke pojmove koristeći AI i Internet. Ali tekst koji sam završio bio je moj stvaralački postupak i nikada ne bih mogao stati iza nečega što nije odraz mog razmišljanja i senzibiliteta”, kazao je Nikolić.
Posebno je bilo riječi o tome da AI može biti koristan alat, ali da njegova vrijednost zavisi od načina na koji se koristi. Učenici su naveli da ga koriste kada im treba brzo objašnjenje ili ideja, dok su istovremeno svjesni da generisani odgovori mogu sadržati netačne informacije.
Nakon toga predstavila se i podgorička Muzička škola „Andre Navara“, koncertom na kojem je nastupilo sedam učenika osnovne i srednje škole. Mladi muzičari izveli su program od deset tačaka, koji je publici pružio priliku da čuje njihove različite interpretacije i upozna se sa radom škole.
Profesor violončela Bogdan Asanović istakao je da su ovakvi nastupi posebno dragocjeni za učenike, jer im omogućavaju da steknu iskustvo javnog izvođenja i pokažu znanje i vještine koje su razvili tokom školovanja.
“Ovakve prilike su važne za naše učenike, jer im pružaju mogućnost da iskuse scenu i pokažu sve ono što su naučili”, kazao je Asanović.
Petog dana predstavljena je ilustrovana, dvojezična knjiga za djecu „Upoznajte Prijestonicu Cetinje “, nastala u produkciji Centra za kulturu. O značaju publikacije govorile su Milena Latković, PR Centra za kulturu Prijestonice Cetinje i Gorana Kusovac, koordinatorka projekta i prevoditeljka knjige na engleski jezik.
Kusovac je kazala da je knjiga rezultat nastojanja da se najmlađi upoznaju sa bogatstvom kulturne i istorijske baštine Cetinja. Poseban izazov, kako je istakla, predstavlja činjenica da djeca danas odrastaju u vremenu digitalnih sadržaja.
“Zbog toga je izazov veći pred svim institucijama da na prijemčiv način prenesu kulturne vrijednosti mladim generacijama”, kazala je Kusovac.
Kako je istakla, uz konsultacije sa istoričarom Petrom Glendžom, urednički tim je odabrao 30 najznačajnijih tačaka na Cetinju koje su istovremeno dovoljno zanimljive i prijemčive djeci. Uz kratke i sadržajne tekstove, knjigu prate ilustracije i dizajn mladih saradnika – učenika i studenata umjetničkih škola i fakulteta na Cetinju. Istorijske činjenice pažljivo su provjeravane, dok je bajkoviti i vizuelno privlačan pristup omogućio da sadržaj bude zanimljiv djeci, istakla je Kusovac.
U okviru drugog izdanja Međunarodnog festivala književnosti predstavljena je knjiga „U đul bašti – sevdalinka kao nematerijalno kulturno nasljeđe, književnice Emsure Hamzić, koja se godinama bavi sakupljanjem, čuvanjem i prezentovanjem sevdalinke.
Govoreći o tome kako je sevdalinka postala dio njenog života i književnog interesovanja, Hamzić se prisjetila odrastanja u Sarajevu, gdje je bila okružena tom pjesmom.
“Dok sam odrastala u Sarajevu, bila sam okružena tom pjesmom. To je nešto što nam je pripadalo. Kada sam otišla u Vojvodinu, nisam odmah shvatila da mi nešto nedostaje, ali je uslijedio poziv da za ‘Brankovo kolo’ uradim studiju o sevdalinci. To je bio početak ozbiljnijeg istraživanja”, kazala je Hamzić.
Prema njenim riječima, sevdalinka je prvenstveno ljubavna pjesma, često prožeta tugom, čežnjom, pa i tragičnim sadržajima. Izdvojila je tri ključne karakteristike sevdalinke – ona je tradicionalna i lirska, najčešće ljubavna pjesma. Karakteriše je specifična, tiha melodija, a treći, neizostavni element jeste izvođač, odnosno interpretator.
„Nije dovoljno da imate talenat i da znate da pjevate. Za sevdalinku je potrebno kućno vaspitanje, potrebno je da budete plemeniti, da njegujete tradiciju, posjedujete saosjećajnost”, istakla je Hamzić.
Hamzić je govorila i o važnosti razumijevanja konteksta u kojem su sevdalinke nastajale, posebno kada je riječ o ženskoj lirici. Mnoge pjesme govore o ženama koje su živjele u ograničenom kućnom i porodičnom prostoru, iza zidova i u avlijama, dok su o njihovom životu odlučivali očevi, braća, majke, a kasnije muževi.
„Sevdalinka jeste prvenstveno ljubavna pjesma, ali je vrlo često nastajala iz ženske tuge, iz ženskog samovanja”, kazala je Hamzić.
Fotomonografija „Zlatna odiseja – putovanje kroz Crnu Goru u tranziciji“ italijanske autorke Alesije Kapaso predstavljena je u okviru programa Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici. O knjizi i višegodišnjem istraživačkom radu koji joj je prethodio, sa autorkom je razgovarala Silvija Stafa.
Riječ je o nagrađivanom vizuelno-istraživačkom projektu koji kroz fotografiju prati političke, ekonomske i društvene promjene u Crnoj Gori, ali istovremeno govori o njenom identitetu, tradiciji, kulturnom nasljeđu i evropskoj budućnosti. Kapaso je kroz objektiv bilježila pejzaže, gradove, ljude, spomenike i svakodnevne prizore, pokušavajući da razumije zemlju koja se, kako ističe, neprestano transformiše.
Priča o Crnoj Gori počela je slučajno.
“Jedna osoba mi je preporučila da dođe u Crnu Goru na odmor. Prije dolaska sam se tek površno informisala o zemlji, a ono što je trebalo da bude turistička posjeta pretvorilo se u višegodišnje istraživanje i fotografsko putovanje”, kazala je Kapaso.
Govoreći o naslovu, Kapaso je objasnila da je dugo tražila izraz koji bi mogao da obuhvati ono što je vidjela u Crnoj Gori. Inspiraciju je pronašla u prizorima sa crnogorskog primorja – jahtama, turistima i pejzažima – ali i u razmišljanju o samom procesu tranzicije.
„Crna Gora je zemlja koja se transformiše i taj naslov mi se učinio prikladnim. Odiseja je putovanje, a ova knjiga je upravo jedno takvo putovanje kroz zemlju koja se mijenja”, kazala je Kapaso.
„Zlatna odiseja“ je njen pokušaj da se zabilježi trenutak u kojem se jedna mala država nalazi između snažnog nasljeđa i velikih očekivanja budućnosti, predstojećim ulaskom u EU.
Be the first to comment